ZAGREB, 22. listopada (Hina) - Ante Gugo je, osvrćući se na
Predsjednikove ocjene o pretvorbi, male dioničare te o stanju među
malim dioničarima, iznio stav da se iz dijela oporbe, ali i dijela
tiska poskušava nametnuti teza da je HDZ-ovska vlast prepustila moć
nekolicini, možda desetorici velikih magnata, te upitao Predsjednika
da li se u hrvatskoj politici, u gospodarstvu, kao dominantan, nametnuo
hercegovački lobby.
PREDSJEDNIK TUĐMAN:
Kazao sam da su kontroli i zakonitosti podvrgnuta i sva najveća
poduzeća, pa sam ih i naveo, ali sam naveo i osobne dioničare. No, to
da je HDZ prepustila, odnosno ova vlast prepustila monopol, ne znam,
šaci novih kapitalista, ratnih profitera, itd., to da vlada nekakav
hercegovački lobby, to su floskule onih koji se i na unutarnjem
području, kao što sam to rekao za vanjsko područje, ne mogu pomiriti s
nestankom drage im socijalističke Jugoslavije, i sa stvaranjem
samostalne demokratske Hrvatske države. To su oni koji se ne mogu
pomiriti, ili pak i oni koji svjesno ili nesvjesno rade i tjeraju vodu
na mlin, koji ne žele ovakvu Hrvatsku, koji bi htjeli neku drugu Hrvatsku,
da bi je mogli podrediti svojim špekulacijama, svojim sferama utjecaja -
što govore činjenice u tom smislu. U hrvatskom gospodarstvu, dame i
gospodo, ne vladaju nikakva desetorica milijardera, prevaranata,
ratnih profitera i lešinara, kako se to proziva i naziva, čak ponekad
i u ozbiljnim listovima i sastavima. U pretvorbi i privatizaciji
povećao se broj srednje imućnih ljudi, pa i onih bogatih, dobrim
dijelom vlastitim kapitalima, iseljeničkim kapitalom, i većim dijelom
kreditnim kapitalom. Ili smo morali ići tim putem - dopustiti takav
razvitak kad smo se opredijelili za slobodno tržište, ili smo morali
ostati na socijalističkim osnovama. Prema tome, jasno da kad smo se
opredijelili za slobodno tržište, da je onda takav razvitak bio
neminovan, i da se sve sastojalo samo u tome hoćemo li sve podrediti
zakonskim propisima, hoće li svi izvršavati svoje porezne i druge
obveze, itd. A, kako smo u tom pogledu reagirali, iznosimo podatke.
No, da se ne radi samo o šaci takvih kako su kvalificirani, evo vam
nekih podataka - već na osnovi analize kupaca dionica od Fonda može se
zaključiti da takvih milijunaša u hrvatskom političkom životu ima
najmanje oko 250. Naime, njih 190 kupilo je od Fonda dionice u
vrijednosti od 3,5 do 20 milijuna kuna, a njih 60 dionice u
vrijednosti od 20 do 80 milijuna kuna. Uzgred, među tih 250 koji su
kupili najviše nema ni jednog člana ili obitelji iz užeg državnog
vodstva kako se to nameće nevjerojatnim lažima žutog tiska, ali ima
onih iz oporbenih redova. O tome govori i činjenica da u Hrvatskoj ima
već znatan broj velikih tvrtki, opet oko 250, najvećim dijelom
dioničarskih društava. To ne znači vlasništvo pojedinaca nego vlasništvo
većeg broja dioničara, koje imaju godišnji promet veći od 100 milijuna
kuna i to 119 tvrtki - promet od 100 do 500 milijuna kuna, 19 tvrtki
od 500 milijuna do milijardu kuna i 12 od dvije do osam milijardi
kuna.
Prema tome, radi se o već podosta razvijenom gospodarskom životu
jedne zemlje, zemlje slobodnog tržišta, a ne o vladavini pojedinačnih
magnata koji tobože imaju podršku države, koji su tobože srasli s
državom. Druga floskula koja je nastala u psihološkom ratu i koja je,
nažalost, imala dosta utjecaja u pučanstvu, koje je evo, suočeno s
problemima, odnosi se na hercegovački lobby i njegov utjecaj
na politiku, na čemu naročito ustraju svi oni i unutarnji i vanjski
protivnici, samostalne i suverene Hrvatske, što također nema nikakve
osnove. Evo vam podataka - na dužnostima
ministra, članova Vlade, njihovih zamjenika, pomoćnika ministara i
ravnatelja državnih upravnih organizacija ima svega 11 do 16 posto
rođenih u Bosni i Hercegovini i to ne samo Hercegovini negoli i
čitavoj Bosni, što očito nije više nego čak i manje negoli što je udio
tog dijela hrvatskog nacionalnog bića u njegovoj ukupnosti.
Prema tome, i tu se susrećemo zaista s jednom orkestriranom kampanjom
koja traje i koja je ponegdje izazvala, zabune kod pojedinaca pa i u
nekim redovima.
Milan Ivkošić je konstatirajući da je Predsjednik dosta govorio
o gospodarstvu, pretvorbi i kriminalu i borbi protiv tog kriminala
ustvrdio da postoje i različiti oblici političkog kriminala te
zapitao predsjednika Tuđmana kako se protiv toga boriti.
PREDSJEDNIK TUĐMAN:
Da, u pravu ste, ima i različitog oblika političkog kriminala i u
Hrvatskoj. U današnjem svijetu gotovo nema države koja nije na ovaj
ili onaj način suočena s problemom terorizma iz najrazličitijih
pobuda, a isto tako i osobito podzemne špijunske djelatnosti. I
terorizam, a pogotovo špijunaža imaju, razumije se, i šire, i uže
međunarodne dimenzije i ukotvljene su u različite humanitarne javne
djelatnosti. Imamo mi u Hrvatskoj dovoljno dokaza i za to. Razumije se,
da se u takvim slučajevima radi o političkom kriminalu. Naše mlade
sigurnosne službe već su očitovale sposobnost suočavanja i s tim
problemima i sve se više osposobljavaju i u suradnji sa službama drugih
zemalja. Na Vaše pitanje o političkom kriminalu, dodao bih da često, osim
onog gospodarskog, dobivam pisma, opet od različitih ljudi iz svih slojeva
hrvatskog pučanstva, od običnih ljudi i akademskih građana, koji me, kao
predsjednika Republike pitaju dokle će demokratski uspostavljena
hrvatska vlast tolerirati takve pojave da pojedini listovi, pojedinci,
pa čak i nekakve institucije poticane, inspirirane i financirane iz
stranih zemalja, iz stranih centara pozivaju na destabilizaciju i rušenje
demokratske vlasti zasnovane na ustavnom poretku, one demokratske
vlasti koja je i u ratnim okolnostima u pet navrata provodila
izbore. Očito zbog naših posebnih okolnosti neki domaći i strani, ne
istomišljenici zlorabe našu demokraciju za izazivanje anarhične i
kaotične situacije u koje svrhe, mislim da smo već govorili. Pritom
su polazili, osobito od "Oluje" ali i sada, da mogu sve a oni, tj.
vlast, ništa nam ne smije i ništa nam ne može. To je bilo javna
krilatica i toga se pridržavamo. Jasno, je da je svakom razboritom čovjeku
dostupno da sam zaključi i zbog kojih su to razloga činili i čine.
Ali njegujući i učvršćujući svoju demokraciju, svoju državnu
suverenost, ne samo hrvatska vlast, nego i dobronamjerna javnost znati
će razlučiti što je u interesu demokratskog razvitka Hrvatske, a što i
zašto ide za diskreditacijom svega pozitivnog postignutog na
ostvarenju svega što smo postigli, hrvatske slobode i svega onog što
ona podrazumijeva.
Karl Gustav Stroehm je upitao Predsjednika kakav je njegov stav prema
problemu stranih investicija i stranog kapitala u Hrvatskoj.
Po njegovom mišljenju, postoji proturječnost između vlade koja poziva
strani kapital, a na drugoj strani se često čuje da međunarodne
financijske institucije, različite banke stvaraju velike probleme
ljudima koji bi uložili svoj kapital u Hrvatskoj i da je Hrvatska
na financijskom tržištu još uvijek diskriminirana.
Drugi upit odnosio se na to do kojih granica bi bio dopušten priljev
stranog kapitala a da možda ne ugrozi političku neovisnost zemlje.
PREDSJEDNIK TUĐMAN:
Pa vidite, jednim dijelom sam na Vaše pitanje odgovorio, onda kad sam
govorio o tome da smo u prijelasku iz socijalističkog na sustav
slobodnog tržišta, u provedbi pretvorbe i privatizacije i te kako
vodili računa o zaštiti nacionalno-državnih interesa, da nismo
dopustili da nam nacionalna bogatstva pređu u strane ruke. Takva
politika došla je do izražaja i u donošenju zakona o denacionalizaciji
koji se zove onako kako se zove, pri čemu smo se, razumije se, koristili
i iskustvima drugih zemalja. Opredijelivši se za gospodarski sustav
slobodnog tržišta, za europsku integraciju, samostalna Hrvatska mora biti
otvorena i za strani kapital, ali za takva ulaganja i za takve kredite
koji će služiti unapređenju proizvodnje, bržem tehnološkom razvitku i
većem zapošljavanju, podizanju životnog stgandarda.
Prema tome, dolazak stranog kapitgala i s novom tehnologijom bit će
poticaj domaćem rastu, domaćem razvitku, i opredijelivši se, kao što
sam rekao, za slobodno tržište, Hrvatska ne može ostati izolirana od
ostalog svijeta. Ali, jasno je, zbog zaštite osnovnih nacionalno-državnih
interesa, zbog čuvanja bogatstava mi isto tako moramo voditi računa o
zaštiti domaće proizvodnje, osobito sela, ali isto tako kod toga ne
smijemo činiti takve zaštite da bismo održali zaostajanje za tehnološkim
razvitkom, da bismo podržavali nisku produktivnost i visoke cijene.
Prema tome, upravo ta suradnja sa stranim svijetom mora biti poticaj
unutrašnjem bržem tehnološkom i svakom razvitku. Kod toga mi se
susrećemo i na razini državne politike, ali i u javnosti sa dvije
tendencije. Jedna je da se treba potpuno otvoriti prema stranom svijetu,
prema stranom kapitalu, ali takva tendencija očito gubi iz vida ne samo
gospodarske nego i političke posljedice ako bismo dopustili takvo
nekontrolirano otvaranje i prepuštanje nacionalnih bogatstava i stožernih
i strateških pozicija u hrvatskom gospodarstvu stranim čimbenicima.
Nasuprot toj tendenciji potpunog otvaranja, postoji tendencija
zatvaranja, pretjeranog zatvaranja, odnosno čuvanja sadašnjih pozicija
u proizvodnji, tendencija sprečavanja davanja bilo kakvih koncesija.
A, zašto mi ne bismo dopustili da u izgradnji insfrastrukture, itd.,
damo i neke koncesije da bismo ubrzali svoj razvitak, i ubrzali
rješavanje naših gorućih gospodarskih problema. U tim tendencijama
zatvaranja ima, i dosta je prisutno onemogućavanje ne samo dolaska
stranog kapitala, nego čak i povratak iseljeničkog kapitala i
iseljenika, ugrađivanja iseljenika u naš gospodarski život, što i te
kako moramo poticati, ne samo iz gospodarskih, nego i iz demografskih
razloga. Prema tome, to je jedno od veoma važnih i složenih pitanja,
ali mislim da smo ga i do sada uspješno rješavali, ali da ćemo se sada,
kada smo stupili u jedno poratno razdoblje, i s tim pitanjima moći
uspješno uhvatiti u koštac i usmjeriti ga u interesu daljnjeg hrvatskog
i gospodarskog i demokratskog razvitka.
(Hina - nastavlja se) dm/do
221650 MET oct 96
(Hina - nastavlja se) dm/do