Janković (50) je optužen još 26. lipnja 1996. za zločine protiv čovječnosti počinjene nad nesrpskim stanovništvom Foče, u istočnoj Bosni, od travnja 1992. do veljače 1993., kada je bio zamjenik zapovjednika vojne policije.
Janković, koji je bio u bijegu gotovo devet godina, šesti je bosanski Srbin koji se predao ICTY-u u posljednjih mjesec i pol.
Na prvoj optužnici s Jankovićem su bili i Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković koje je ICTY 12. lipnja 2002. pravomoćno osudio na 28, 20 i 12 godina zatvora.
Izmijenjenom optužnicom od 20. travnja 2001. izdvojen je u predmet zajedno s Draganom Zelenovićem, koji je još u bijegu.
Glavna tužiteljica Carla del Ponte je 29. studenoga 2004. podnijela prijedlog da se predmet Janković-Zelenović ustupi pravosuđu BiH.
Datum njegovog izjašnjavanja o krivnji bit će utvrđen naknadno.
Jankovića se tereti po osobnoj odgovornosti u 14 točaka za mučenje i silovanje kao zločine protiv čovječnosti i kršenje ratnog prava i običaja.
Nakon što su travnja 1992. snage bosanskih Srba zauzele Foču, vojna policija zajedno s lokalnim i drugim vojnicima počela je pritvarati bošnjačko i hrvatsko stanovništvo, navodi se u optužnici.
Tijekom uhićenja mnogi civili su ubijeni, pretučeni ili izloženi seksualnom zlostavljanju. Bošnjačke žene, djeca i starci su držani u zatočeništvu u kućama, stanovima i motelima u Foči i u okolnim selima, te u zatočeničkim centrima kao što su Buk Bijela, srednja škola u Foči i sportska dvorana Partizan.
Mnoge od zatočenih žena su bile izložene ponižavajućim i degradirajućim životnim uvjetima, brutalnom premlaćivanju i seksualnom zlostavljanju, uključujući silovanja. Osim u navedenim mjestima zatočeništva, nekoliko žena je bilo zatočeno u kućama i stanovima koji su korišteni kao bordeli i koje su vodile skupine vojnika, uglavnom paravojnih snaga, navodi se u optužnici.
Vlada u Banjoj Luci obvezala se dati jamstva za Jankovićevo puštanje na slobodu do početka suđenja, kao i osigurati financijsku i drugu pomoć njegovoj obitelji.