ZAGREB, 11. veljače (Hina)
VELIKA BRITANIJA
THE EUROPEAN
10. II. 1994.
Muslimani spremni na proljetnu ofenzivu
"Visoki časnik bosanskih Muslimana rekao je da bosanski Muslimani u
proljeće spremaju napad na Lašvansku dolinu između Zenice i Mostara
kako bi učvrstili položaj oko Sarajeva, izvješćuje dopisnik iz
Sarajeva. U interviewu za The European R. Kadić je rekao da će napasti
Novi Travnik (pola grada već nadziru Muslimani, a drugu polovicu
Hrvati), Vitez (Muslimani nadziru stari dio grada) i Busovaču,
Kiseljak i Kreševo (sva mjesta su pod hrvatskim nadzorom).
No, u svjetlu minobacačkog napada na sarajevsku tržnicu, plan bi se
mogao promijeniti. Zračni napadi na srpske položaje oko grada ili bilo
kakvo povlačenje Srba pod pritiskom NATO-a, pružilo bi privlačnu
mogućnost trenutačnog pokušaja Muslimana da nastave i osvoje
teritorije. Takav potez, koji će UN nedvojbeno pokušati spriječiti,
mogao bi označiti početak muslimanske proljetne ofenzive koja, po
Kadiću, ima niz ciljeva. Oni žele prekinuti srpski obruč oko Sarajeva,
oslobađajući Kiseljak, u blizini Viteza, i smanjiti vlastite operacije
na tom području kako bi razmjestili snage na drugim bojišnicama, rekao
je Kadić. Isto tako žele osvojiti vitalne tvornice oružja u Novom
Travniku i Vitezu, potisnuti Hrvate i preuzeti nadzor nad humanitarnim
putovima.
Uspiju li Muslimani dobiti nadzor nad Kiseljakom, mogli bi odsjeći
opskrbni put Hrvata od Srba na istoku. Nadzorom nad Busovačom,
Muslimani bi olakšali vezu duž doline kojom dominiraju hrvatski
snajperi i nanose velike gubitke Muslimanima. Po bosanskim vojnim
zapovjednicima, više od tisuću muslimanskih vojnika poginulo je na toj
cesti. Na području Viteza već se vode teške borbe između bosanske
vojske pod muslimanskim vodstvom i hrvatskih separatističkih snaga,
što je zatvorilo glavni opskrbni put do hrvatske enklave.
'Možemo ostvariti svoje ciljeve. Ipak, postoji opasnost od velikih
žrtava', rekao je Kadić. 'Kad smo ponovno osvojili Kakanj i Vareš,
Hrvati su se sklonili u Kiseljaku koji je postao njihovom utvrdom'.
Muslimanski političari u Sarajevu protive se planu zbog mogućih
gubitaka. No, predsjednik Alija Izetbegović podupire vojne
zapovjednike. Stožer bosanskih Muslimana premješten je iz Sarajeva u
Zenicu", završava list.
FRANCUSKA
LE MONDE
10. II. 1994.
Ostavka Mate Bobana, čelnika bosanskih Hrvata
"Pod pritiskom iz Zagreba, čelnik bosanskih Hrvata Mate Boban dao je
ostavku 8. veljače na sastanku 'parlamenta' jednostrano proglašene
'Hrvatske republike Herceg-Bosne'. Za Hrvate je sada u pitanju ponovni
početak mirovnih pregovora s Muslimanima, smanjivanje pritiska na
Hrvatsku kojoj prijete sankcije zbog vojnog 'upletanja' u Bosni te
smirivanje podjela među Hrvatima", izvješćuje Jean-Baptiste Naudet
"Glazba je, očito, skladana unaprijed u Zagrebu, no partitura je
odsvirana u Livnu... U nazočnosti hrvatskoga ministra vanjskih poslova
Mate Granića i 'broja dva' u vlasti Gojka Šuška, 'predsjednik'
'Hrvatke republike Herceg-Bosne' 'stavio je svoj mandat na
raspolaganje' 'saboru' naguranom u malo gledalište. Prebacujući
odgovornost na 'srpskog agresora', 'muslimanski ekstremizam' i
'licemjerje' međunarodne zajednice, čovjek kojega se velikim dijelom
smatralo odgovornim za izbijanje sukoba između hrvatskih i
muslimanskih saveznika napokon je morao odstupiti. Vlast bi moralo
preuzeti 'predsjedničko vijeće' ili, vjerojatnije, ljudi koje izabere
Zagreb.
Početkom siječnja predsjednik Tuđman udaljio je Matu Bobana sa
ženevskih pregovora, a njegova je moć već smanjena kad je Zagreb u
studenom imenovao generala Ante Rosa za zapovjednika hrvatskih snaga u
Bosni. Ocjenjujući odlazak Mate Bobana kao 'časnu odluku', vođa
hrvatske diplomacije osudio je 'muslimanski ekstremizam', no
ponajprije hrvatski, 'mrlje' koje je prikrio Mate Boban, kao što su
pokolj Muslimana u Stupnom Dolu ili razaranje Starog mosta u Mostaru".
U nastavku Naudet dodaje da je "Mate Granić pojasnio kako namjerava u
Ženevi predložiti bosanskom premijeru Harisu Silajdžiću 'bezuvjetni
prekid vatre', 'slobodan prolaz humanitarne pomoći' i brzo stavljanje
Mostara, gdje se sukobljavaju Hrvati i Muslimani, pod upravu
Europskoga saveza. Osim toga, g. Granić namjerava prihvatiti da
europski promatrači preuzmu nadzor nad hrvatsko-bosanskom granicom,
dok bi, zauzvrat, hrvatske enklave u srednjoj Bosni kojima prijeti
muslimanska ofenziva bile proglašene 'zaštićenim zonama'.
Iako odlazak Mate Bobana sam po sebi ne rješava hrvatsko-muslimanski
sukob, možda će smiriti nesuglasice između Hrvata u Bosni i Hrvatskoj.
Nezadovoljni politikom g. Bobana, kojemu je cilj bila podjela i raspad
Bosne kako bi 'Herceg-Bosnu' pripojio 'majci Hrvatskoj', mnogi su se
Hrvati otvoreno pobunili. 'Sabor Hrvata Bosne i Hercegovine' stvoren
je u Sarajevu 7. veljače. Mate Boban, koji se odupro muslimanskim
pritiscima i nepriznavanju međunarodne zajednice nedvojbeno nije
preživio osudu svojih", zaključuje Naudet.
AUSTRIJA
DER STANDARD
10. II. 1994.
Kasno ali ipak
"Zapad je prilično kasno - nadajmo se ne i prekasno - odlučio oštrije
postupiti prema bosanskim Srbima. Već u srijedu poslijepodne
opsjedatelji Sarajeva pokazali su vrlo istančan sluh za takav nastup:
sve veći broj pokazatelja da je Zapad ovaj put ozbiljno nakanio
ostvariti svoje prijetnje potaknuo ih je da bez ikakvih dodatnih
zahtjeva najave hitro povlačenje svojih teških topova s brežuljaka u
okolici Sarajeva. Novi nastup postigao je bolji rezultat od
dvogodišnjih napora međunarodnih posrednika.
Usprkos tome valja se oduprijeti prenagljenim iluzijama da će u Bosni
u dogledno vrijeme zavladati mir. U sjeni stanja u Sarajevu, Srbi su u
srednjoj Bosni pokrenuli moćnu ofenzivu. Ne obazirući se na prijetnje
NATO-a, srpski agresori sve čvršće stežu obruč oko Tuzle, ugrožavajući
oko milijun ljudi koji su u tom gradu potražili utočište i ne mogu
pobjeći. Novi stav NATO-a očigledno impresionira Srbe, ali ne može
zaustaviti njihovu zahuktalu ratnu mašinu.
Odlučnost i pažljiva procjena danas su važnije no ikada ranije,
posebno u odnosu na rusku politiku koja je usprkos svim mišljenjima
odlučila čvrsto blokirati vojni udar u Bosni. Stoga valja
pretpostaviti da Zapad nakon dugotrajne krzmajuće politike prema
sukobu na Balkanu upravo danas namjerava prihvatiti rizik ozbiljnog
sukoba s panslavenskim blokom. Sljedećih deset dana vjerojatno će biti
ispit čije će značenje uvelike nadrasti problem Bosne. Politički
razvoj događaja krenuo je smjerom koji je međunarodna zajednica uporno
željela izbjeći: Balkan je postao do sada najteži problem u
novodefiniranim odnosima Rusije i Zapada", zaključuje Samo Kobenter.
AUSTRIJA
DIE PRESSE
10. II. 1994.
Vrijeme polako istječe - što učiniti?
U rubrici "Gost-komentator" list objavljuje članak francuskog ministra
Alaina Juppea, uz redovitu napomenu da "prilozi u ovoj rubrici
iskazuju mišljenje njihovih autora te da nisu nužno sukladni gledištu
uredništva lista".
"U posljednje vrijeme pojavile su se glasine da SAD i Francuska imaju
različita mišljenja o pitanju Bosne. Točno je da dvije države -
vjerojatno iz povijesnih i zemljopisnih razloga - različito pristupaju
tom problemu. No, mogućnost otvorene razmjene mišljenja znak je dobrog
prijateljstva.
Bosanska je kriza veliki ispit za Europu i atlantski savez. Europljani
su svoje aktivnosti rasporedili u dva smjera: prvi obuhvaća političke
napore, budući da problemi bivše Jugoslavije ne mogu biti trajno
riješeni bez pregovora; drugi uključuje pokretanje humanitarnih
akcija. Često naglašavam da je doprinos SAD u okviru humanitarnih vrlo
velik.
Snage UN postigle su u teškim i opasnim okolnostima velike rezultate.
Svi znaju što će se dogoditi ako države koje su angažirale svoje
vojnike odluče povući svoje kontingente iz sastava plavih kaciga -
posljedica će biti humanitarna katastrofa, pooštrenje sukoba na štetu
Muslimana i proširenje oružanih borbi na ostatak Balkana.
Tko ne uzme u obzir dalekosežnost tih posljedica, ne može ispravno
protumačiti gotovo jednodušan otpor Europe prijedlozima o ukidanju
embarga na dostavu oružja.
Doduše, tvrdnja da žrtvama agresije treba dati priliku da oružjem
brane svoja prava djeluje na prvi pogled velikodušno. No, isticanje
velikih opasnosti koje prijete u slučaju upotrebe lijeka opasnijeg od
same bolesti ni u kom slučaju nije cinično.
Takav potez nužno bi potaknuo povlačenje snaga UN iz Jugoslavije,
prerastajući u ratnu strategiju koja bi omogućila osvetu Muslimana nad
agresorom, ali ne bi skladno obnovila Bosnu i Hercegovinu. Osim toga,
spomenuta metoda ne bi otvorila zadovoljavaljuće političke izglede.
Njezina posljedica može biti samo opći rat na Balkanu koji bi SAD
prisilio na snažniji angažman no što Washinton to želi.
Ne upućuje li nas moral i načelo djelotvornosti da krenemo putem
pregovora? Novi odnos snaga, uspostavljen nakon reorganizacije
muslimanskih snaga, nudi povoljniji okvir za rješenje putem pregovora.
Muslimane treba uvjeriti da pregovorima mogu dobiti više no oružanom
silom. Muslimanska strana trenutačno nadzire 22 posto bosanskog
teritorija i izložena je na milost i nemilost srpskoj ili
srpsko-hrvatskoj ofenzivi, a europski mirovni plan nudi Muslimanima
33,3 posto teritorija - riječ je o udjelu koji su sami tražili.
Tri sukobljene strane prihvatile su okvir koji su im predložili
Europljani. Pojedine nerazjašnjene točke obuhvaćaju manje poteškoća od
onih koje moraju riješiti Izraelci i Palestinci. Nedostaje samo
spremnost za sklapanje konačnog sporazuma.
Vrijeme polako istječe. Naš prvi zadatak moraju biti odlučni potezi
koji će obnoviti vjerodostojnost međunarodne zajednice, uključujući
prijetnju zračnom odmazdom u slučaju napada na snage UN. Takva akcija
pokazat će Srbima da se nismo spremni pokoravati njihovim zahtjevima,
a Muslimanima da smo čvrsto odlučili provesti odluke Vijeća
sigurnosti.
Moramo i dalje usmjeravati pritisak na Srbe i Hrvate kako bismo
izborili posljednje nužne ustupke, ali i uvjeriti Muslimane da rat
nije realna opcija.
Bosna je naš zajednički problem. Potpuno je razumljivo da Europljani i
Amerikanci ne snose jednaku odgovornost i ne slijede iste imperative.
Europljani bi trebali okupiti glavni dio kopnenih snaga.
Nedavni pokolj u Sarajevu označava preokret u ovom ratu. Europljani i
Amerikanci moraju zajedničkim snagama djelotvorno dokončati opsadu
Sarajeva i predložiti mirovni plan za Bosnu."
RUSIJA
PRAVDA
10. II. 1994.
Noć nad Jugoslavijom
U povodu napora međunarodne zajednice da se, nakon sarajevske
tragedije, snažnijim diplomatskim ili vojnim rješenjima uplete u krizu
u Bosni i Hercegovini, list donosi pod gornjim naslovom javljanja
svojih dopisnika iz važnijih političkih središta, kao i Beograda.
Objavljuje i pregled aktualnih informacija prema svjetskim
radio-postajama: Glasu Amerike, Radiju Svoboda, BBC, njemačkom i
švicarskom radiju.
Dopisnik iz Bruxellesa Vladimir Peresada pod naslovom "Hoće li
bombardirati?" piše da je to pitanje ipak postavljeno u "općem
kontekstu nužnosti da se prekinu pokolji u Bosni", iako je povod bila
eksplozija na sarajevskoj tržnici u subotu.
Dopisnik iz Pariza Vladimir Bolšakov pod naslovom "Francuska je za
saziv Atlantskoga vijeća" ističe da se francuska javnost nije
požurila, kao ranije, optužiti Srbe, a da je i Vlada zauzela opreznije
stajalište, iako "u vladajućim francuskim strankama ima dosta
zagovornika brzog odgovora, udara iz zraka, na gađanje gradske
tržnice. Ministar vanjskih poslova Alain Juppe je izjavio da se
Francuska zauzima za hitno sazivanje Atlantskoga vijeća, najvišega
tijela NATO-a". Dalje se iznose navodi lista "Info-maten" o kršenju
embarga na oružje, s osvrtom na navodnu tvrdnju slovenske "Mladine" da
je "glavni koordinator akcije kršenja embarga oružjem iz Ukrajine,
Češke i Slovačke bio nitko drugi do - Alois Mock".
Dopisnik iz Londona Pavel Bogomolov u članku "Zaustaviti se, dok nije
kasno" piše da je britanska javnost posve podijeljena o pitanju
bombardirati Srbe u Bosni ili ne. Posebno se iznose strahovanja vojnih
krugova od srpskog protuzrakoplovnog topništva, te ističe neuspjeh
Londonske konferencije 1991. godine.
Dopisnik iz Beograda Evgenij Fadeev donosi sumnje neimenovanih
dužnosnika UNPROFOR-a da je kobna mina mogla biti ispaljena s neke
veće daljine, nego da je, kako donosi list, "riječ o ranije
isplaniranoj akciji s postavljenom minom s odgođenim aktiviranjem".
Iznose se i suprotne tvrdnje člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića i
premijera H. Silajdžića.
(Hina) rb
110523 MET feb 94
110523 MET feb 94
(Hina) rb