razvitka
Naslov: Nekoliko neslavnih medalja za talijansko gospodarstvo
Podnaslov: Među zemljama OECD-a Italija je na drugom mjestu, iza
Belgije, po visini državnog deficita u odnosu na unutarnji
bruto proizvod. Među pozitivnim kretanjima bilježi se
porast izvoza za 9,6% u odnosu na 1993. godinu, iako je
talijanski izvoz rastao zahvaljujući slabljenju lire, te
pad cijene rada.
Piše: Nevio LUKŠIĆ, AR
RIM - S jedne strane Italija je domovina državnog deficita a s druge
novog gospodarskog razvitka. Vlada premijera u ostavci - Silvija
Berlusconija nije uspjela provesti ništa od onoga što su obećavale
stranke koalicije u predizbornoj kampanji početkom 1994.
Berlusconi je obećavao milijun novih radnih mjesta i smanjenje
poreskog pritiska. Ne samo što se broj zaposlenih nije povećao, nego
je u proteklih osam mjeseci smanjen za gotovo 500.000, a u ovu su
godinu Talijani ušli s novim povećanjem cijena, kao posljedicom
povećanja poreza. Tako su poskupjeli telefonski razgovori, gradski
prijevoz, cestarina, tv-pretplata, a najavljuju se nova poskupljenja.
Zbog golemog državnog deficita predviđa se uvođenje novog vala poreza
kojim bi se u proljeće skupilo oko 15.000 milijardi lira.
Među zemljama OECD-a (Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj)
Italija je na drugom mjestu, iza Belgije, po visini državnog deficita
u odnosu na unutarnji bruto proizvod. Državni deficit u odnosu na
unutarnji bruto proizvod u Italiji iznosi 123% (u Belgiji 142% a u
Grčkoj, koja je na trećem mjestu, 120%). No ni Belgija ni Grčka ne
moraju biti zabrinuti kao Italija, jer po apsolutnoj vrijednosti su
jako daleko od talijanskih brojki.
Italija je druga na još dvije negativne ljestvice. Jedino Danska
potroši više za državne troškove. Na 100 lira proizvedenih u Italiji,
56 lira potroši se na državni sektor (u Danskoj gotovo 63 lire). Za
plaćanje kamata na državna zaduženja (primjerice kamate na državne
obveznice, itd.) u Italiji se potroši 10% od ukupnog unutarnjeg bruto
proizvoda (u Grčkoj 14%, Belgiji 9%, u SAD samo 1,9%, a u Japanu
0,4%).
Ima i nekih pozitivnih kretanja. Primjerice, porastao je izvoz za
9,6% u odnosu na 1993. godinu što je poslije Španjolske i Kanade
najbolji rezultat. Iza Italije su po porastu izvoza Velika Britanija i
Njemačka. No, talijanski izvoz je rastao zahvaljujući slabljenju lire.
Kao pozitivan rezultat bilježi se pad cijene rada.
Dok je u Grčkoj znatno porasla cijena rada (u odnosu na 1993. cijena
jedinice proizvoda porasla je za čak 11,4%) u Italiji je pala tako da
je cijena po jedinici industrijskog proizvoda manja za 0,5% (u
Njemačkoj je bila manja za 0,8%, a u Francuskoj za 0,9%). Zahvaljujući
tome mogla se na niskoj razini (manje od 4%) držati i inflacija.
Unutarnji bruto proizvod je u 1994. porastao za 2,2% u odnosu na
prethodnu godinu. S tim rezultatom Italija je deveta. Prva je Irska s
čak 5%, četvrti je SAD s 3,9%, a šesta je Njemačka s 2,8%.
Koji dio gospodarstva pokazuje vitalnost u Italiji? Prije svega mala
i srednja industrija u sjevernoistočnim regijama. Tvrtke u regijama
koje graniče sa Slovenijom i Hrvatskom pokazale su najbolje privredne
rezultate zato što su se prilagodila novim radnim potrebama.
Tvrtka "Stefanel" upravo je sa sindikatom potpisala novi ugovor o
fleksibilnosti rada u pogonima u Ponte di Piave i San Vito al
Tagliamento. "Nordica" od 15. siječnja uvodi organizacijski sustav
"short time" po kojem na jednom radnom mjestu može biti zaposleno više
ljudi a oni se međusobno dogovaraju u koje će vrijeme i kako dugo
raditi. Prema tome koliko će tko raditi takvu će plaću imati. Japanska
tvrtka "Sony" u svom je pogonu u Roveretu zaposlila novih 40 osoba
koje će raditi samo subotom i nedjeljom i za to dobijati mjesečno
900.000 lira.
Put za otvaranje novih radnih mjesta vodi upravo kroz fleksibilnost
radnog vremena. Više neće postojati stalna radna mjesta s fiksnim
radnim vremenom. Ljudi će morati ići u potragu za poslom, te
prihvaćati zaposlenja na određeno vrijeme u određene dane.
(Hina) bnš bnš
070028 MET jan 95
07HHMM MET jan 95
(Hina) bnš bnš