NEW YORK, 16. studenog (Hina/AFP) - U to je doba Jack Kerouac vjerovao da zna slikati, William Burroughs praviti kolaže, Dennis Hopper i Allen Ginsberg fotografirati. "Na cesti" postaje Biblija, a pjesnici u sandalama čitaju u
zadimljenim barovima New Yorka i potom San Francisca tekstove u kojima su pomiješani antimilitarizam, istočna filozofija i slobodna ljubav.
NEW YORK, 16. studenog (Hina/AFP) - U to je doba Jack Kerouac vjerovao
da zna slikati, William Burroughs praviti kolaže, Dennis Hopper i
Allen Ginsberg fotografirati. "Na cesti" postaje Biblija, a pjesnici u
sandalama čitaju u zadimljenim barovima New Yorka i potom San
Francisca tekstove u kojima su pomiješani antimilitarizam, istočna
filozofija i slobodna ljubav. #L#
Pola stoljeća nakon susreta Kerouaca i Ginsberga, Muzej američke
umjetnosti Whitney iz New Yorka postavlja izložbu "Beat Culture and
the New America, 1950.-1965.", dvosmislen hommage umjetnicima koji su
promijenili izgled SAD-a ponajprije zato jer su željeli prekinuti s
institucijama ... poput muzeja.
"Beat generacija odigrala je značajniju ulogu od one koja joj se
općenito pripisuje u promjeni kulturnog uzora u tom odlučnom
razdoblju, (...) kombinirajući ples i avangardno kazalište, novi
dadaizam, apstraktni ekspresionizam, nezavisni američki film i
happening", objašnjava u eseju tiskanom u katalogu kustosica u muzeju
Whitney Lisa Philips.
"Umjetnost i život bili su nerazdvojni, što je umjetnosti podarilo
novi realistički stil, a životu slobodniji i osobniji stil", dodaje
ona.
Kad se tri njujorška pisca - Jack Kerouac, Allen Ginsberg i William
Burroughs sastaju 1944. godine ne nazivaju se beatnicima. Trebalo je
pričekati kraj četrdesetih da se pojavi riječ, dotad termin iz jazza,
pod perom Herberta Hunckea, prijatelja ove trojice, koji je odonda pao
u zaborav.
U prvo vrijeme termin je značio "siromašan, utučen, deprimiran", ali
je Kerouac naknadno dao vlastitu definiciju: "Beat generacija je
fundamentalno religiozna generacija. Beat dolazi od 'beatitude'
(blaženstvo)."
Iako su tekstovi u katalogu vrlo zanimljivi, izložba pomalo podsjeća
na sajmište. U staklenim ormarićima "natrpani su blokovi s crtežima,
išarani su rukopisi i ponekad dirljive obiteljske slike, kao ona
francuske glumice Delphine Seyring i "poglavara" beat generacije za
kavom na snimanju filma.
No, osim ironije - koja postoji u ponudi javnom obožavanju takvih
relikvija, dok se Burroughs danas bavi reklamom za Nike - izložba
posebice ističe činjenicu da je pokret izrodio malo zanimljivih
umjetnika.
Iako je slika "Rose" Jay De Fea postala klasik, Whitney izlaže i loše
slike poput "Buddhe" Jacka Kerouaca.
Sve ih nadmašuje "Number 27" Jacksona Pollocka čije iznenađujuće
prisustvo na izložbi o beat generaciji Whitney opravdava činjenicom da
je "Kerouac obožavao Pollocka, a obojica jazz".
"Beat Culture and the New America, 1950.-1965." ostaje otvorena u New
Yorku do 4. veljače 1996., a zatim seli u Minneapolis, od 2. lipnja do
15. rujna, i San Francisco, od 5. listopada do 29. prosinca.
(Hina) bnš bnš
161150 MET nov 95
(Hina) bnš bnš