Nadnaslov:Kavkaz - ulog od najveće važnosti za unutrašnju i vanjsku
politiku Moskve
Naslov: Kavkaz: Bačva baruta - iskušenje za Kremlj
Podnaslov:Tranzitno područje između Istoka i Zapada, naseljeno
brojnim narodnostima ponovo u sukobu nakon raspada SSSR-a,
ponovo postaje iznimno važnim pitanjem za Kremlj.
Stručnjaci smatraju da niti jedan od postojećih sukoba
u tom području nema izgleda da bude riješen u 1995.
Piše: Paola MESSANA, AFP
MOSKVA - Podijeljen između islama i kršćanstva, tranzitno područje
između Istoka i Zapada, područje naseljeno bezbrojnim narodnostima
ponovno u sukobima od raspada SSSR-a, Kavkaz je oduvijek bačva baruta
i ponovo postaje ulog od najveće važnosti za unutrašnju i vanjsku
politiku Kremlja.
Krajem ove godine raspoređivanje ruskih postrojbi u Čečeniji, maloj
muslimanskoj autonomaškoj republici ruskog Kavkaza, označava novi
korak u širenju više manje prikrivenih intervencija koje se
izmijenjuju u posljednje dvije godine. Druge operacije proističu iz
očuvanje mira, kao u Abhaziji (Gruzija) ili južnoj Osetiji (Gruzija),
područjima gdje Rusija zadržava svoje postrojbe.
Osim potrebe da se secesionistička pokrajina privede u krilo ruske
federacije, vojna operacija u Čečeniji izražava namjeru Rusije da
održi svoj utjecaj nad strateškom zonom bogatom naftom, koja se
proteže od Kaspijskog do Crnog mora, i gdje živi stotine tisuća Rusa.
Od raspada SSSR-a u prosincu 1991. godine, Kavkaz je razapet etničkim
sukobima, za koje neki smatraju da su nastali samovoljnim Staljinovim
zemljopisnim podjelama, a drugi da su ih stvorile uzastopne
kolonizacije.
"U tom već uzavrelom području pojavljuju se nove autonomne vlasti
koje su oživjele tinjajuću vatru", naglašava Emile Pain, savjetnik
predsjednika Borisa Jeljcina za pitanja narodnosti.
Iako je Nagorni Karabah, područje Azerbajdžana nastanjeno Armencima,
bio već u ratu 1988. godine, otada je došlo i do drugih eksplozija, s
teškim posljedicama kad se radi o izbjeglicama i teškom suživotu, čak
nemogućem, između kršćanskih i muslimanskih zajednica: južna Osetija
(Gruzija), u kojoj žive pravoslavni Oseti, tradicionalni saveznici
Rusa, potražuje svoje pravo na pripojenje sjevernoj Osetiji u Rusiji,
separatistička Abhazija (Gruzija) još nije potčinjena nikakvoj
državnoj vlasti nakon dvije godine borbe protiv Tbilisija, 40.000
muslimana Inguša protjeranih 1992. godine iz predgrađa Vladikavkaza
(sjeverna Osetija) nisu povratili svoje domove koje su si često
prisvojili pravoslavci, itd.
Međunaslov: Neizravna suglasnost Zapada i uspostavljanje mira
U tim bezbrojnim sukobima, Moskva je vrlo brzo pokazala da unatoč
raspada carstva Rusija vodi glavnu riječ i namjerava zadržati svoju
sferu utjecaja. No, u brizi za demokratski imidž novog režima, Kremlj
je do sada djelovao s više opreza unutar svojih granica. Intervencija
u Čečeniji, ako do nje dođe, bila bi prvi primjer nove demonstraacije
snage u samoj Rusiji i na zakonskoj osnovi.
"Sve te zemlje (Gruzija, Azerbajdžan, Armenija - op. novinara) u ratu
članice su ZND-a, koriste rusko oružje i traže od Rusije još više
oružja", objašnjava Emile Pain opravdavajući ruski vojni angažman
izvan svojih granica. "Osim toga, osim Rusije, na koju ti sukobi imaju
izravan utjecaj, nitko ne želi ili ne može sudjelovati u mirovnim
snagama", naglašava on.
Sumnjajući u sposobnost KESS-a da stvarno oformi postrojbe za
posredovanje za Nagorni Karabah, načelo koje je upravo usvojeno u
Budimpešti, zapadni diplomat naglašava da se ruske intervencije
provode u neizravnom dogovoru sa zapadom, koji ne želi opet priznati
svoju nemoć u rješavanju sukoba u postkomunističkoj eri.
Prema jednom ruskom stručnjaku za unutrašnju politiku, "ni za jedan
konflikt u tijeku, uključujući i čečensku pobunu, nema izgleda da će
biti riješen u 1995. godini. Preostaje vidjeti na koji će se način to
tegobno postupno uspostavljanje mira, odraziti na opće izbore 1995. i
na predsjedničke izbore 1996. godine. Treba se nadati da će Rusija
izbjeći pravi regionalni rat".
(Hina) tm bnš br
151159 MET dec 94
15HHMM MET dec 94
(Hina) tm bnš br