PRIPREME ZA OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU

Nadnaslov: HRVATSKA-MONETARNA POLITIKA Naslov: NBH: PRIPREME ZA OPERACIJE NA OTVORENOM TRŽIŠTU Podnaslov: Narodna banka Hrvatske se priprema za uvođenje novih, tržišnih instrumenata u provedbi monetarne politike koji bi trebali pridonijeti učinkovitoj kontroli novca u optjecaju te razvitku tržišta vrijednosnih papira, a prvi je korak već učinjen izdavanjem blagajničkih zapisa NBH, što je na tržištu dobro prihvaćeno. Piše: Nenad Bach, Hina ZAGREB - Posljednjih se mjeseci Narodna banka Hrvatske priprema za uvođenje novih, tržišnih instrumenata u provedbi monetarne politike koji bi trebali pridonjeti učinkovitijoj kontroli novca u optjecaju te razvitku tržišta vrijednosnih papira. Orijentacija je središnje banke Hrvatske, izjavio je direktor Direkcije analiza NBH dr. Marko Škreb, da se postpuno napuste direktne metode vođenja monetarne politike te se započne s kontrolom novca u optjecaju putem tzv. operacija na otvorenom tržištu. Te se operacije temelje na kupnji i prodaji uglavnom državnih vrijednosnih papira, a u razvijenim su zemljama zapada najučinkovitiji instrument monetarne politike. Osnovna je postavka takvog načina vođenja monetarne politike, objašnjava dr. Škreb, da se prodajom ili kupnjom vrijednosnih papira na tržištu utječe na količinu gotovog novca, a time na inflaciju. Naime, prodajom državnih vrijednosnih papira poslovnim bankama, poduzećima i drugim ulagačima središnja banka smanjuje količinu primarnog novca, a time i kreditni potencijal banaka. Isto tako, ako središnja banka zaključi da je potrebno povećati kreditni potencijal banaka i količinu novca u optjecaju, otkupljuje iste vrijednosne papire te na taj način povećava količinu vrijednosnih papira u aktivi svoje bilance, dok istodobno u pasivi dolazi do ekvivalentnog povećanja primarnog novca. Rječju, kupovne operacije središnje banke predstavljaju ekspanzivni monetarni impuls, dok prodajne operacije predstavljaju restriktivnu politiku središnje banke. Međunaslov: Pretpostavka - postojanje državnih vrijednosnih papira Temeljna je pretpostavka takvog načina vođenja monetarne politike postojanje velikog broja raznovrsnih državnih vrijednosnih papira sa širokom disperzijom kod financijskih institucija, poduzeća, pa i domaćinstava. Za državu je izdavanje vrijednosnih papira učinkovit način za prikupljanje proračunskih sredstava, odnosno popunjavanje proračunskog manjka. Primjerice, na tržištu državnih vrijednosnih papira u SAD, najrazvijenijem takvom tržištu u svijetu, oko 70 posto ukupnog javnog duga SAD, koji premašuje 3.300 milijarde američkih dolara, financira se izdavanjem različitih vrsta državnih vrijednosnih papira, a dnevni obujam trgovine tim vrijednosnim papirima doseže između 150 i 250 milijardi dolara. Dvije su vrste vrijednosnih papira, pritom, najznačajnije: blagajnički zapisi i blagajničke obveznice. Blagajnički zapisi (Treasury bills) kratkoročni su vrijednosni papiri Vladina duga s dospijećem na tri, šest ili 12 mjeseci. Najmanja im je denominacija u SAD 10.000 USD. Prodaju se na aukcijama uz diskont na nominalnu vrijednost zapisa, a na dan dospijeća ulagaču se isplaćuje nominalna vrijednost. Blagajničke obveznice (Treasury bonds) dugoročni su vrijednosni papiri Vladina duga s dospijećem od 10 - 30 godina. Najmanja im je nominalna cijena 1.000 USD. Nose kamatu dva puta godišnje. Međunaslov: Uloga središnje banke Za učinkovitost operacija na otvorenom tržištu pretpostavka je i postojanje razvijenog tržišta vrijednosnih papira te, naravno, potražnja nezavisno od intervencija središnje banke. Da bi se osigurala tržišnost djelovanja operacija, odnosno da bi država emitirala obveznice na temelju tržišne kamatne stope i ostalih tržišnih kriterija, središnja banka kupuje ili prodaje državne vrijednosne papire isključivo na sekundarnom tržištu. Pritom, transakcije središnje banke ne bi trebale imati veliki obujam u odnosu na ukupne transakcije na tom tržištu. Iz toga proizlazi da je učinkovitost operacija na otvorenom tržištu potpuna samo ako središnja banka nema nikakvu odgovornost za politiku državng duga, kao i plasman državnih vrijednosnih papira. Naime, tržišnost operacija ne bi se mogla osigurati kada bi središnja banka otkupljivala državne vrijednosne papire neposredno od države. Drugim riječima, monetarna politika mora biti odvojena od politike javnoga duga, koja bi trebala biti u nadležnosti ministarstva financija. Po riječima dr. Škreba, sadašnjim zakonodavstvom Narodna banka Hrvatske nije obvezna otkupljivati vrijednosne papire od države. Također, banke i ostali ulagači samostalno odlučuju o kupnji vrijednosnih papira, ovisno o svojoj "portfolio" politici. Od toga se, uostalom, i sastoji tržišnost metode. Ministarstvo financija, pak, vodi brigu o financiranju manjka u državnom proračunu, a koji se može financirati izdavanjem državnih obveznica. Potrebno je, naime, da država kontinuirano izdaje serije novih vrijednosnih papira s različitim rokovima dospijeća, i to na temelju tržišnih kamatnih stopa i ostalih tržišnih uvjeta, te da svoje obveze isplaćuje na vrijeme. Na Zapadu se isplata jedne serije obveznica financira, uglavnom, prilivom sredstava od nove serije obveznica. Međunaslov: Utjecaj na tržišne kamate Uz reguliranje ponude bankarskih kredita i novčane mase, kao temeljne učinke operacija na otvorenom tržištu, ta metoda omogućuje i kratkoročno djelovanje na razinu kamatnih stopa na tržištu. Primjerice, provodeći ekspanzivnu monetarnu politiku središnja banka kupuje državne vrijednosne papire te tako povećava količinu primarnog novca, što pak utječe na smanjenje tržišnih kamatnih stopa. Naime, dolazi do kratkoročnog poremećaja odnosa između ponude i potražnje sredstava na financijskom tržištu. Također, središnja banka može utjecati na formiranje kamatnih stopa po kojima država izdaje svoje vrijednosne papire. Primjerice, u okviru restriktivne monetarne politike središnja banka prodaje državne obveznice, te tako povećava ponudu tih obveznica. Time im, naravno, ruši cijenu. Pritom, zbog povlačenja novca s tržišta, dolazi do povećanja kamatnih stopa. Da bi nove serije obveznica bile prihvatljive tržištu, država mora povećati kamatnu stopu. Naravno, u tom slučaju može doći do sukoba interesa između središnje banke i državne politike javnog duga. Naime, država je zainteresirana za što stabilnije kamatne stope na svoje vrijednosne papire odnosno za što nižu cijenu državnoga duga. Da bi to ostvarila, može se dogoditi da minstarstvo financija zatraži od središnje banke da otkupi viškove državnih vrijednosnih papira. U tom slučaju, prestaje njezina mogućnost reguliranja količine primarnog novca te tada kontrolu nad kreiranjem primarnog novca ima državna institucija koja vodi politiku javnoga duga (ministarstvo financija). Proizlazi, dakle, da operacije na otvorenom tržištu mogu biti učinkovit instrument monetarne politike samo ako središnja banka samostalno odlučuje o svojim aktivnostima na otvorenom tržištu. Međunaslov: Blagajnički zapisi Narodne banke Hrvatske Od konca prošle godine Narodna banka Hrvatske, u svojim pripremama za vođenje monetarne politike na temelju operacija na otvorenom tržištu, započela je s aukcijama blagajničkih zapisa. U ovom je slučaju središnja hrvatska banka izdavatelj vrijednosnih papira. Na aukcijama, koje NBH održava dva puta tjedno, poslovne banke u slučaju visoke likvidnosti, odnosno nemogućnosti plasmana viškova sredstava preko Tržišta novca i uobičajenim putovima, u svoje ime i za svoj račun, odnosno u tuđe ime i za tuđi račun, upisuju blagajničke zapise NBH. Na svojoj sjednici koncem ožujka Savjet Narodne banke Hrvatske ocijenio je da su poslovne banke izuzetno dobro prihvatile blagajničke zapise. (Hina) nb do 051326 MET apr 94