Nadnaslov: Hrvatski pristup izboru lokacije za odlagalište nisko i
srednje radioaktivnog otpada
Naslov: Mogu li iskustva Španjolske u odlaganju radioaktivnog otpada
poslužiti Hrvatskoj?
Podnaslov: Odlagalište nisko i srednje radioaktivnog otpada u El
Cabrilu zadovoljava potrebe Španjolske do 2010. godine.
Hrvatska treba zbrinuti radioaktivni otpad iz oko 500
institucija te polovicu otpada iz nuklerake u Krškom
Piše: Nevenka Brčić, Hina
ZAGREB, 10. srpnja (Hina) - Svjetska iskustva, što potvrđuje i primjer
Španjolske, pokazuju, u tehničkom smislu, ispravnost hrvatskog
pristupa izboru lokacije za odlagalište nisko i srednje radioaktivnog
otpada, odnosno preferiranje terena koji sadrže granite, gline ili
gdje postoje soli. Ocjena je to stručnjaka Agencije za posebni otpad
(APO) koji su nedavno u suradnji s ENRESA-om, španjolskom državnom
agencijom za gospodarenje radioaktivnim otpadom, boravili u stručnom
posjetu Španjolskoj u kojoj je prije dvije godine počelo raditi
odlagalište nisko i srednje radioaktivnog otpada u El Cabrilu.
Međunaslov: Koliko radioaktivnog otpada treba zbrinuti Hrvatska?
Među tridesetak projekata na kojima trenutno radi APO, osnovana
sredinom 1991. godine kao javno poduzeće, su i izbor i idejni projekt
odlagališta radioaktivnog otpada. Podaci, naime, govore da oko 500
institucija u Hrvatskoj koristi u svome radu izvore zračenja, a tom je
primjenom akumulirano oko 80 prostornih metara radioaktivnog otpada,
uglavnom niske i dijelom srednje radioaktivnosti. Međutim, Hrvatska je
kao suvlasnik Nuklerane elektrane Krško obavezna sudjelovati i u
zbrinjavanju radioaktivnog otpada koji nastaje u nuklearci. Do sada je
u krugu same nuklearke uskladišteno više od 9,5 tisuća bačava
radioaktivnog otpada, a procjenjuje se da će nakon dekomisije NEK-a
Hrvatska biti obvezna za zbrinjavanje ukupno 10 do 12 tisuća
prostornih metara radioaktivnog otpada.
Međunaslov: Španjolska iskustva - odlagalište El Cabril
U APO-u je već završen idejni projekt odlagališta tunelskog tipa i u
tijeku su pripreme idejnog projekta površinskog tipa, a jedno od
najmlađih i najsuvremenijih takvih odlagališta u Europi upravo je
španjolski El Cabril. Iskustva El Cabrila za Hrvatsku su to značajnija
i zbog činjenice da se u njemu odlaže radioaktivni otpad sličnih
svojstava kao onaj što nastaje i u Hrvatskoj, a koji sigurno pohranjen
treba ostati do 300 godina.
Za razliku od Hrvatske koja oko 20 posto svojih potreba zadovoljava
polovicom ukupno proizvedene struje u nuklearci Krško, Španjolska iz
nuklearki zadovoljava oko 35 posto svojih potreba za električnom
energijom. Međutim, devet reaktora u nuklearnim elektranama proizvodi
i oko 84 posto radioaktivnog otpada (ostalih 13 posto je iz
industrije, a tri posto iz bolnica i instituta). Statistički podaci
govore da je krajem 1990. godine Španjolska trebala zbrinuti 14.913
prostornih metara nisko i srednje radioaktivnog otpada te 974 tone
urana kao potrošenog goriva, dok procjene ENRESE govore da bi ukupni
volumen tog otpada koji bi trebao biti zbrinut u Španjolskoj mogao
iznositi i više od 212 tisuća prostornih metara nisko i srednje
radioaktivnog otpada te preko 11 tisuća prostornih metara visoko
radioaktivnog otpada.
"Odlagalište u El Cabrilu izgrađeno je u roku od nekoliko godina što
je važno iskustvo da i Hrvatska može predvidjeti svoj plan izgradnje
kad za to dođe vrijeme. Od početka projekta do same izgradnje proteklo
je šest godina, od 1987. do 1992. godine. "To nam se čini dosta
razumno, prihvatljivo i realno moguće", ocjena je inženjera za izbor
lokacije u APO-u mr. Antuna Šalera.
Smješteno na jugu Španjolske, nedaleko Cordobe, u slabo naseljenom
području (u promjeru od 50 kilometara prosječna gustoća naseljenosti
je dva do pet stanovnika po kilometru kvadratnom) odlagalište u El
Cabrilu, koje je vlasništvo ENRESE, prostire se na 1.200 hektara.
Njegovi trenutni kapaciteti, procjenjuju stručnjaci ENRESE,
zadovoljavaju potrebe Španjolske do 2010. godine. Riječ je, naime, o
dvije platforme s ukupno 28 jedinica, blokova (u svaki blok stane 360
kontejnera a u svaki od njih može se odložiti 18 bačava radioaktivnog
otpada). U cijelu je instalaciju - uz platforme to je kompleks zgrada s
laboratorijem, postrojenjima za superkompaktiranje, kontrolu i dr. -
uloženo 14 milijardi peseta (oko dvjesto milijuna njemačkih maraka).
Međunaslov: Odlagališta i lokalno stanovništvo
S najvećim problemom pak s kojim se susreću gotovo sve zemlje kod
izgradnje odlagališta, prihvaćanjem u javnosti i lokalnom
stanovništvu, Španjolska je imala relativno malo problema. "Način
komuniciranja s javnošću i lokalnim stanovništvom, uvjeravanje da je
izgradnja adekvatnog odlagališta najbolje rješenje za zemlju u
cjelini, iskustvo je od kojeg Hrvatska može puno naučiti", drži Šaler.
Iako je, naime, prema anketama ENRESE 60 posto Španjolaca protiv
izgradnje nukleranih elektrana, a 80 posto smatra da je odlagalište
radioaktivnog otpada štetna stvar za buduće generacije, velikog
protivljenja izgradnji u El Cabrilu nije bilo. Uz niz razgovora s
lokalnim stanovništvom kojemu su detaljno pojašnjeni pogodan geološki
ambijent, tehničke i prirodne barijere kojima se štiti okoliš, lokalno
stanovništvo ima mogućnost da u svakom trenutku zatraži potpunu
informaciju o stanju te ono samo posjeti El Cabril. Olakotna je okolnost
pri tom ipak bila što se na tom području Sierra Morene, u širem
području El Cabrila, tijekom 60-tih i 70-tih nalazio rudnik urana, pa
je lokalno stanovništvo već imalo iskustava s radioaktivnim tvarima.
Osim toga, lokalnoj se zajednici, ovisno o udaljenosti od samog
odlagališta, isplaćuju odgovarajuće nadoknade. One su obveza države i
utvrđene su zakonom, ali osim te nadoknade i ENRESA daje dodatnu pomoć
lokalnoj zajednici, a one su se npr. stanovništvu oko El Cabrila
počele davati već 1987. kada je to područje izabrano kao lokacija
odlagališta. "Nadoknade su se pokazale ne kao osnovni faktor
zadovoljenja stanovništva nego kao psihološki element prihvaćanja
odlagališta", naglašavaju u ENRESI.
Međunaslov: Otpad na prihvatljivo mjesto i na adekvatan način
Iskustvo koje bi i u Hrvatskoj, jasno u skladu s mogućnostima,
napominje mr. Šaler, trebalo što prije preuzeti je organiziranje
centra za informiranje javnosti, kakav postoji i u ENRESI i u El
Cabrilu, a koji zorno na maketama i video snimcima pokazuju načine
kontrole, od ulaza na samo odlagalište, preko kontrole radioaktivnog
materijala, niza barijera od samih bačava do vanjskog pokrivača sve do
monitoringa. "Ljudi se moraju upoznati s biti problema, jer moramo
shvatiti da takav otpad kod nas postoji i da se taj problem mora
definitivno, na odgovarajući način, riješiti. Španjolci su pokazali
stanovništvu da se takav otpad odlaže na za to prihvatljivom mjestu i
na adekvatan način", govori Šaler. Za ilustraciju pak i podatak da
odlagalište u El Cabrilu godišnje posjeti preko pet tisuća ljudi.
Sve više zemalja riješilo je problem zbrinjavanja nisko i srednje
radioaktivnog otpada, u Europi trenutno radi desetak takvih
odlagališta, a nedavno su i Švicarci referendumom lokalnog
stanovništva prihvatili lokaciju odlagališta.
U Hrvatskoj je za sada, prema utvrđenim kriterijma za izbor lokacija,
izabrano osam potencijalnih područja za odlagalište. U tijeku je izbor
tridesetak potencijalnih lokacija, a nakon njihova utvrđivanja i
objavljivanja očekuje se izbor tri do pet preferentnih lokacija. Po
procjenama APO-a te bi lokacije mogle biti poznate sredinom sljedeće
godine.
(Hina) bn ds
101126 MET jul 94
10HHMM MET jul 94
(Hina) bn ds