RAZGOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA S UREDNICIMA I NOVINARIMA (1)

ZAGREB, 22. listopada (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđamna razgovarao je danas u Predsjedničkim dvorimana s urednicima i novinarima javnih glasila Republike Hrvatske o aktualnim pitanjima unutarnje i vanjske politike. Razgovor prenosimo u cijelosti. Nenad Ivanković upitao je Predsjednika koji su razlozi političkih pritisaka iz određenim međunarodnih krugova, bez obzira na činjenicu što je Hrvatska primljena u Vijeće Europe i ima strateške odnose s prvom silom svijeta Amerikom, ima podršku Njemačke, a s tim u vezi spomenuo je i vrlo konstruktivno pismo koje je dr. Tuđman primio od francuskog predsjednika Chiraca i njemačkog kancelara Kohla PREDSJEDNIK TUĐMAN: Samostalna i suverena Hrvatska ima takve odnose kakve ste kazali. Izvojštila je svoje mjesto u međunarodnom poretku i baš je to razlog što se ta i takva samostalna i suverena Hrvatska nikako ne uklapa u neke planove nekih međunarodnih čimbenika. Jučer se govorilo o blokovskoj podjeli svijeta, o sferama uticaja, a danas se govori o regionalnim integracijama. To je drugačiji pojam za iste odnose u svijetu tko će i kakvih utjecaja imati u pojedinim područjima. Zbog toga je u odnosu na Hrvatsku prisutan stalni versajski pogled na uređenje ovog dijela jugoistočne Europe. U ujedinjenoj, a u isto vrijeme razjedinjenoj Europi postoji s jedne strane jedinstvena, ali i veoma različita politika upravo u odnosu na Hrvatsku, i ta i takva Europska unija predlaže regionalno udruženje kao što to gospodin Bildt kaže južno od Slovenije, sjeverno od Grčke. To znači da bi zemljama bivše Jugoslavije pridodali još Albaniju s Makedonijom, razumije se. To su europski pogledi, to nisu pogledi samo gospodina Bildta, za koga se zna da on iznosi u velikoj mjeri britanske poglede, ali ti pogledi prevladaju u Europskoj uniji. I taj koncept regionalnog udruživanja bivše Jugoslavije ili Balkana samo je nešto malo razvodnjen u nacrtima koji sada kruže u okviru Europske unije, usporedo ili pak i nasuprot toj osnovi za regionalno uređenje integraciju Balkana, postoje u američkim krugovima planovi za integraciju jugoistočne Europe, koji pored tih zemalja, koje sadrži europska osnova uključuju još i Bugarsku i Rumunjsku, ili pak u najvećoj mjeri još i Mađarsku i Sloveniju. Ukratko, i jedna i druga osnova za takvu integraciju balkanskog i jugoistočnog prostora za Hrvatsku nije prihvatljiva. I zbog toga su znači i odnosi prema Hrvatskoj stalno na granici traženja nekakve druge Hrvatske, i pritiska na Hrvatsku. Jedini razlog otezanja primanja Hrvatske u Europsko vijeće, u Vijeće Europe, jedini stvarni razlog bio je taj što još nismo imali normalizaciju odnosa sa Jugoslavijom, i neizvjesnost kretanja u Bosni i Hercegovini s obzirom na izbore itd. To je bio jedini razlog. Sva druga zanovijetanja o demokratskim pravima, o manjinama itd., je nešto što je bilo samo izlika a ne stvarni razlozi. Razumije se, da kod toga dolazi do izražaja i nepoznavanje prilika i europskih i svjetskih čimbenika u ovom dijelu svijeta, pa i svega onoga što se zbilo u okviru raspada Jugoslavije i uspostave samostalnih država, samostalne Hrvatske, Slovenije itd. Osim tog nepoznavanja povijesnih stvarnih prilika dolazi do izražaja i rekao bih, i jedno dosta nediplomatsko držanje pojedinih predstavnika iz Europe kada nam čitaju nekakve lekcije o demokraciji i o odnosu prema manjinama. Recimo čak iz redova takvih demokratskih zemalja kakve su Švedska i Danska, koje zaboravljaju kakvo je to bilo razračunavanje između Švedske i Danske prije negoli što su se, kao što sam ja jednom rekao, skandinavizirali. Ili pak u nekim drugim europskim zemljama koje nam čitaju lekcije o tome kako se mi odnosimo prema manjinama, a zaboravlja se da jedna demokratska Francuska uopće ne priznaje postojanje manjina ili pak kad nam preporučuju da moramo vratiti sve Srbe koji su izbjegli iz Hrvatske, da takve probleme nisu mogli riješiti između Češke i Njemačke itd. Prema tome, u ovom našem slučaju baš zato što je Hrvatska s uspostavom svoje suverenosti, sa svim onim što je učinila promjenu strateških odnosa, što se nametnula tom svijetu koji nije želio samostalnu Hrvatsku, koji se ne uklapa u njihove planove, baš zato znači, javljaju se još uvijek i pritisci na Hrvatsku, traženje nekakve druge Hrvatske s kojom bi mogli manipulirati pa i uključiti u svoje planove, a ne u one planove koji, razumije se, odgovaraju samostalnoj suverenoj Hrvatskoj. Osvrčući se na Predsjednikovu ocjenu o nejedinstvu u međunarodnoj zajednici, Milovan Šibl je zamolio za komentar razlika u stajalištima u vezi s provedbom mirovnog sporazuma iz Daytona. Šibl je pri tom naveo kako su se npr. u zapadnoj javnosti nedavno pojavila dva mišljenja - jedno objavljeno u New York Timesu, a po kojem je rješenje za stabilnost i mir u području bivše Jugoslavije podjela Bosne ili protektorat, i drugo u moskovskoj Pravdi koja iznosi izjavu Carla Bildta da je jedini mogući put integracija u BiH, bivšoj Jugoslaviji i regiji u cijelosti. PREDSJEDNIK TUĐMAN: Na tom pitanju, koje je zapravo i bitno iz ostatka krize bivše Jugoslavije i raspada bivše Jugoslavije, ogleda se sva suprotnost između takve Europe, kakvu imamo i Sjedinjenih Američkih Država, kao glavne svjetske velesile, koja je odigrala glavnu ulogu i u rješavanju bosanske krize, kao zaista najzamršenijeg problema u suvremenom svijetu. Europa je kivna što su tu vodeću ulogu odigrale Sjedinjene Američke Države, a Sjedinjene Američke Države mogle su odigrati takvu ulogu nakon što je Hrvatska sa svojim ratnim pobjedama, ali i diplomatskim promijenila strateške odnose što je omogućilo Daytonski sporazum. I, iz redova najodgovornijih čimbenika europske politike koji se javljaju u Bosni i Hercegovini bilo je dano znati da Europa nije zadovoljna s Daytonskim sporazumom, i da bi zapravo željela da se taj sporazum kompromitira, da se on ne provede u život, i kod toga jasno preko leđa Hrvatske, jer je nezgodno govoriti otvoreno glavnim svjetskim čimbenicima, itd. Prema tome, i iz toga onda proizlaze ovakva suprotna gledišta o kakvim ste govorili. Rješnja krize u Bosni i Hercegovini razumije se nema na drugim osnovama negoli što je to predviđeno Washingtonskim i Daytonskim sporazumom. Da nije bilo Washingtonskog sporazuma, pa poslije toga i strateških promjena odnosa do kojih je dovela Hrvatska, ne bi bilo ni Daytonskih sporazuma. Daytonski sporazum zasniva se na tomu da bi krizu u Bosni i Hercegovini trebalo riješiti održanjem BiH, a kao što znate u tom sporazumu toj državi čak nije dano ni ime, da li je to republika i sl. Razumije se, ne postoji samo suprotnost između Europe i Amerike, unutar Europe postoje različiti pogledi između glavnih europskih sila. A, osim toga i na bosanskom području postoje različita gledišta i jedni bi htjeli iskoristiti taj Daytonski sporazum, ne samo za očuvanje cjelovite Bosne, negoli i za nametanje jedne unitarističke Bosne, što je neprihvatljivo za druga dva naroda. Prema tome, tu smo suočeni s pokušajem kompromitacije Daytonskog sporazuma, ili pak revidiranja toga sporazuma, kako bi se u praksi po okončanju rata, došlo do rješenja drugačijih od onih postignutih nažalost u ratnom razračunavanju, i onih postignutih Daytonskim sporazumom. Hrvatska politika je išla za osiguranjem svojih strateških interesa očuvanja hrvatstva u Bosni, strateških interesa hrvatske države s obzirom na geopolitičku povezanost, ali je kod toga usklađivala i svoju politiku sa strateškim interesima Zapada, jer je očito bilo da je taj i takav Zapad, sa zapadnom Europom, sa Sjedinjenim Državama, predugo gledao jednu zaista strašnu agresiju velikosrpskog imperijalizma i genocidnu politiku, a takva je politika imala svoje osnove u shvaćanju da se ne dopusti stvaranje nekakve posebne muslimanske islamske države usred Europe. Prema tome, sad smo u situaciji hoće li se taj Daytonski sporazum ostvariti onako kako je predviđeno Washingtonskim i Daytonskim sporazumom, ili će se iskoristiti za nametanje novih, što će reći, starih rješenja. Dakle, za onim što je srpska politika bila proklamirala - priključenje republike srpske Srbiji, odnosno Jugoslaviji, ili će se u praksi održavanjem Bosne i Hercegovine, kao cjelovite države i članice Ujedinjenih naroda dopustiti ono što je u biti tih sporazuma. To je jedna veoma labava zajednica, a koja u isto vrijeme, znači sustavnije povezivanje Federacije s Hrvatskom, a srpske republike s Jugoslavijom, o čemu imamo primjere i na europskom tlu, ne samo na Cipru. Prema tome, tu su u igri različiti pogledi i europskih sastavnica i svjetske politike. General bojnik Ivan Tolj zamolio je dr. Tuđmana za ocjenu pojedninih napada na Ministarstvo obrane i Hrvatsku vojsku koji su, kako je naglasio ostvarali najveće pobjede u povijesti hrvatskog naroda "Bljesak", "Ljeto" i "Oluju". Spomenuo je pri tome skup "Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra", u organizaciji Hrvatskog helsinškog odbora, gdje je izrečeno stajalište da su Hrvatska vojska i hrvatska država, dakle, hrvatska državna vlast, izvršili holokaust u Kninu i okolici. PREDSJEDNIK TUĐMAN: Tu se suočavamo neprestano, takoreći, svakodnevno, ne samo s tendencijama, negoli sa stalno prisutnom politikom nemirenja sa samostalnom i suverenom Hrvatskom. I, razumije se, onda treba iznositi i takve najnevjerojatnije tvrdnje kakvu ste sada spomenuli. Kod toga se zaboravlja da je Hrvatska bila izložena agresiji, kako zbog sprečavanja uspostave samostalne Hrvatske, a zatim i zbog stvaranja velike Srbije na račun hrvatskog teritorija, na račun hrvatskog pučanstva. Zaboravlja se da je više od 400.000 građana Hrvatske, ne samo pretežito Hrvata, nego i Mađara, Nijemaca, Slovaka, itd. bilo istjerano iz njihovih ognjišta, a da smo mi u oslobađanju tih krajeva čak pozivali srpsko pučanstvo da ostane, da ćemo im jamčiti sva prava, itd. Prema tome, u takvim pojavnostima, kakve smo spomenuli, mi imamo slučaj povezivanja domaćih jugokomunističkih ili jugounitarističkih nostalgičara s vanjskim protivnicima suverene i samostalne Hrvatske. To je nešto što je na svoj način također jedan neprestani oblik pritiska na Hrvatsku da bi se Hrvatska kao takva, sadašnja demokratska Hrvatska, destabilizirala, da bi se utjecalo na njezin položaj i na njezinu budućnost. U tom smislu je to stalni pokušaj kompromitacije i Hrvatske vojske, onog što je dovelo do obrane, najprije hrvatskog naroda, hrvatske samosvojnosti, a, zatim i do oslobađanja hrvatskih terotorija. Napadi na Hrvatsku vojsku, na najviše predstavanike državne vlasti, nemaju nikakav drugi cilj, nego li destabilizirati i oslabiti tu hrvatsku vlast, koja je dovela do samostalnosti Hrvatske, i koja vodi takvu jednu samostalnu politiku, koja je u interesu Hrvatske, ali koja se usklađuje i s međunarodnim okolnostima. Čak imamo i tu pojavnost da neki međunarodni čimbenici, od Sjedinjenih Američkih Država do Europe dolaze do zaključka da je jedino takva Hrvatska čimbenik stabilnosti, mira u ovom dijelu svijeta, i da se bez takve Hrvatske i takve vlasti kakva je u njoj, ne može. U isto vrijeme, i u tim zemljama i u drugim, oni protivnici samostalne Hrvatske, oni nostalgičari za versajskom Jugoslavijom, su žešći u organiziranju takvih napadaja i takvih skupova. (Hina - nastavlja se) Napomena uredništvima! Slijede tri nastavka otprilike iste dužine koje ćemo emitirati čim ih pripremimo. 221532 MET oct 96