ZAGREB, 17. siječnja (Hina)
BRITANSKI RADIO - BBC
The Sunday Telegraph piše: "Savezničkim zapovjednicima trebalo
bi samo pola sata da provedu zračni udar protiv srpskih položaja u
Bosni, no nakon prošlotjednoga zasjedanja u Bruxellesu malo je
zapovjednika u operativnom središtu u Napulju koji vjeruju da će
dobiti naređenje za napad. Otkako su vođe NATO-saveza prošloga
kolovoza dali odobrenje za uporabu zračnih napada protiv srpskih
položaja, spremna je kompleksna zapovjedna struktura koja omogućuje da
britanski, američki i francuski zrakoplovi odgovore gotovo trenutačno.
Po cijeloj Bosni razmješteni su prednji zemaljski kontrolori koji bi
trebali pomoći u navođenju zrakoplova, a različiti vojni zrakoplovi
patroliraju nebom dvadeset četiri sata na dan, spremni da prime
naređenje za napad. No unatoč odlučnim glasovima koji su se čuli na
zasjedanju u Bruxellesu i koji su zagovarali poduzimanje izravne
akcije, časnici odgovorni za upravljanje operacijama u Bosni nisu
uvjereni da su zapadni vođe spremni eskalirati svoje sudjelovanje u
sukobu. Dok je američki predsjednik Clinton ponovno potvrdio svoju
odlučnost da se bombardiraju srpski položaji ako Srbi nastave s
opsadom Sarajeva i ometanjem dobrotvornih operacija, europske pričuve
prema izravnom miješanju u sukob ostale su jednako jake kao i kada je
prošloga travnja gospodin Clinton prvi put predložio opciju zračnih
udara. Činjenica je da se čini kako su britanska i francuska vlada
zauzele tvrđe stajalište prema Bosni u Bruxellesu samo da bi se
izvadio žalac iz želje gospodina Clintona da se izvrši pritisak za
izravnu vojnu akciju.
Dok gospodin Clinton i dalje vjeruje kako se Srbi mogu nagovoriti da
prekinu opsadu Sarajeva zračnim udarima NATO-saveza, Britanija i
Francuska uspjele su razvodniti tu prijetnju usredotočivši pozornost
zasjedanja u Bruxellesu na enklave oko Srebrenice i Tuzle. U
Srebrenici se u klopci nalazi oko dvjesta kanadskih vojnika čiji je
zadatak da štite oko šezdeset pet tisuća Muslimana. Osim što odbijaju
dopustiti Kanađanima da odu iz Srebrenice, pripadnici srpskih
poluvojnih postrojba također odbijaju dopustiti kontingentu
nizozemskih vojnika, koji bi trebali zamijeniti Kanađane, da uđu u
enklavu. Tijekom iduća dva tjedna poduzet će se novi napori da se
zamijene Kanađani. Ako Srbi i dalje budu blokirali prolaz nizozemskoga
kontingenta, to će biti najvjerojatniji scenarij za započinjanje
zračnih udara.
Više mjeseci izviđačkih letova nad Bosnom pružili su NATO-u točnu
sliku razmještaja postrojba na zemlji. U slučaju da se odobri napad,
sporo leteći mlažnjaci A-10 izbacili bi dimne kanistare za
obilježavanje ciljeva. Nakon njih došli bi američki zrakoplovi F-16 s
bombama i francuski i britanski jaguari s raketama. No imajući u vidu
ponašanja Srba tijekom prethodnih konfrontacija s postrojbama UN,
nikoga ne bi iznenadilo ako oni usredotoče svoje taktičko
maltretiranje na neko drugo mjesto nakon što se suoče s nadmoćnom
vatrenom moći NATO-saveza.
Tuzla je, pak, sasvim druga priča. Budući da je srpsko topništvo
razbacano u krugu od dvadeset milja oko tuzlanskoga uzletišta bilo bi
veoma rizično izvesti bombardiranje srpskih položaja, a da se
istodobno ne naškodi nedužnim civilima. Budući da zaraćene snage u
Bosni nisu napravile nikakav napredak prema miru, nastao je politički
i vojni vakuum koji nikakvi zračni udari ne mogu popuniti".
Dopisnik The Sunday Timesa javlja se iz Metkovića i piše kako
hrpa metalnih cijevi ispred skladišta UN polako rđa, iako se radi o
dijelu britanske pošiljke čija je namjena bila da ove zime dade
toplinu i svjetlo Sarajevu. Britanska pošiljka pomoći vrijedna je dva
milijuna funti, a stoji već šest mjeseci. Ta oprema je potrebna da se
osposobi električna centrala u Kaknju, tridesetak kilometara sjeverno
od Sarajeva, koja sada radi s pet posto kapaciteta. Od obnavljanja
rada centrale imali bi koristi i Muslimani i Hrvati, no postoji
zapreka. Kakanj drže muslimanske postrojbe, a područje kroz koje
konvoj mora proći drže bosanski Hrvati. Hrvati su ocijenili da su
cijevi potencijalno oružje, a u ratu u kojem se aparati za gašenje
požara izbačeni iz katapulta upotrebljavaju kao minobacačke granate
taj prigovor i nije posve lišen smisla. No, viši dužnosnik Visokoga
povjereništva UN za izbjeglice ne slaže se s tim. 'Dali smo im sva
jamstva pod suncem', kaže on. Kada je prošloga tjedna NATO ponovno
zaprijetio zračnim udarima protiv bosanskih Srba, ovdje se baš nije
slavilo. Oči su bile podignute prema nebu, ali zbog srdžbe prema
međunarodnoj zajednici koja nema volje djelovati.
The Sunday Telegraph objavio je kraći članak u kome otkriva da
vođa treće po veličini britanske Liberalno-demokratske stranke Paddy
Ashdown dobrovoljno na svojim čestim putovanjima u Bosnu prenosi
novac, hranu i pakete bosanskih izbjeglica u Britaniji njihovim
obiteljima u Bosni. Po povratku sa sobom nosi obiteljska pisma. U
Sarajevu je čak uspio snimiti na video neke od ljudi koje je susreo i
donio je video-vrpcu njihovim rođacima u Britaniji. Sam gospodin
Ashdown kaže kako mu je njegova uloga živoga mosta donijela veliki
osjećaj zadovoljstva.
The Sunday Times objavio je članak o tome kako Afrički
nacionalni pokret razmatra dalekosežne mirovne prijedloge srpske
profesorice koja se boji da Južnoj Africi prijeti katastrofa
jugoslavenskih razmjera. Lidija Basta-Posavec, profesorica na
švicarskom sveučilištu, koja je prošle godine napustila Beograd,
predlaže stvaranje federalnoga sustava sa širokom autonomijom za
Afrikanere i uspoređuje Afrički nacionalni pokret sa Srbima jer
arogantno ignorira legitimne strahove manjina u Južnoj Africi.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
Jack Anderson i Michael Binstein upozoravaju da bi "saveznici u NATO-u
prije nego provedu svoju prijetnju zračnim napadima na Srbe koji
opkoljavaju Sarajevo, morali razmotriti što su donijeli mirotvorci".
Nazočnost postrojba UN u Sarajevu, drže Anderson i Binstein, "usluga
je srpskoj vojnoj mašineriji. UN dijele hranu za 380 tisuća izbjeglica
- uglavnom žena, djece i staraca - koji su ostali u bosanskom glavnom
gradu. Ali čak četvrtina hrane na kraju služi za opskrbu srpskih
vojnika koji se svakodnevno sve više približavaju potpunom preuzimanju
nadzora nad Sarajevom. Predstavnik UN najprije je opovrgnuo tu
optužbu, ali poslije je dodao da postrojbe svakako spašavaju živote
bez obzira na to koliko Srba nahrane.
Unatoč njihovoj plemenitoj misiji, mirotvorce UN lokalno pučanstvo
gotovo svugdje prezire. Jugoslavija je, prije rata, bila moralno
strogo društvo u kojemu gotovo i nije bilo zločina. Građani sad
optužuju zapadne snage za moralnu iskvarenost koja je prodrla u ovu
bivšu komunističku zemlju. U Zagrebu su se prvi put pojavili saloni za
masažu, dok nedavno nisu zatvoreni zbog sve glasnijih prosvjeda
javnosti. Vojnici UN u Hrvatskoj - koji su bolje plaćeni od većine
lokalnoga pučanstva - rade tri tjedna, a zatim su jedan tjedan
slobodni. Slobodne dane uglavnom provode u hrvatskim ljetovalištima na
moru s mještankama, koje monopoliziraju stranci.
Dok je svijet sve više zamoren borbama, sve su strane očito otkrile
zapadnu vještinu nadzora širenja informacija. Nove dopisnike koji
pristižu u bivšu Jugoslaviju dočekuju s tisućama stranica činjenica i
statističkih podataka. U Hrvatskoj su dužnosnici pripremili medijske
materijale upotpunjene slikama pokolja koje su počinili Srbi. UN imaju
vlastitu medijsku službu koja radi punom brzinom. Čak i Srbi, čija je
brutalnost zgrozila svijet, u pogranične patrole postavljaju privlačne
žene koje govore engleski, umjesto naoružanih razbojnika koji su se
nekad nalazili na tim mjestima. Međutim, niti jedna mjera nadzora ne
može prikriti gole činjenice bosanske situacije. Srbi nadziru gotovo
sav teritorij oko Sarajeva i odlučili su ne popustiti dok ne osvoje
bosanski glavni grad. Zračni napadi UN mogli bi odgoditi njihove
planove i dopustiti izbjeglicama da pobjegnu, ali će vrlo malo ili
gotovo ništa postići u promicanju trajnog mira. Čak ako Srbi i osvoje
Sarajevo, nakon čega bi vjerojatno pristali na prekid vatre, ožiljci
su dovoljno duboki da bi svaki mir trajao tek dok si Hrvati ne bi
mogli priuštiti da se ponovno naoružaju. Riječ je o borbi bez lakog
odgovora i u kojoj bi upletanje iz inozemstva moglo učiniti više štete
nego koristi", zaključuju Anderson i Binstein.
David Ottaway izvješćuje da je američka veleposlanica u UN Madeleine
Albright "poslije jedanaestodnevnog posjeta istočnoeuropskim državama,
zadovoljna odgovorom na američku inicijativu partnerstva za mir, koje
bi potaknulo suradnju bez presedana između NATO-a i njegovih
nekadašnjih protivnika iz istočnoga bloka. NATO je formalno podupro
plan u ponedjeljak na sastanku u Bruxellesu, a Clinton je sljedećeg
dana izborio potporu Poljske, Mađarske, Češke Republike i Slovačke.
No, dok su te četiri države potpisale tek poslije početnog pritiska
kako bi odmah bile primljene u NATO i dobile sigurnosna jamstva,
ostale zemlje s tog područja, bojeći se da će biti izostavljene iz
europske sigurnosne strukture, obasule su plan pohvalama".
Madeleine Albright je rekla kako osjeća da je "partnerstvo NATO-a
uspjelo 'napraviti nemoguće' u pogledu tri politička pitanja s kojima
se Washington suočio istodobno: dati novi smisao NATO-u, ublažiti
zabrinutost Moskve zbog američkih namjera na tom području i rješavanju
zabrinutosti istočnoeuropskih zemalja da bi mogle biti ostavljene po
strani. Činila se vrlo zadovoljnom zbog činjenice da su čelnici
Rumunjske i Bugarske - dva ključna trgovačka partnera Srbije,
republike koja dominira Jugoslavijom - obećali da će i dalje
podupirati sankcije UN protiv Jugoslavije unatoč visokoj cijeni
vlastitih klonulih gospodarstava. Traženje potpore za sankcije bio je
jedan od glavnih ciljeva posjeta Madeleine Albright tim zemljama, jer
su sankcije postale glavno sredstvo kojim su SAD i Europa pritisnule
Srbiju da prekine svoj angažman u ratu u Bosni. Sastanak na vrhu
neizravno je poslužio i za naglašavanje važnosti sankcija, jer su
čelnici NATO-a opet odbili dopustiti bilo kakvu odlučnu vojnu akciju u
Bosni, ponavljajući umjesto toga volju da zrakoplovstvom napadnu
srpske snage u Bosni", piše Ottaway.
NJEMAČKA
FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG
Što znači izjava o "preokretu"?
"Prije nekoliko dana, tijekom sastanka na vrhu NATO-a, ministar
vanjskih poslova Kinkel izjavio je da je zapadna politika prema Bosni
dosegla fazu u kojoj više nije moguće tolerirati određena zbivanja na
balkanskom ratištu: stezanje srpskog obruča oko Sarajeva, gotovo
ponižavajuće ometanje misije Ujedinjenih naroda u Bosni, odbijanje
zahtjeva za ponovnim otvaranjem zračne luke u srednjobosanskom gradu
Tuzli, koja bi trebala prihvaćati zrakoplove s pošiljkama humanitarne
pomoći. Tvrdnju da bi uskoro mogao uslijediti preokret Kinkel je
utemeljio na razočaranju, izazvanom neuspješnim međunarodnim
pokušajima posredovanja između nepopustljivih zaraćenih strana, te na
pretpostavci da Srbi, Muslimani i Hrvati jednostavno ne žele mir.
Njemački ministar posebno je razočaran tom spoznajom jer neuspjeh
hrvatsko-muslimanskih pregovora na Petersbergu potvrđuje spomenutu
sliku o 'nespremnosti na mir'. (...)
Sve su češći glasovi koji odgovornost za neuspjeh pregovora pripisuju
bosanskim Muslimanima - njihove postrojbe na srednjobosanskom ratištu
bolje su opremljene nego prije. No, što zapravo znači izjava o fazi
preokreta? Vjerojatno ništa važno. Poznato je da Francuska i Velika
Britanija odnedavna razmatraju mogućnost povlačenja svojih vojnika,
stacioniranih u Bosni u sastavu plavih kaciga. Osim toga, NATO je još
od prošloga ljeta 'načelno' spreman organizirati zračne udare na
srpske položaje kako bi dokončao opsadu Sarajeva; usprkos tome, vojna
akcija dosad nije pokrenuta. Obnovljena i u određenoj mjeri pooštrena
prijetnja Srbima, nije zatvorila jaz između nespremnosti na vojnu
intervenciju i sredstava kojima NATO raspolaže. Tvrdnja o 'preokretu'
vjerojatno otkriva da je Zapad zapravo otpisao Bosnu te da - razočaran
i potišten - uskoro namjerava 'rezimirati stvari' i ponovo razmisliti
koga valja optužiti za neuspjeh.
Na sastanku u Bruxellesu britanski premijer Major i glavni tajnik
NATO-a Woerner već su najavili spomenutu 'podjelu i naplatu računa'.
Njihov argument: zapadni savez učinio je na Balkanu sve što je od
njega tražilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. Pritom ipak valja
napomenuti da to tijelo uključuje i tri članice NATO-a. Doduše, Rusija
i Kina vjerojatno neće prihvatiti opciju opsežne vojne intervencije.
Predsjednik Clinton upozorio je da bi zapadni vojni savez mogao
izgubiti vjerodostojnost na Balkanu ako njegove prijetnje ne budu
popraćene primjerenim potezima. Ono što je francuski ministar obrane
Leotard želio obnoviti 'mogućom intervencijom iz zraka', vjerojatno je
odavno izgubljeno. U svakom slučaju, zapadni je savez postao predmetom
poruge Srba koji vjerojatno neće biti impresionirani ni činjenicom da
UN namjeravaju razmotriti sve aspekte zračnih napada na srpske
položaje, usmjerene na deblokadu kanadskih plavih kaciga u Srebrenici
i na otvaranje tuzlanske zračne luke. Ionako skeptični glavni tajnik
UN Boutros Ghali još nije uvjeren čak ni u svrhovitost ograničenih
'pojedinačnih operacija'.
Bosna je najdojmljiviji primjer 'podmukle nestabilnosti' (Clinton)
koja je postupno, nakon pada komunističke vlasti i završetka hladnog
rata, zahvatila mnoge europske zemlje: riječ je o etničkim sukobima,
povredama ljudskih prava, protjerivanjima i usponu agresivnih režima.
Bosna - kao i prije toga Hrvatska - mogla bi postati zlokoban omen za
međunarodnu zajednicu koja nije spriječila ponovno izbijanje rata i
nasilno mijenjanje granica u Europi", ističe na kraju svog članka
Klaus-Dieter Frankenberger.
(Hina) kv
170603 MET jan 94
17203
(Hina) kv