PARIZ, 15. listopada (Hina/AFP) - Treba li portret odgovarati modelu? Pablo Picasso, dovodeći 75 godina u pitanje prikaz čovjeka u umjetnosti, to je pitanje izvrgao ruglu, postavši tako "izumiteljem modernog tijela".
PARIZ, 15. listopada (Hina/AFP) - Treba li portret odgovarati modelu?
Pablo Picasso, dovodeći 75 godina u pitanje prikaz čovjeka u
umjetnosti, to je pitanje izvrgao ruglu, postavši tako "izumiteljem
modernog tijela". #L#
Izložba "Picasso i portret" koja se otvara u petak, a traje do 20.
siječnja 1997. godine, u Nacionalnim galerijama Grand Palaisa u Parizu,
nakon cjeloljetnog postava u New Yorku, prati tu radikalnu
transformaciju kroz 150 djela - 90 slika i 50-ak crteža i gravura.
Ne znači da se umjetnik, rođen u Malagi 1881. i primljen sa 16 godina
na Kraljevsku akademiju San Fernando u Madridu (1897.), nije zanimao
za klasičnu izradu portreta, o čemu svjedoči portret "Tete Pepe"
(1896.), pod utjecajem Velasqueza.
No, vrlo brzo odbacuje akademska pravila. Lakoća kojom je prenosio
fizionomije svojih modela, konciznim grafizmom, čak karikaturalnim,
čine od njega vrlo brzo zvijezdu avangarde u umjetničkim krugovima
Barcelone.
Kada 1906. umjetnik susreće književnicu Gertrudu Stein, portret koji
stvara pod utjecajem je arhaičnih "primitivističkih" oblika. Lice je
pretvoreno u masivnu masku, a tu smjernicu potvrđuju i "Gospođice iz
Avignona", 1907. godine.
U kubističkom razdoblju nestaju krivulje i traženje dinamičnih
učinaka, forma je uništena i sravnjena.
Tijelu, rastavljenom na mnogobrojne plohe, povratit će oblik nakon
rata, 1917. godine, vraćanjem deskriptivnom crtežu, realističnom,
linearnom, inspiriranom Ingresom, koji će napustiti nakon nekoliko
godina i zamijeniti ga masivnom, elastičnom ili izobličenom formom.
Picasso može sve. U portretiranju ne preza ni od čega. Kada se o
njemu radi, definicija sličnosti dolazi u pitanje, iako ju je umjetnik
uvijek nastojao sačuvati - na ovaj ili onaj način. Njemu je puno manje
bilo do toga da prenese izgled svojega modela ili njegovu
"psihologiju" i osobnost, a puno više do toga da prenese emocije koje
model u njemu izaziva.
Portret nije više prvenstveno i isključivo vezan uz vizualnu
percepciju (uostalom mnogi su rađeni po sjećanju), on je, naprotiv, novo
stvaranje modela u viđenju koji bi mogli nazvati konceptualnim.
Picassu (1881.-1973.), čiji portreti, začudo, nikada nisu samostalno
izlagani, iako ljudski lik predstavlja jednu od njegovih omiljenih
tema, ta će izložba omogućiti da se povežu likovna istraživanja s
njegovim susretima, posebice ljubavnim.
Fernande Olivier, Eva Gouel, Olga Khokhlova, Marie-Therese Walter,
Dora Maar, Francoise Gilot, Jacqueline Roque ilustriraju tu galeriju
žena - zamišljenih, u suzama, u igri s djecom, s prijateljima
(Guillaume Apollinaire, Max Jacob, Gertrude Stein) ili su to osobe
koje su odigrale značajnu ulogu u Picassovu životu (Ambroise Vollard,
Kahnweiller).
(Hina) bnš bnš
151500 MET oct 96
(Hina) bnš bnš