ZAGREB, 26. srpnja (Hina) - Glavni tajnik UN Butros Butros Gali uputio
je s nadnevkom 24. srpnja 1994. godine pismo predsjedavajućem Vijeća
sigurnosti UN Jamsheedu Markeru. Objavljujemo cjelovit tekst tog pisma
(neslužbeni prijevod s engleskog).
"Gospodine predsjedavajući,
Čast mi je izvjestiti Vas o sadašnjim nastojanjima Francuske,
Njemačke, Ruske Federacije, Velike Britanije i SAD koje kao Kontaktna
skupina zajednički djeluju kako bi postigle sporazum sa stranama u BiH
o prijedlozima za cjelovito rješenje sukoba u toj republici.
Uvjeren sam da nedavno predstavljanje prijedloga Kontaktne skupine
stranama u BiH znači prekretnicu u naporima međunarodne zajednice,
koji traju više od tri godine, kako bi se obuzdali i riješili
različiti sukobi koji su izbili u bivšoj Jugoslaviji. Ako strane
prihvate prijedloge Kontaktne skupine to bi imalo znatne posljedice za
napore UN-a u tom području. Isto vrijedi i ako ih odbiju.
Cilj je ovoga pisma da Vas informira, a preko Vas i sve članove Vijeća
sigurnosti o preporukama koje imam namjeru dati Vijeću kad nastupi
jedna od navedenih mogućnosti.
I. STVARANJE KONTAKTNE SKUPINE
Stvaranje Kontaktne skupine kao glavnog posrednika u BiH po mom je
sudu događaj od osobite važnosti. Suradnja pet velikih sila, koje
djeluju zajedno sa supredsjedateljima Međunarodne konferencije o
bivšoj Jugoslaviji, koje je imenovao Glavni tajnik UN i predsjedatelj
Europske unije, stvorila je skupinu iznimne političke težine. Njeni
članovi također raspolažu ljudskim i materijalnim resursima kakve UN
ne može imati. Ta je skupina stoga pogodna podjednako da pomogne
stranama u BiH u postizanju sporazuma i pregovoronom rješenju njihovog
sukoba, kao i da pomogne osigurati provedbu onoga što bude dogovoreno
njenim posredovanjem.
II. AKO STRANE PRIHVATE PRIJEDLOG KONTAKTNE SKUPINE
Sjetit ćete se da sam u rujnu 1993. pripremio radni papir u kojem sam
razmatrao mogućnosti kojima bi međunarodna zajednica najbolje poduprla
primjenu Nacrta mirovnog sporazuma za BiH o kojem se tada raspravljalo
sa stranama. Kopije toga pisma predane su ministrima vanjskih poslova
pet država stalnih članica Vijeća sigurnosti na mom godišnjem sastanku
s njima 30. rujna 1993. Slijedećeg dana dokument su dobili drugi
članovi Vijeća sigurnosti i zemlje koje sudjeluju u sastavu
UNPROFOR-a.
Rekao sam da UNPROFOR i NATO procjenjuju kako je za vojni aspekt
primjene potrebno otprilike 60.000 vojnika i da bi, zbog prethodnih
iskustava sa stranama koje ne surađuju u naporima UN i EU, vojne snage
morale djelovati pod Poglavljem VII. Povelje. Nadalje sam procijenio
da bi bilo potrebno čak 2900 policajaca kao i više stotina
profesionalnih međunarodnih civilnih službenika. Godišnji troškovi te
operacije vjerojatno bi bili oko 4 do 5 milijardi dolara.
Nadalje sam razmatrao teškoće s kojima su se UN nedavno suočili u
osiguranju vojnog, policijskog i civilnog osoblja za svoje operacije
očuvanja mira; ograničenja u mogućnostima Tajništva da upravlja
operacijama takvog opsega kakve su sada; i propuštanjem država članica
da na vrijeme plate svoj doprinos za mirovne operacije.
Zbog tih činjenica predložio sam Vijeću sigurnosti tri temeljne
mogućnosti za organiziranje operacije kojom bi se poduprla primjena
mirovnog plana. Prva mogućnost bila bi uobičajena operacija UN-a.
Druga bi bila da NATO izvršava vojne zadaće a UN policijske i civilne.
Treća mogućnost bila bi da Vijeće sigurnosti ovlasti zainteresirane
države članice i regionalne organizacije da stvore ad hoc zajedničke
snage.
Zaključio sam da prva mogućnost ne bi bila valjana jer nebismo
raspolagali potrebnim osobljem i sredstvima a UN nema mogućnosti
zapovjedanja, nadzora i upravljanja operacijom takve veličine kakvu
smo predvidjeli. Sadašnji prijedlozi Kontaktne skupine ponešto se
razlikuju od Nacrta mirovnog sporazuma o kojem se raspravljalo u rujnu
1993. No, činjenice koje su dovele do zaključka da prva mogućnost nije
valjana još su se više pojačale tijekom proteklih 10 mjeseci.
Postalo je sve teže pronaći države članice voljne i sposobne da daju
postrojbe adekvatno opremljene za mirovne operacije UN, što je bilo
osobito vidljivo u Ruandi i, dakako, u samoj BiH. Isto vrijedi i za
policiju i međunarodno civilno osoblje. Taj je problem još naglašeniji
zbog činjenice da, iako bi se operacija provodila uz suglasnost
strana, morala bi biti pod Poglavljen VII. Povelje zbog razloga kojeg
sam već ranije naveo. Također je važno zabilježiti da su SAD, čije bi
sudjelovanje u operaciji bilo bitno radi njihove političke i vojne
snage, jasno stavile do znanja da neće biti voljne svoje postrojbe
staviti pod zapovjedništvo UN.
Mada je ostvaren određeni napredak u jačanju sposobnosti UN-a da
upravlja mirovnim operacijama, Tajništvo još uvijek nije u stanju
planirati, sakupiti, rasporediti, opskrbljivati i djelotvorno
zapovjedati i nadzirati operaciju takvih razmjera kakva se predviđa
(dva do tri puta veće od sadašnjih snaga UNPROFORO-a u BiH).
Što se financiranja tiče, sadašnji troškovi mirovnih operacija gotovo
su 30 posto veći nego što su bili u rujnu. Stoga je teško vjerovati da
će doprinos država članica biti dovoljan da se financira predviđena
operacija.
Zato sam još više učvršćen u mišljenju da normalna operacija UN-a ne
bi bila valjan izbor kojim bi se pružila neophodna međunarodna podrška
provedbi mirovnog rješenja.
Što se tiče druge mogućnosti (po kojoj bi Vijeće sigurnosti zatražilo
od NATO-a da izvrši vojne zadaće a UN bi obavljali policijske i
civilne), u svom sam pismu naveo brojna pitanja na koja treba dati
odgovore ako se želi uspjeh ovakvog rješenja. Od tog vremena
zajedničko planiranje UNPROFOR-a i NATO-a ukazalo je na brojne
teškoće, koje po mom sudu govore uvjerljivo protiv ovakve mogućnosti.
To se posebno odnosi na pitanje kako bi se nad snagama na terenu
uspostavila politička kontrola UN-a i kako bi se uspostavila
odgovarajuća koordinacija između vojnog dijela operacije, koji bi bio
pod zapovjedništvom NATO-a, i policijskog i civilnog, koji bi bio pod
zapovjedništvom UN-a.
Što se ovog drugog tiče, posljednjih smo mjeseci izvukli neke važne
pouke samo kao rezultat iskustva u koordinaciji korištenja zračnih
snaga NATO-a u podršci UNPROFOR-u. Osobno cijenim što nam je NATO
pružio takvu podršku. No, pokazalo se koliko je složeno i politički
osjetljivo koordinirati takve aktivnosti čak i kad su one neusporedivo
manje od onih kakve bi bile ako upotrijebimo snage NATO-a jačine do 60
tisuća vojnika koji djeluju u skladu s Poglavljem VII. Povelje na
području gdje bi nekoliko tisuća policajaca i civilnog osoblja UN-a
bilo raspoređeno u malim grupama a time i izloženo opasnosti odmazde.
Moram također napomenuti da je u više navrata Ruska Federacija
izrazila suzdržanost glede sudjelovanja NATO-a u provedbi dogovornog
rješenja u BiH, ako snage NATO-a ne bi bile pod zapovjedništvom i
nadzorom Vijeća sigurnosti, odnosno Glavnog tajnika i njegovog
posebnog predstavnika.
Treća razmatrana mogućnost bila je da Vijeće sigurnosti ovlasti
zainteresirane države članice i regionalne organizacije da uspostave
zajedničke ad hoc snage koje bi preuzele sve vojne, policijske i
civilne zadaće radi podrške provedbi mirovnog sporazuma. I nadalje
mislim da je to najbolja, možda i jedina valjana mogućnost. Takvo
stanovište još je više učvršćeno pojavom Kontaktne skupine kao glavnog
posrednika u političkom procesu u kojem UN i Međunarodna konferencija
o bivšoj Jugoslaviji sada igraju znatno manju ulogu nego što je to
ranije bio slučaj. Logično je stoga da države članice Kontaktne
skupine sa svojom političkom težinom i raspoloživim ljudskim i
materijalnim resursima preuzmu odgovornost i za primjenu onoga o čemu
se pod njihovim okriljem pregovara.
Zbog međuovisnosti sukoba u BiH i Hrvatskoj, kao i tih sukoba i
mogućih problema u Srbiji i Bivšoj jugoslavenskoj Republici Makedoniji
bilo bi neophodno da skupina država članica, koje preuzmu odgovornost
za provedbu dogovorenog u BiH, dobije povjerenje Vijeća sigurnosti i
mandat kojega sada ima UNPROFOR u Hrvatskoj i Bivšoj jugoslavenskoj
Republici Makedoniji. Uspostavom takvih zajedničkih snaga djelovanje
UNPROFOR-a bi nakon odgovarajućeg razdoblja predaje dužnosti bilo
prekinuto.
Mandat zajedničkih snaga obuhvatio bi dakle sve zadaće provedbe
prijedloga Kontaktne skupine i rezolucija Vijeća sigurnosti
relevantnih za mandat UNPROFOR-a. Preuzimanje zadaća od UNPROFOR-a
trebalo bi biti pažljivo planirano i provedeno. Voljan sam surađivati
s Kontaktnom skupinom kako bih privolio vlade da daju postrojbe za
zajedničke snage, i to kako one vlade koje već sudjeluju u UNPROFOR-u
tako i one koje zasad nemaju vojnih snaga u njegovu sastavu.
Ako strane prihvate prijedloge Kontaktne skupine namjera mi je
predložiti Vijeću sigurnosti da ovlasti članice Kontaktne skupine da
stvore Međunarodne zajedničke snage (ITF) surađujući, ako to smatraju
potrebnim, sa regionalnim organizacijama, kako bi provele dogovoreno
rješenje u BiH i preuzele sve odgovornosti koje su sada povjerene
UNPROFOR-u u bivšoj Jugoslaviji. Države koje bi sudjelovale u ITF
međusobno bi se dogovorile o financijskim, logističkim i
administrativnim potrebama. Bilo bi moguće stvoriti i posebni fond UN
za države članice koje financijski žele pomoći ITF.
Vijeće sigurnosti moglo bi razmotriti na koji način želi osigurati da
bude informirano o aktivnostima ITF-a u skladu s mandatom koji će im
povjeriti Vijeće sigurnosti.
III. AKO STRANE NE PRIHVATE PRIJEDLOGE KONTAKTNE SKUPINE
Koliko znam, Kontaktna skupina je razmatrala dodatne mjere, neke od
njih uključuju i akciju nametanja, za koje će tražiti suglanost Vijeća
sigurnosti ako strane ne prihvate njezine prijedloge. Takve bi mjere
imale ozbiljne posljedice za prisutnost UNPROFOR-a u BiH, a također i
u Hrvatskoj ako bi akcije Kontaktne skupine, podržane od Vijeća
sigurnosti, navele bilo koju stranu da UNPROFOR smatra neprijateljskom
stranom u svojim interesima i ratnim ciljevima.
UNPROFOR je raspoređen u BiH s mandatom koji obuhvaća očuvanje mira i
zaštitu humanitarnih aktivnosti. Raspoređen je na brojnim, međusobno
udaljenim položajima što ga čini ranjivim u slučaju neprijateljskih
aktivnosti od strane brojnijih i često bolje opremljenih borbenih
snaga strana u BiH. Sposobnost UNPROFOR-a da izvršava svoj mandat
ovisi o svakodnevnom kontaktnu sa svim stranama i o njihovoj suradnji.
Pomoćno osoblje UNPROFOR-a obuhvaća nenaoružane civile (službenike,
policajce i osoblje za civilne poslove) i nenaoružane vojne promatrače
koji su u malim skupinama raspoređeni na cijelom području djelovanja.
Baze UNPROFOR-a i linije opskrbe lako se mogu prekidati i često jesu
prekidane i napadane. Ukratko, UNPROFOR je raspoređen tako da surađuje
sa stranama nepristrano i transparentno; on nije borbena snaga i nije
opremljen niti razmješten da poduzima ofenzivne akcije protiv bilo
koje od strana.
Koliko znam, predložene kaznene mjere mogu uključivati akcije vojnog
nametanja uključujući nadzor granica bez suglasnosti strana kojih se
to tiče ili prisilno djelovanje iz zraka na proširenim ili novim
zonama isključenja. Takve bi akcije bile svjesno u suprotnosti s
temeljnim vojnim interesima jedne od strana i stoga je vrlo vjerojatno
da bi se ta strana vojno oduprla. U takvim okolnostima dvojbeno je da
li bi bilo moguće zaadržati UNPROFOR u tim područjima ili u drugim
područjima koje kontrolira ona strana koju bi pogodile kaznene mjere.
Zbog razloga koje sam već naveo UNPROFOR ne bi mogao takve akcije
nametanja sam provesti i bio bi slabo pripremljen da se zaštiti od
neprijateljskih reakcija pogođene strane. Mora se imati na umu da bi
čak i samo prisilno djelovanje iz zraka od osoblja UNPROFOR-a tražilo
da bude nazočno na terenu radi promatranja, verifikacije ciljeva i
usmjeravanja na cilj, što znači da bi oni bili vrlo blizu cilju i
stoga izloženi mogućoj odmazdi.
Zadržavanje UNPROFOR-a bilo bi jednako neprihvatljivo ako bi kaznene
mjere uključivale ukidanje embarga na oružje za jednu od strana a
njegovo zadržavanje za drugu. Ta bi druga strana neizbježno to
smatrala neprijateljskim djelovanjem od strane UN, a sigurno bi
rasplamsalo vatru koju je UNPROFOR trebao ugasiti.
Zbog svega ovoga kao i zbog toga da se osigura da nazočnost
UNPROFOR-a ne ometa kaznene mjere ako međunarodna zajednica odluči da
ih primijeni, ne vidim nikakvu alternativu prijedlogu da se UNPROFOR
povuče. Uvjete povlačenja, uključujući i vrijeme, a u vezi s primjenom
kaznenih mjera, trebalo bi pažljivo razmotriti prije no što Vijeće
sigurnosti donese odluku. Povlačenje UNPROFOR-a također bi imalo
posljedice na mogućnost UN-a i drugih da u tom području i dalje vode
humanitarne operacije.
IV. NASTAVAK DJELOVANJA UN U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI
U prethodnom odlomku opisao sam preporuke koje očekujem da bih mogao
podnijeti Vijeću sigurnosti kad bude poznat ishod sadašnje faze
djelovanja Kontaktne skupine. Želim naglasiti da se one tiču samo
vojnih i političkih aspekata sadašnje operacije UN-a u bivšoj
Jugoslaviji. One odražavaju moje uvjerenje da se trebaju poštivati tri
nužnosti: nužnost jedinstva zapovjedništva; nužnost da se prisilna
akcija ne povjerava misiji koja ima mandat očuvanja mira što
pretpostavlja nepristranost i suradnju sa stranama; i nužnost da se od
UN ne traži poduzimanje aktivnosti za koje one nemaju mogućnosti.
To nipošto ne znači da se UN u cijelosti trebaju dezangažirati od
bivše Jugoslavije.
Uvjeren sam da postoje aktivnosti koje UN i dalje trebaju poduzimati
na tom području. One bi trebale nastaviti pružati humanitarnu pomoć u
suradnji s drugim međunarodnim agencijama i nevladinim organizacijama.
Njihova pomoć u povratku izbjeglica nakon zaključenja sporazuma o miru
bit će osobito važna. UN trebaju nastaviti poduzimati svaki napor kako
bi se pred Međunarodnim sudom sudilo onima koji su krivi za ozbiljna
kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriju bivše
Jugoslavije od 1991. godine. UN bi također morale odigrati važnu ulogu
u međunarodnim nastojanjima da se pomogne ekonomski i socijalni
oporavak i obnova država članica koje su bile u sukobu i njihovih
susjeda koji su bili pogođeni tim sukobom. Imenovanje posebnog
koordinatora UN-a za Sarajevo primjer je doprinosa koji UN mogu dati u
tom pogledu. Obećavam da ću i dalje podržavati sve napore UN-a na tim
područjima.
Bit ću vam zahvalan ako s ovim pismom upoznate članove Vijeća
sigurnosti."
(Hina) fp fp
262126 MET jul 94
262126 MET jul 94
(Hina) fp fp