ZAGREB, 13. siječnja (Hina)
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW
"Westfaelische Nachrichten" piše: "Okupljenim šefovima država i
vlada u Bruxellesu ni ovaj put nije palo na um ništa drugo nego da
Srbima ponovno zaprijete napadima iz zraka. Proteklih mjeseci
Atlantski savez je do iznemoglosti upozoravao i prijetio takvim
akcijama, ali bez ikakvoga uspjeha. I ovaj put izgledalo je kao
da opsjedatelji Sarajeva žele samo ismijati zapadnoga tigra od papira
tako što su uzletište bosanskoga glavnoga grada ponovno
obasuli vatrom. Srbi ionako vuku NATO za nos. Treba li ih sada
impresionirati nešto oštriji ton?!"
O prijetnji NATO-saveza Srbima "Neue Osnabruecker Zeitung" piše:
"Bosanski Srbi su na opetovane prijetnje reagirali podsmijehom.
NATO-ovu prijetnju da će napasti srpske položaje iz zraka ako to bude
bilo potrebno, novinska agencija bosanskih Srba označila je kao buru u
čaši vode. Američki predsjednik Bill Clinton trudio se, doduše, u
Bruxellesu istaknuti jedinstvo Atlantskoga saveza, međutim, o
jednodušnosti u politici prema Balkanu ne može biti ni govora. Nisu
samo Grci na strani agresora. Ako bi zaista kucnuo trenutak istine, na
okupu bi bio samo mali broj odlučnih".
U svezi s prijetnjom Srbima iz Bruxellesa "Saarbruecker Zeitung"
oštro kritizira NATO. "Sada navodna prijetnja pokazuje da uloga UN kao
nove sile za uspostavljanje reda širom svijeta nadilazi njihovu
sposobnost. NATO ne zna što sada učiniti. Zahtijevanje zamjene plavih
kaciga u Srebrenici, gdje su opkoljeni od srpskih postrojba ili
otvaranje uzletišta u Tuzli pokazuje svu nemoć međunarodne zajednice.
To je ravno kapitulaciji pred agresorima i nasiljem".
"Berliner Zeitung" drži da je u Bruxellesu izišla na vidjelo
unutarnja nesloga u NATO-u u svezi s ratom u BiH. "Poslije čitanja
bruxelleskog završnoga dokumenta dobiva se dojam da bi NATO-ovi
moćnici najradije šutjeli o balkanskom ratu. Iznositi u javnost nemoć
i unutarnje neslaganje nije ugodno. Nameće se pitanje kako bi taj
Savez, koji nikada ne propušta priliku da bi pohvalio sama sebe,
zaista djelovao u danom slučaju. Iza dobro uobličenih izjava
sažaljenja i negodovanja osjeća se pokušaj izbjegavanja, nevoljnosti
da se prizna neuspjeh i iz toga izvuku bolne pouke. Osjeća se pokušaj
da se zaobiđe središnja točka. Francuzi koji u Bosni imaju četiri
tisuće vojnika govorili su u Bruxellesu o svom iskustvu. Ovako kao
dosad stvari ne mogu teći beskonačno. Pariz s pravom pita što još
trebaju raditi njegovi vojnici u bosanskom glibu".
"Wetzlarer Neue Zeitung" napominje: "Uvijek kada NATO raščlanjuje
stanje u Bosni, čovjeku se samo diže kosa na glavi. Svatko u svijetu
izjavljuje da je NATO jedina institucija koja bi mogla tamo vojno
posredovati. Međutim, jedno od načela NATO-saveza jest da taj Savez
posreduje samo ako dobije nalog od UN, a UN dosad nisu otišli korak
dalje od izražavanja zabrinutosti".
Ulogu NATO-a u Bosni raščlanjuje i "Deister-und Weserzeitung".
"Stanje na Balkanu jasno pokazuje kako se napadnute zemlje malo mogu
osloniti na Zapad ako nisu članice u nekom savezu. Zemlje NATO-a su,
doduše, ponovno zaprijetile eventualnim vojnim posredovanjem u Bosni.
Međutim, taj mogući vojni korak zavisi isključivo od naloga UN koji se
ne očekuje. Sve u svemu, ništa novo za Bosnu".
"Saechsische Zeitung" komentira rezultate sastanka bosanskoga i
hrvatskoga predsjednika u Bonnu. "Hrvatski predsjednik Tuđman ne
nudi ništa novo u dvije bitne točke: prvo, on i dalje drži da ne treba
Muslimanima vratiti njihov ionako jedini mali izlaz na more
i, drugo, on baš polumuslimanski hercegovački grad Mostar želi
napraviti glavnim gradom nove tzv. konfederacije. Ne samo da i Srbi
još moraju pristati na to rješenje nego se čini da je u pitanju i
pristanak Muslimana. Osim toga, bosanski predsjednik Izetbegović
trenutačno ne vidi nikakva razloga da pristane na kompromis. Prvo,
Muslimani su u srednjoj Bosni osvojili određeni teritorij a, drugo,
NATO je svojom ponovnom prijetnjom zračnim napadima na Srbe opet
pobudio nade Muslimana da bi Zapad ipak mogao vojno priteći u
pomoć Sarajevu ili barem djelomično ukinuti embargo na oružje".
BRITANSKI RADIO - BBC
Pregled tiska
Britanski tisak opširno izvješćuje o jučer završenom sastanku na vrhu
čelnika zemalja NATO-saveza u Bruxellesu na kojem je bosanska kriza
bila jedna od važnijih tema.
"The Guardianova" novinarka Hella Pick izvješćuje da su
predsjednici država ili vlada članica Saveza prihvatili najnoviji
francusko-britanski prijedlog i pozvali UN da sastave planove za
rotaciju postrojba u Srebrenici i otvaranje zrakoplovnoga uzletišta u
Tuzli pri čemu će im, bude li nužno, Sjevernoatlantski savez dati
potporu iz zraka. List zaključuje da konkretnoga dogovora u pogledu
razbijanja opsade Sarajeva nije bilo. U izvješću se navodi kako se
mehanizam za pokretanje zračnih napada nije promijenio od kolovoza
prošle godine kada je prvi put spomenuta mogućnost upotrebe zračnih
postrojba. Zrakoplovi NATO-a će u slučaju potrebe štititi postrojbe
UN, bombardirati topničke položaje oko tzv. sigurnih zona i napadati
srpske crte opskrbe.
"The Times" naglašava da su SAD i Britanija ponovno imale
različite ideje u pogledu ispravna pristupa krizi u BiH. Predsjednik
Clinton jasno je rekao da je podupro novi anglo-francuski ultimatum
Srbima jedino pod uvjetom da prijetnja zračnim napadima u slučaju
stezanja obruča oko Sarajeva i dalje bude jedna od opcija. Gospodin
Clinton je izjavio da je na njega izvršen pritisak da umjesto
prijetnje napadima na srpske položaje oko Sarajeva pristane na
zajednički prijedlog Londona i Pariza. List naglašava kako
britansko-francuska inicijativa, barem što se Londona tiče,
predstavlja potpun politički zaokret. Britanci su se dosad, podsjeća
list, redovito protivili zračnim napadima na Srbe objašnjavajući to
brigom za svoje postrojbe u Bosni.
Dopisnica "Financial Timesa" iz Beograda Laura Silber
javlja da je vodstvo bosanskih Srba odbacili zahtjev za otvaranje
tuzlanske zrakoplovne luke uz tvrdnju da bi se Muslimani njime
koristili za nabavu oružja, ali - kako piše Laura Silber - ipak se
očekuje da će postrojbe bosanskih Srba ispuniti zahtjev NATO-a i
dopustiti rotaciju postrojba UN smještenih u Srebrenici.
"The Daily Telegraph" u uvodniku u povodu odluka donesenih u
Bruxellesu piše kako je stanje na terenu nepodnošljivo. Osnovna teza
uvodničara jest da zapadni savez i međunarodna zajednica moraju
napokon odlučiti hoće li poduzeti vojnu opciju ili će Bosnu prepustiti
sudbini. Najgore od svega bi bilo da NATO u ime Vijeća sigurnosti
iznosi prazne prijetnje. Atlantski savez, po ocjeni lista, mora
sastaviti plan za pomoć onim područjima koja su izložena najvećoj
opasnosti. Neke države, uključujući i Britaniju, već su spominjale
mogućnost povlačenja svojih vojnika na proljeće. Ta opcija i dalje
mora biti otvorena. Zadatak koji nam se trenutačno nameće jest
pretvaranje posustale dobrotvorne operacije u djelotvoran kanal za
prehranjivanje civila ove zime.
Prijetnje NATO-a bosanskim Srbima odavno su prestale biti
uvjerljivima, piše uvodničar "The Timesa". Uvodničar zaključuje
kako je priopćenje sa skupa u Bruxellesu gotovo istovjetno onom iz
kolovoza prošle godine. Zapadni državnici svojom su ponovljenom
odlučnošću da upotrijebe zračne napade ako bude potrebno, ponovili
jalovu politiku NATO-a u Bosni. Prazne prijetnje neće promijeniti niti
srpsku niti hrvatsku politiku već će samo ojačati osjećaj uspjeha koji
sada prevladava, pogotovo kod Srba. No bez obzira što je za svaku
moguću akciju, sada za već tisuće života, prekasno, ne treba se
prepustiti malodušnosti, poručuje uvodničar lista, te kaže kako NATO
mora identificirati specifične ciljeve, oštro postaviti ultimatume i
čvrsto se postaviti prema onima koji im se ne priklone. Srbima treba
reći da u roku jednoga tjedna moraju dopustiti otvaranje tuzlanskoga
zračnoga uzletišta. Sličan rok treba postaviti kako bi se omogućila
smjena kanadskih vojnika u Srebrenici. Ne budu li se Srbi tome
priklonili, treba ih kazniti zračnim napadima. I na kršenje zone
zabrane letenja, što čine i Srbi i Hrvati, također treba reagirati. U
tom nabrajanju najbolnijih točaka u Bosni, uvodničar lista dolazi do
srpske opsade Sarajeva te kaže kako je ondje najpotrebnije nešto
učiniti, ali iako bi zračni napadi mogli biti djelotvoran odgovor na
pojedinačno nasilje, oni nisu i cjelovit odgovor. Dapače, mnogi
ugledni umovi danas dvoje da će odgovor biti ikad pronađen. Svu
frustraciju bosanskom krizom izrazio je američki predsjednik Clinton
kada je na skupu u Bruxellesu rekao: 'Ako niste voljni ispuniti svoja
obećanja, onda ih nemojte niti davati'. Bio je to i prijekor europskim
državnicima, komentira list, koji su to zaslužili svojim praznim
prijetnjama silom. Njihovo zveckanje oružjem nije odvratilo ničije
napade i izgubilo je na vjerodostojnosti, a to znaju i Srbi i Hrvati,
te - što je najgore - bosanska vlada je zbog toga davno izgubila nadu
i odlučila je sve staviti na kocku svojom obnovljenom vojnom ofenzivom
protiv sve ranjivijih Hrvata. Predsjednik Clinton rekao je što misli i
na tomu mu treba čestitati. Ako je to znak kraja retorike, možda će sa
skupa NATO-a proistjeći i nešto dobro.
"The Guardian" u uvodniku hvali američkoga Predsjednika zbog
onoga što je dosad izrekao na svom europskom putovanju. Poručio je
europskim vođama da je Atlantski savez još od vitalne važnosti za SAD,
a zemlje istočne Europe pozvao je da se pridruže novom partnerstvu za
mir. Rusiji je također namijenio riječi utjehe kako ih Europa želi
unutar svojih granica. No realnost nije tako jasna. Jasno je da
američke postrojbe u posthladnoratovskoj Europi više neće imati ulogu
kakvu su prije imale. Stoga je jačanje europskoga dijela saveza putem
Zapadnoeuropskog saveza sada manje retorika nego način da se stigne do
nove autonomnosti. List drži pozitivnim i prijedlog da se postrojbe
NATO-a angažiraju u mirovnim operacijama UN, ali odluku o skupu u
posljednji čas, glede Bosne, naziva 'diplomatskom improvizacijom', a
britanski obrat 'vrlo čudnim'. Uvodničar lista drži da američkom
Predsjedniku u Moskvi predstoji zanimljiv, ali sigurno i teži dio
europske turneje.
Skupu u Bruxellesu posvećen je i članak političkoga komentatora lista
"Martina Woollacotta", koji je prilično u suprotnosti s uvodnikom
lista. Naime, autora članka sastanak čelnika Atlantskoga saveza
neodoljivo podsjeća na godine nakon drugoga svjetskog rata kada Rusija
i Zapad još nisu bili protivnici, a sudbina istočne Europe još nije
bila određena. Sve što je dogovoreno na skupu ne može se nazvati
bezvrijednim, pa ipak svemu nedostaje bit, tvrdi Woollacott te nabraja
nedostatke, po njemu, neodlučnoga skupa. Što zapravo znači
'partnerstvo za mir' pita on? Ponuda istočnim Europljanima o
maglovitom budućem članstvu u NATO-u zapravo znači da se u njemu
nikada neće naći baltičke državice, Ukrajina ili Bjelorusija. Znači
to, tvrdi autor, da postoji dioba sfera utjecaja na rusku stranu i
europsku stranu, da postoji ruski blok i da su se Amerikanci s tim
složili. Pitanje je samo tko je u njemu, a tko izvan njega, a mi smo
status istočnih Europljana, ne mudro, ostavili nedefiniranim,
zaključuje autor članka. Woollacott kao jednu od temeljnih vrijednosti
Atlantskoga saveza navodi spremnost da se zajednički krene u akciju
što cijelu priču dovodi do Balkana, pritom Martin Woollacott ne
isključuje mogućnost zračnih udara ako se Srbi ne pokažu
savitljivijima glede Srebrenice i Tuzle, ali napominje kako zračni
udari mogu biti od prave koristi samo kao dio većeg posredovanja koje
se sada čini sve daljom mogućnošću.
RADIO FRANCE INTERNATIONALE - RFI
Pregled tiska
"U koje se svrhe danas koristi Zapadni vojni savez, pita se novinar
"Le Figaroa" u uvodnom komentaru i odmah kaže da se nakon posljednjega
sastanka na vrhu na to pitanje teško može odgovoriti. Što se tiče
Bosne predstavnici šesnaest zapadnih država su 'duhovito poručili da
se sukob mora riješiti mirnim putem'. Radi se, dakle, o dobro poznatoj
formuli - držite me da ga ne tučem. Hoće li međunarodna zajednica
uspjeti zaplašiti one koji su krivi za ratne sukobe, pa kaže da se
pogreška Atlantskoga saveza sastoji u tome što je naglasio da konačna
odluka ovisi o UN. No da li bi svjetska organizacija ovaj put mogla
kazati: 'Hajde ako možeš'.
List je Bosni posvetio i dvije unutarnje stranice. Objavio je poduži
interview s francuskim ministrom obrane Francois Leotardom i s glavnim
tajnikom UN Boutrosom Ghaliem. Prvo pitanje francuskom ministru bilo
je 'kako međunarodna zajednica može izići iz ove sadašnje paralize
gdje se svi nastoje sakriti iza ostalih. Amerikanci predlažu zračne
napade, a Europa zahtijeva da Amerika pošalje svoje vojnike u Bosnu.
Međutim, francuski ministar je naglasio da se ne radi ni o kakvoj
paralizi jer jedino uz pomoć mirovnih postrojba dolazi hrana za oko
dva milijuna stanovnika Bosne. Leotard je odbacio i one ocjene po
kojima se tvrdi da je baš Europa protiv zračnih napada jer je
prijedlog o pokretanju takvih akcija potekao upravo od Francuske.
U prvom dijelu interviewa s Boutrosom Ghaliem, a u povodu tek
završenoga sastanka na vrhu u Bruxellesu, novinara je naprosto
zanimalo ne postaju li ponavljanjem prijetnje međunarodne zajednice
komične. Ghali je naglasio da misli da postoji problem u stajalištima
predstavnika Atlantskoga saveza i da postoji stvarna politička volja
da se sada reagira. Glavni tajnik objasnio je zbog čega mirovne
postrojbe nisu probile blokadu oko Tuzle i Srebrenice. Zadatak nije
izvršen jer zapovjedništvo mirovnih postrojba u Bosni nije dobilo
traženo pojačanje. Vijeće sigurnosti zatražilo je da se u Bosnu
pošalje osam tisuća vojnika, međutim, jedino je Francuska odlučila
poslati još tisuću svojih ljudi.
To što su pokazale nove rasprave u okviru Zapadnoga vojnog saveza
nije neslaganje u svezi s onim što treba raditi već smetenost, u koju
su svi sada, kako izgleda, zapali. To je poruka podužega članka koji
je objavio "Le Monde". Glavna tema svih rasprava koje su vođene u
Bruxellesu bili su zračni napadi, međutim ne u smislu sukobljavanja
već zbog omogućavanja da pripadnici mirovnih postrojba mogu obavljati
svoju misiju koja se sastoji u dopremanju dobrotvorne pomoći.
"Le Quotidien de Paris" objavio je veoma kritičan članak o rezultatima
trinaestoga sastanka na vrhu Atlantskoga saveza. Šesnaest predsjednika
država ili vlada spasili su prividnu slogu jednoglasnim prihvaćanjem
završnoga dokumenta, a zapravo su morali voditi oštre rasprave kako
bi postigli kompromis o Bosni. Američki predsjednik Bill Clinton nakon
sastanka na vrhu izjavio je da određene razlike i dalje postoje. U
svakom slučaju, francuska diplomacija uspjela je uz pomoć Velike
Britanije nametnuti neka svoja stajališta kao što su odredbe koje se
odnose na Srebrenicu i Tuzlu. List prenosi vojne izvore koji kažu da
bi za pokretanje takve operacije bila potrebna veoma velika pojačanja.
Novi sastanak na vrhu Atlantskoga saveza ipak nije uspio ukloniti sve
nejasnoće i sumnje i oklijevanja koja se odnose na Bosnu.
"Liberation" u podužem članku postavlja pitanje: Da li završna
deklaracija Atlantskoga saveza predstavlja zaokret prema Bosni i ima
li nova odluka nešto više izgleda za uspjeh. Poruka članka je veoma
jasna: tek za nekoliko dana vidjet će se jesu li saveznici odlučili
stupiti u akciju.
(Hina) dh
130619 MET jan 94
13230
(Hina) dh