Tom su prilikom zarobljeni pripadnici jugoslavenske vojske Radovan Barberić, Zdravko Dokman, Radovan Gredeljević, Mirko Ostojić, Ivan Hojsak, Boško Radonjić te još jedna nepoznata osoba. Svi su odvedeni u bjelovarsku PU, gdje je bio i civil Savo Kovač, Zatim su, prema optužnici, odvedeni u šumu Česmu kod Malog Korenova, gdje su ubijeni, a civil Savo Kovač je preživio, ali je zadobio teške tjelesne ozljede.
U obrazloženju presude raspravni je sudac istaknuo da tijekom postupka nije dokazano da su optuženici počinili djelo za koje ih se tereti. Provedeno je niz dokaza i nedvojbeno je utvrđeno da su iz vojarne odvedene osobe koje su u njoj zatečene, da je u PU bjelovarsku priveden i Savo Kovač te da su oštećenici odvedeni iz prostorija policije u šumu gdje su strijeljani.
Sporno pitanje bilo je imaju li optuženici kakve veze s tim događajem. Iako je utvrđeno da su osobe izvedene iz prostorija, o tome ne postoji nikakav materijalni trag, niti postoji materijalni dokaz o tome tko ih je izveo. Nema odgovarajućih dokaza koji bi izravno ili neizravno optuženike povezivali s događajem.
Optužnica se temelji na iskazu Tihomira Wagnera, koji je u predistražnom postupku naveo da mu je Markešić rekao da će po zarobljenike doći specijalci i naložio mu da im da ključ od podruma. Po zarobljenike su, rekao je Wagner u svom iskazu, došli ostali optuženici. Sud je u tom dijelu povjerovao Wagneru, no postavilo se pitanje može li se na temelju toga pouzdano zaključiti da su Radić, Maras i Orlović sudjelovali u odvođenju, prijevozu i strijeljanju zarobljenika.
Preživjeli Kovač nije mogao identificirati nijednu osobu, pa se ne može pouzdano tvrditi da su Radić, Maras i Orlović sudjelovali u spornim radnjama. Nema dovoljno dokaza ni da je Markešić imao dogovor s pripadnicima specijalne policije koji su u tim radnjama sudjelovali.
Četvoricu Bjelovaraca Županijski sud u Bjelovaru oslobodio je optužbe u prvom postupku u prosincu 2001. godine.