3 VJESNIK STROEHM 4-11

Ž1=VJESNIK Ž2A=4. XI. 1997. Ž3=Proturječnost i nedosljednost zapadne politike "Posljednjih dana Rusija očito mijenja svoju političku taktiku prema NATO-paktu. Do sada su odbijanje i otpor proširenju zapadnog obrambenog saveza na istok izazivali oštre i okrutne ruske reakcije, često veoma slične bivšim sovjetskim istupima. Odjednom se to promijenilo - ali ne što se tiče sadržaja politike: Moskva se i dalje suprotstavlja 'prodoru' NATO-a na područje bivšeg Varšavskog pakta - no Rusi sada upotrebljavaju druge, na neki način rafinirane metode", piše Carl Gustaf Stroehm. Ocjenu temelji na sastanku veleposlanika Ruske Federacije u Estoniji Alekseja Gluhova s predsjednikom Estonije Lennartom Merijem kada je ruski veleposlanik iznio ponudu Borisa Jeljcina: "Rusija sprema dati Estoniji - kao i ostalim baltičkim državama, tj. Letoniji i Litvi, formalna sigurnosna jamstva", a nudi i "najbližu i usku suradnju na gospodarstvenom i političkom planu". Stroehm navodi kako se "nova ruska taktika zagrljaja ne primjećuje... samo na baltičkom sjeveru", i izdvaja primjer Austrije. Tako je austrijski kancelar Viktor Klima prilikom posjeta Moskvi, od strane Jeljcina i premijera Černomirdina dobio pohvale za 'neutralnost' Austrije. Stroehm piše kako je razlog - očit, jer je pred Austrijom rasprava o budućem sigurnosnom stanju zemlje, odnosno njezin se ulazak u NATO čini neizbježnim. Austrijski je kancelar tom prilikom odjednom "izjavio da se 'austrijska politika neutralnosti pokazivala istinitom, da Beč nema namjeru mijenjati u bliskoj budućnosti današnji sigurnosni status - i da će Austrija 'autonomno odlučiti' o pristupu", navodi Stroehm i nastavlja: "Svakako, takve su izjave u Beču izazivale nove zategnutosti u 'crveno-crnoj' koaliciji i nove nesigurnosti glede budućeg austrijskog puta. Ima glasina da vicekancelar i ministar vanjskih poslova Wolfgang Schuessel nije baš sretan zbog moskovskih 'eskapada' svoga koalicijskog partnera. Usput, kao i Estoniji, ruska strana je i Austrijancima ponudila da investira i surađuje s Rusijom". Stroehm drži da "ta nova ruska aktivnost nije nikakvo iznenađenje", jer je Zapad "na velikom dijelu Srednje i Istočne Europe ostavio sigurnosni vakuum", a "Rusi sada primjećuju da Zapad nije u stanju (ili ne želi) riješiti osnovni problem tog područja: problem sigurnosti". U tom kontekstu, Stroehm piše: "Jedan međunarodno priznati zapadni vojni stručnjak nedavno mi je rekao: 'Na koga se mi (tj. Zapad, odnosno NATO) oslanjamo na tom području? Na Poljsku, Češku, Mađarsku i možda Sloveniju. Ali, svaki poznavatelj stanja zna da vojske tih zemalja ni nakon deset godina članstva u NATO-u neće biti na tako visokoj razini i neće imati NATO-kompatibilnost kakvu danas posjeduje Hrvatska vojska! No, Hrvati su, premda imaju najozbiljniju vojsku u cijeloj regiji - vojsku koja je pobijedila u ratu i koja je ispunila sve kriterije NATO-a - faktično isključeni iz svih rasprava o članstvu u NATO-u...' Proturječnost i nedosljednost zapadne politike na dugi rok mogli bi ugroziti sigurnosno stanje i političku stabilnost u svijetu", komentira Stroehm. Potvrđuje to i činjenicom da je Zapad odbio primanje baltičkih država u NATO i ponudio im članstvo u Europskoj uniji, odnosno samo Estoncima, što je odmah prouzročilo "negodovanje ostalih baltičkih država. Danas Litvanci i Letonci troše velik dio energije da bi na Zapadu 'oklevetali' svoje estonske susjede", piše Stroehm i komentira: "Takvi istupi pokazuju da je odsutnost konzistentne i odlučne zapadne politike prema postkomunističkim zemljama u stanju stvoriti razdor i zavist umjesto solidarnosti. Ali, svakako za te situacije nisu krivi narodi i države tog područja, nego državne i naddržavne zapadne institucije, koje iz vlastitih interesa često bagateliziraju i zapostavljaju potrebe novonastalih država. U tom kontekstu postoji još jedna zanimljiva pojava. Jedan visoki estonski dužnosnik je ovih dana rekao: 'Dok su nas na Zapadu doživljavali kao malu, siromašnu, potlačenu i nesretnu Estoniju, neprestano su nas bahato tapšali po ramenu i govorili: 'Dobro, dobro, idite samo naprijed, mali Estonci'. Ali sada smo odjednom uspješni, stojimo na vlastitim nogama - i odjednom neki ljudi, koji su se prije ponašali kao prijatelji, čekaju zlurado da doživimo neuspjeh. Sada oni kažu: 'Kako ovi Estonci mogu biti tako samouvjereni i drski? Treba im malo oprati glavu...' Vidimo da su narodi različiti - ali njihove su sudbine često vrlo slične", zaključuje Stroehm. 040346 MET nov 97