IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA

HNA0030 4 VP 1996 Hina Opći servis SVIJET-TISAK IZBOR IZ PISANJA STRANOG TISKA I EMISIJA RADIO I TV POSTAJA ZAGREB, 24. prosinca (Hina) KLEINE ZEITUNG, Austrija, (23. XII. 1993.) "Glavna uloga Grčke" "Često olako kritiziramo vanjskopolitičko taktiziranje drugih država, optužujući ih da cinično upotrebljavaju svoju moć. Znamo da je Austrija bila među prvim zagovornicima ubrzanog priznanja Slovenije i Hrvatske koje je međunarodnoj zajednici trebalo omogućiti prekid srpske agresije na diplomatskom parketu pa i na bojnom polju. U tom kontekstu stajalište Austrije prema makedonskom pitanju djeluje pomalo neobično. Nakon parlamentarnih izbora u Srbiji, napetost u Makedoniji djelomično je ublažena, ali oklijevanje Austrije da po uzoru na članice ES uspostavi diplomatske odnose sa Skopljem izaziva čuđenje. Takvo ponašanje potiče sumnju da ne želimo narušiti dobre odnose s Atenom. Grci će ipak - nakon preuzimanja dužnosti predsjednika Vijeća ministara ES - imati glavnu ulogu u zaključnoj fazi naših pregovora o pristupu ES...", podsjeća Michael Jungwirth. THE ECONOMIST, V. Britanija, (25. XII. 1993.) "Vanjska politika a la carte?" "Uznemiruju vas nemiri u Bosni, Rusiji i Istočnoj Europi? Latite se maastrichtskoga sporazuma. Europski savez, kako kaže, nastojat će 'potvrditi svoj identitet na međunarodnoj pozornici, osobito primjenom zajedničke vanjske i sigurnosne politike, uključujući eventualno oblikovanje zajedničke obrambene politike'", piše dopisnik iz Bruxellesa. "Više od 11 tisuća europskih vojnika i neumorni napori lorda Owena, pregovarača ES, nisu donijeli mir u bivšu Jugoslaviju. Dogovor o partnerstvu s Rusijom odgođen je (Boris Jeljcin, prilikom posjeta Bruxellesu uoči izbora, potpisao je samo dokument o namjeri). A vizija slobodne trgovine s istočnom Europom zamagljena je europskim dugotrajnim protekcionizmom. Pitanje je hoće li se išta promijeniti. 22. prosinca vođe različitih strana u bosanskom krvoproliću trebali su završiti zadnje mirovne razgovore u Ženevi i sastati se s europskim ministrima vanjskih poslova u Bruxellesu. Čak su i europski optimisti sumorni u pogledu izgleda za trajno rješenje - a u međuvremenu ministri, poslije dvodnevnih razgovora, moraju se brinuti i o drugim problemima". Novinar upozorava da je jedan od tih problema Makedonija: "16. prosinca pet članova - Njemačka, Danska, Britanija, Francuska i Nizozemska - dogovorili su se, kako je rekao kancelar Kohl, da je 'sada pravi trenutak' da se uspostave diplomatski odnosi s onim što oni i UN zovu Bivša jugoslavenska republika Makedonija, ili FYROM. Ta bi plahost trebala umiriti Grčku, koja FYROM naziva Skoplje i smatra da je jedna i jedina Makedonija njezina vlastita sjeverna pokrajina. Nije iznenađenje da Grčka, koja preuzima dužnost predsjedatelja u ES od 1. siječnja, vjeruje da je priznanje namjerno vremenski tempiran čin izdaje njihovih partnera. S obzirom na to da zemlja koja predsjeda određuje program ES, te bi prepirke mogle slutiti na zlo za ono što neki članovi misle da bi moglo biti najkorisniji vanjskopolitički pothvat, 'sporazum o stabilnosti u Europi' koji je prije šest mjeseci predložio francuski premijer Edouard Balladur. Njegova je teorija to da bi se buduće Bosne mogle izbjeći ako ES iskoristi komercijalnu snagu kako bi prisilila istočnoeuropske zemlje da mirno riješe etničke rasprave. Međutim, tako oblikovan Balladurov sporazum mogao bi rezultirati svakovrsnim zabrinjavajućim događajima, poput prekrajanja granica ili - na osobno zaprepaštenje Nijemaca - slanja postrojba (poput francusko-njemačko inspiriranog Eurocorpsa) da ih zajamče. Mnogo je bolje, dakle, ublažiti Balladurovu inicijativu. Zato je tako sastavljen popis gostiju za inauguracijsku konferenciju sporazuma u Parizu u travnju. Među pozvanima su europska dvanaestorica, tri baltičke zemlje, šest istočnih koje se nadaju da će se pridružiti savezu (Mađarska, Poljska, Češka Republika, Slovačka, Rumunjska i Bugarska), Island, Vatikan, Amerika i Albanija. To bi gotovo mogao biti drugi KESS (koji je isto pozvan). A o tome sastavljači maastrichta nisu razmišljali", zaključuje novinar. "Korijeni rata" (THE ECONOMIST) "Kad je neka zemlja opterećena neredima, izbori mogu otežati rješenje, a ne olakšati. Pogledajte Srbiju 19. prosinca. Najmanje trećina Srba glasovala je za vladajuću SPS Slobodana Miloševića koji je poticao rat širom bivše Jugoslavije. Doista, dvije trećine glasača glasovale su protiv njega. No, prvi izborni rezultati nagovješćivali su da prema proporcionalnom sustavu, njegovi bi socijalisti mogli imati većinu u parlamentu...", piše dopisnik iz Beograda. Nepotpuni rezultati izbora, dodaje dopisnik, upućuju na to da će 37 posto glasova "biti dovoljno da socijalisti formiraju koalicionu vladu". "Bilo kako bilo, čini se da su gotovo svi Srbi glasovali za veliku Srbiju koja bi se protezala od Rumunjske do Jadranskoga mora. Ta je politika bila zajednička svim strankama. Miloševićeva kampanja u ime njegove stranke nije bila velika (on nije bio pripravan za izbore), ali njegova je politika odredila izborni program. Stranke koje su kritizirale rat 1992., promijenile su smjer. Odlučili su biti veći nacionalisti od socijalista. Tako je Vuk Drašković rekao pred 50 tisuća ljudi da Milošević želi izdati Srbe u krajini u Hrvatskoj i da je Sarajevo 'dio Srbije'. Osim toga rekao je mnoštvu da će sankcije biti ukinute, dođe li oporba na vlast. Jedna sitnica veseli: najveći izborni gubitnik bio je Željko Ražnjatović, poznatiji kao Arkan koji je pri samom vrhu međunarodnih popisa osumnjičenih za ratne zločine. Njegova je nova stranka na izborima gotovo uništena. (...) Srbijansko je gospodarstvo uništeno, a inflacija bi ovog mjeseca mogla prijeći sto tisuća posto. No, sa srpskim republikama istrgnutim iz Hrvatske i Bosne, malo je onih koji sumnjaju da su se patnje isplatile. Problem je u tome što ni Milošević ni oporba ne mogu ništa učiniti da okrenu Srbiju natrag. Čini se da je neizbježan rat u krajini kad Hrvtska pokuša vratiti enklavu naseljenu Srbima. Sankcije neće biti ukinute ako bosanski Muslimani ne pristanu na sporazum. Dok sankcije pogađaju Srbiju i dok su hrvatske enklave pod opsadom u srednjoj Bosni, Muslimani nisu raspoloženi za potpisivanje. Uoči rata, jedan je srbijanski političar urlikao da će Srbi prije jesti korijenje nego se predati. Na izborima su glasovali za korijenje", zaključuje novinar. SUEDDEUTSCHE ZEITUNG, Njemačka, (23. XII. 1993.) "Vječna bosanska zima" "Ženevski ansambl postavlja božićnu predstavu - uloge anđela mira igrat će Karadžić, njegov beogradski patron Milošević i Miloševićev hrvatski antipod Tuđman. Glasnik vesele vijesti bit će David Owen, poznati glumac kojeg publika do sada nije shvaćala ozbiljno. Zaraćene strane riješile su gotovo sve probleme, te bi produžetak rata nakon Božića bio prava tragedija, smatra Owen, priželjkujući sklapanje mira prije božićnog slavlja. Čini se da Owen zaboravlja da dosadašnje iskustvo sugerira prognozu o neuspjehu njegovih napora. Nije li primijetio da potpisivanje dokumenata u Ženevi i Bruxellesu ne znači ništa, čak ni u vrijeme božićnih praznika? Upravo jezivo ponavljanje praznih fraza znatno umanjuje interes Europljana za rat u Bosni. Obećanja i apeli od prošlogodišnjeg Božića nisu polučili nikakve rezultate. Broj žrtava je porastao, a Bosna je potisnuta u završne minute izvještajnih emisija. (...) Gledatelj je izgubio orijentaciju, ne usuđuje se pitati tko, gdje i koga napada. (...) Stanje je postalo potpuno nepregledno - svi se bore protiv svih, a sve tri sukobljene strane snose podjednaku odgovorost. Točno je da su zaraćene strane često proizvoljno mijenjale saveze, a borci iz sva tri bloka snose odgovornost za neprihvatljive poteze. No, zaključak o podjednakoj krivnji sve tri strane bio bi teška pogreška. U pojedinim mjestima i regijama stanje je nepregledno, ali zemljovidi pokazuju jasne crte, a statistički podaci govore vrlo jasnim jezikom. Novi bosanski zemljovidi otkrivaju da su ratni gubitnici Muslimani, a odnedavna ponovno i Hrvati. Srbi su zauzeli 70 posto bosanskog teritorija, protjeravši većinu nesrpskih stanovnika. Osvojili su velike dijelove teritorija i neprekidno pričaju o velikoj Srbiji. No, jesu li zato pobjednici? Njihova je privreda - između ostalog zahvaljujući sankcijama - potpuno uništena. Beograd danas ima samo riječi i oružje - ne može opskrbljivati ni obnavljati okupirana područja; čak ni moguće skorašnje ukidanje sankcija neće omogućiti kratkoročni oporavak opustošene srpske privrede. Pogled na hrvatski Vukovar pokazat će banjalučkim Srbima, navodnim pobjednicima, kako će izgledati njihova budućnost. Dvije godine nakon srpske okupacije, u Vukovaru je uspostavljen kriminalni režim. Pojedini Srbi poželjet će da grad nikada nije osvojen. A Hrvati? Još u ljeto ove godine, nakon što su Tuđman i Milošević udarili žig na svoj plan o podjeli Bosne, Hrvati su se ponašali poput treće strane iz poslovice 'dok se dvojica svađaju, treći se veseli'. Željeli su osigurati svoj dio plijena i istodobno izbjeći etiketu krivca. No, njihova računica nije ostvarena: dvije trećine bosanskih Hrvata danas je ubijeno ili protjerano iz svojih domova, a ugled Hrvatske potpuno je uništen. Težak položaj navodnih pobjednika ne može, doduše, utješiti njihove žrtve, bosanske Muslimane. Uoči drugoga ratnog Božića, izgledi za dokončanje opsade Sarajeva, Tuzle i Goražda vrlo su slabi. Jedan od uzroka takva razvoja događaja jest i nepopustljivost muslimanskih vođa, koji nakon lakih vojnih pobjeda nad Hrvatima u srednjoj Bosni odbijaju gotovo svaku mogućnost kompromisa. Usprkos embargu, Muslimani imaju sve više oružja i sanjaju o teško ostvarivom povratu svih izgubljenih područja najkasnije do proljeća sljedeće godine. Stoga valja strahovati da sukobi neće prestati sve dok se Muslimani ne suoče s neostvarivim. Najveću nadu ne ulijeva Ženeva već - iako ta prognoza zvuči vrlo deprimirajuće - razvoj događaja na bojnom polju. Rat će vjerojatno utihnuti tek nakon što sve tri sukobljene strane - Srbi, Hrvati i Muslimani - podlegnu iscrpljenosti, spoznavši granice svojih mogućnosti. Kraj duge bosanske zime nije na pomolu", zaključuje Jens Schneider. IZVESTIJA, Rusija, (23. XII. 1993.) "O 'Gazpromovu' poslu sa Srbijom MVP nije znalo" U svezi sa sporazumom ruskoga Gazproma o gradnji plinovoda u Srbiji, koji je posao pomogao vladajućoj Socijalističkoj stranci Slobodana Miloševića da bolje prođe na srbijanskim izborima, piše Aleksandr Platkovskij. "Ministarstvo vanjskih poslova Rusije nije znalo da se ugovara posao dostave plina. Službeno je stajalište Ministarstva da se taj sporazum ni u kojem slučaju ne može ostvariti dok god se Beograd ne riješi međunarodnih gospodarskih sankcija. Visoki ruski diplomat ne odbacuje stajalište da je srpska strana vješto iskoristila pregovore s Gazpromom". Beograd je, kaže taj diplomat, po koji već put zaigrao na 'rusku kartu', i to 'nepošteno i nekorektno'. Međutim u cijeloj priči oko tog ugovora ima nejasnoća. 'Gazpromovu' stranu je u beogradskim pregovorima zastupalo izaslanstvo predvođeno glavnim direktorom 'Gazeksporta' Stepanom Derekovom. Po povratku iz Beograda odmah je primio bilten, ali je jedan 'Gazpromov' službenik, na neki način uključen u zamisao, zamolio da se 'na to ne obraća pozornost'. Prema njegovim riječima, to je 'početni sporazum i još nedorađen kako treba', radi se prije o 'zapiscima o namjerama', nego o ugovoru. Nije ipak jasno zašto je 'Gazprom' izabrao tako nepogodan trenutak za potpisivanje 'nedorađena' sporazuma, uključujući se tako, hotimice ili nehotice, u veliku političku igru. Dotle je TANJUG priopćio kako je to najveći, po opsegu predviđenih ulaganja, projekat u Srbiji. Po izgradnji plinovoda opći promet plinom i robnom zamjenom dostići će, prema predviđanjima, 800 milijuna dolara na godinu. SEGODNJA, Rusija, (22. XII. 1993.) "MVP kritizira protusrpski značaj rezolucija Glavne skupštine UN" O ruskom protivljenju rezolucijama Glavne skupštine UN, prve 'O kršenju ljudskih prava u bivšoj Jugoslaviji' i druge 'Stanje u Bosni i Hercegovini', prekjučer je priopćio predstavnik za tisak ruskoga Ministarstva vanjskih poslova RF Grigorij Karasin, piše Leonid Velehov. "Prema mišljenju ruskoga MVP-a, kako je priopćeno, obje rezolucije pokazuju jednostran i optuživački ton, te imaju antisrpski značaj. Za masovna i gruba kršenja ljudskih prava na teritoriju bivše Jugoslavije krive su, bez razlike, sve zaraćene strane i krivci moraju stati pred međunarodni sud koji bi morao utvrditi pojedinačnu odgovornost. Što se tiče rezolucije o Bosni i Hercegovini, koju su potaknule prije svega SAD i muslimanske države, ona se, prema mišljenju MVP RF, posve razilazi s međunarodnim mirotvornim naporima. Prilikom prihvaćanja teksta bosanske rezolucije nije uvaženo stajalište ruskoga izaslanstva koje je predlagalo izostaviti točku o ukidanju embarga na dostavu oružja u BiH, poziv svim državama da surađuju s BiH, kao i stavak o punom isključenju SRJ iz svjetske zajednice. Nakon glasovanja, od kojega se Rusija suzdržala, ruski je predstavnik izjavio da bi Rusija glasovala protiv tih točaka da je bilo odjelitoga glasovanja točku po točku. U izjavi ministra vanjskih poslova Andreja Kozireva, glede odluke skupštine da ustanovi dužnost visokog tajnika UN za ljudska prava, očitovana je ljutnja što je prosudba nove ruske zamisli o ljudskim pravima, ona o konferenciji o izbjeglicama i raseljenim osobama u organizaciji UN, odgođena za sljedeći sastanak Opće skupštine. MVP RF drži da bi se visoki tajnik UN za ljudska prava što prije trebao pozabaviti zaštitom tih prava u Latviji i Estoniji, te oslobađenjem ruskih vojnika u afganistanskom zatočeništvu". (Hina) dh 240632 MET dec 93