THE NEW YORK TIMES, 26. IX. BOSNA SE MORA PODIJELITI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 26. IX. 1997. Rješenje za Bosnu "Sjedinjene Države nemaju izlazne strategije za Bosnu - što je neuspjeh koji je gotovo jednako šokantan kao što je bila i njihova strategija ulaska u Bosnu", piše A. M. Rosenthal. "Poslavši svoje vojnike u Bosnu, Amerika je postala potporanj zapadnoeuropske politike koja je izazvala rat u Bosni i pomogla da se on nastavi još šest strašnih godina. Clintonova vlada sad šalje signale da ćemo po treći put kršiti obećanje o povlačenju američkih vojnika. Vlada zapravo najavljuje nazočnost vojnika u Bosni na neodređeno vrijeme. Možda će to na posljetku izazvati pobunu javnosti i Kongresa. Došlo je vrijeme, sramotno prekasno, kad Amerikanci moraju gledati ravno u oči neredu u koji su ušli, kako bi shvatili da zapadna politika nije požnjela uspjeh u području te da iz milosti prema Bosancima i odgovornosti prema svojim vojnicima mora zgrabiti izvedivo rješenje koje stoji pred nama. Nu ne može biti planiranja i jasnoga razmišljanja dok Amerikanci ne budu spremni shvatiti kako je došlo do tragedije. Ono što se dogodilo prije šest godina sve je od tad bosanska katastrofa. Godine 1991. Zapad je na poticaj Njemačke krenuo pretvoriti Bosnu, dio raspadajuće Jugoslavije, u jedinstvenu neovisnu državu kakvom nikada nije ni postojala. Nu bosanski Srbi i bosanski Hrvati nisu imali namjere staviti svoju budućnost u ruke onih drugih, ili u ruke treće skupine u Bosni, Muslimana. Arogancija i neosjetljivost Zapada za bosansku stvarnost imala je kao svoju posljedicu rat između triju skupina. Zapadna Europa odbila je stati na kraj zločinima i ubojstvima tako što je poslala u Bosnu dovoljno vojnika i oružja da obavi taj posao dok se Amerika vojno obveže. Amerikanci bi morali razmisliti što to znači za proširenje američkih obveza, proširi li se NATO. Rješenje u Bosni jasno je sad kao i 1991. - podjela. Nu Zapad je, uključujući i Sjedinjene Države, odlučio da je ta zamisao šokantna te da ju silom treba spriječiti. Isti stav značio bi da bi Zapad trebao uporabiti svoje vojnike da ujedini grčke i turske Cipranine, zatim se okrenuti ujedinjenju Irske, stvoriti jednu Koreju i zaustaviti stvaranje palestinske države. Do vremena kad je predsjednik Clinton popustio pred europskim pritiskom i zatim prekršio svoje obećanje da neće slati Amerikance u borbu u Bosni, bosanski su Srbi pretrpjeli ozbiljan poraz. 'Sredili' su ih Hrvati - ne samo bosanski Hrvati, već i same oružane snage Hrvatske. Taj poraz, kombiniran s američkim bombardiranjem bosanskih Srba, donio je prestanak paljbe - ne uspostavu mira, nu barem kraj ubojstava započetih 1991. I što tada? Na Daytonskom sastanku Hrvati su dobili ono što su htjeli - bosanku Hrvatsku, 25% zemlje. To bi trebao biti dio federacije s Muslimanima. Loš vic: Hrvatska je doslovce apsorbirala bosansku Hrvatsku te iz nje prognala Muslimane i Srbe. Bosanski Srbi ne samo da su dobili 49% zemlje, već i srpsku republiku unutar Bosne. Muslimani su završili s 25%, glavnim gradom Sarajevom i nedjelotvornom ujedinjenom državom te obećanjima o američkoj vojnoj pomoći. Tako je Bosna završila s najgorim mogućim dogovorom - tri entiteta, nu svaki osakaćen borbama koje je donijela izmišljotina ujedinjenja; izbjeglice koje se ne mogu vratiti u sela u kojima ih smatraju neprijateljima i ratni zločinci koji još uvijek gizdavo šeću područjem. Nema mira koji su Bosanci mogli imati 1991. bez pokolja. Umjesto da se napokon suoči sa stvarnošću, Washington vodi kampanju za vječni ostanak mirovnih snage u Bosni. Pridajući neuspjehu drskost, klintonovci vrijeđaju Amerikance koji se tome protive, optužujući ih za bježanje, stvaranje drugoga Muenchena i povlačenje nogometne momčadi s terena prije nego je utakmica završila. Za stotine tisuća Bosanaca koji su u ratu ubijeni ili poklani, to nije potrebno činiti; za njih je sve gotovo. Složi li se Kongres s odlaganjem povlačenja na neodređeno vrijeme, postat će supotpisnici nastavka tragedije. Kongres bi trebao tražiti da se vrijeme do povlačenja prema sadašnjem roku iskoristi za osmišljavanje podjele, a ne za jednostavno planiranje dužega ostanka vojnika u Bosni. Kao tri nacije razdvojene međunarodnim granicama, žitelji Bosne tad će se moći posvetiti svojim odgovornostima - i onom što je nakon njihovih neprijateljstava i miješanja Zapada ostalo od njihovih života." 290354 MET sep 97