Nadnaslov:Italija: Velika trgovina oružjem na Balkanu
Naslov: Krijumčareno oružje za Balkan
Podnaslov:Talijanski listovi sve češće pišu o velikoj trgovini
oružjem na Balkanu, navodeći kao najnoviji podatak da su
pojedine strane u ratu u bivšoj Jugoslaviji samo tijekom
prošle godine kupile oružja u vrijednosti od dvije
milijarde dolara, od čega je, kako se navodi, u 80 posto
slučajeva oružje otišlo Muslimanima u Bosni. Sumnja se da
su i velesile umiješane u ovaj krvavi ratni business.
Piše: Nevio LUKŠIĆ, AR
RIM - Pojedine strane u ratu u bivšoj Jugoslaviji samo su tijekom
prošle godine kupile oružja u vrijednosti od čak dvije milijarde
dolara. Talijanski listovi sve češće pišu o velikoj trgovini oružjem
na Balkanu, a iznos od dvije milijarde dolara, odnosno 3400 milijardi
lira, navodi dnevni list "Avvenire" u broju od 15. veljače dodajući da
je "u 80 posto slučajeva oružje otišlo Muslimanima u Bosni".
Mafijaši i posrednici u kupoprodaji oružja pobrali su vrhnje toga
posla vrijednog milijarde dolara. Nije ni čudo što se u posljednje
doba govori o dobro naoružanim muslimanskim vojnicima. "Avvenire" piše
da ta vojska sada ima na raspolaganju 300 komada teškog topovskog
oružja, te opremu za 80.000 vojnika. To oružje je u Bosnu stiglo
"preko hrvatskih luka Splita i Zadra i pod nosom brodova UN-a", dodaje
list.
Na koji način se sklapaju sporazumi o kupoprodaji oružja kada zemlje
izvoznice ne smiju, prema međunarodnim propisima, slati svoje oružje u
ratne zone?
Iznosi se jedan tipičan primjer triangulacije, ali koji je toliko
nevjerojatan da je ostavio začuđenima i same izvoznike.
"Cijeli godišnji vojni proračun Bolivije iznosi oko 210 milijardi
lira. Kada je prije nekoliko mjeseci u Rusiju stigla narudžbenica za
osam sovjetskih tenkova T-74, po cijeni od 340 milijardi lira, više
čak ni ruski čimbenici nisu mogli zatvoriti jedno oko", piše
"Avvenire", te dodaje da su ti tenkovi koje je fiktivno naručila
Bolivija bili "namijenjeni ili Hrvatskoj ili Bosni".
Trgovci oružjem su očito pogriješili kad su kao kupca skupih tenkova
naveli Boliviju. Istina, s jedne strane su mogli biti bez brige da će
biti odobren izvoz ruskih tenkova u tu zemlju daleko od zaraćenoga
Balkana, ali očito nisu znali da je cijena ruskih tenkova veća od
ukupnog vojnog proračuna te južnoameričke države.
Međunaslov: I velesile umiješane u trgovinu oružjem?
Za ovakve kupovine oružja potrebni dokumenti se ili potpuno
falsificiraju ili se podmiti dužnosnik neke države da ih potpiše.
Spominje se da je krajem prošle godine postala sumnjiva i jedna
narudžbenica Paname prema kojoj se iz Australije i Češke trebalo u tu
državu uvesti pušaka i streljiva u iznosu od 35 milijardi lira.
Otkrilo se zatim da je to oružje trebalo stići ne u Panamu, već na
Balkan, a da su potrebni dokumenti za takvu kupoprodaju nabavljeni u
Španjolskoj od jednog službenika u panamskom konzulatu.
Prilikom nabrajanja otkrivenih slučajeva krijumčarenja oružjem
spominje se i onaj mariborski. Prošlog ljeta je u tom slovenskom gradu
otkriveno skladište sa 150 tona oružja češke i kineske proizvodnje
koje je navodno trebalo uvesti Sudan, a koje je platila neka islamska
država. Misterioznim kanalima to je oružje trebalo stići do bosanskih
Muslimana. "Avvenire" spominje da je 1992. godine Slovenija kupila od
američke tvrtke Westinghouse golemi vojni radar s radijusom kontrole
od 450 kilometara uz pomoć kojeg vrlo lako uočava sve kretanja u
zraku, pa prema tome i razne zrakoplove koji možda prevoze sumnjivi
teret.
Taj radar je rijedak primjer kupovine preciznih vojnih instrumenata.
Uglavnom se na balkansko tržište plasira oružje bez elektronskih
sustava, pa čak i polovno kakvo su Muslimani dobili iz Libanona. Nešto
suvremenog naoružanja je ipak stiglo, pa "Avvenire" spominje da su "u
Hrvatsku, vjerojatno posredstvom talijanske mafije, stigle rakete
Stinger, zatim jedan talijanski radar u vrijednosti od 265 milijuna
lira, te sovjetske rakete SS-21. U Bosnu su stigle švedske
protutenkovske rakete T-4, a Srbija, koja najmanje ovisi o uvozu
budući da na svome teritoriju ima velike vojne tvornice bivše
Jugoslavije, koja je bila veliki izvoznik smrti osamdesetih godina,
kupila je ruske gusjeničare i rakete zemlja - zrak u vrijednosti od 365
milijuna dolara, te kineske rakete HN-5".
"Bez obzira na embargo beogradska zrakoplovna industrija "Soko" je
1992. sklopila ugovor s američkom "General Dynamics" za razvoj aviona
za vježbu, zapravo lakog lovca, "Super Galeb". Službeno bi taj ugovor
trebao stupiti na snagu "poslije završetka rata". De facto, sumnja se
da i velesile imaju svoje prste u krvavom ratnom businessu", piše
"Avvenire".
(Hina) br
170516 MET feb 94
170516 MET feb 94
(Hina) br