THE NY TIMES, 8. IX., FRIEDMAN

Ž4=SJEDINJENE DRŽAVE Ž1=THE NEW YORK TIMES Ž2=8. IX. 1997. Ž3=želja za promjenom u Bosni "Potaknut Clintonovim timom, NATO se snažnije okomio na Radovana Karadžića, glavnu napast među bosanskim Srbima. Dovođenje Karadžića pred sud za ratne zločine bio bi sigurno pravi potez i nadam se da će se uskoro dogoditi", piše Thomas L. Friedman. "No sva ta usredotočenost na Karadžića ima okus nestvarnosti. Po pričanju Clintonovih dužnosnika, kad bi se samo uklonio Karadžić, Daytonski bi mirovni sporazum došao na svoje mjesto. No teško da je to tako. Činjenica je da bi uhićenje Karadžića riješilo problem Karadžića - problem zlog optuženika za ratne zločine koji još uvijek djeluje pod nosom jedinica NATO saveza. No problem s Daytonom leži negdje drugdje. Problem s Daytonom ukopan je u Daytonskim sporazumima. Podsjetimo se: rat je u Bosni izbio jer su Muslimani željeli jednu, centraliziranu državu, dok su Srbi i Hrvati željeli vlastite neovisne entitete. Tvorci Daytona zaustavili su rat tako što su svim stranama obećali ono što su one željele: prvi je dio Daytona bio de facto podjela Bosne kako bi se postigao prekid vatre; drugi je dio bio zadužnica za stvaranje ujedinjene, multietničke demokracije u Bosni - putem izbora, raspodjele moći i povratka izbjeglica, jednom u budućnosti. Jedini razlog zbog kojeg su dvije jake sile - Srbija i Hrvatska - pristale na Dayton bila je činjenica da je on zadovoljavao njihove ratne ciljeve. Tako su stvorena bosanska poluautonomna srpska i hrvatska područja te im je čak dano pravo da se povežu sa Srbijom i Hrvatskom. Slabija strana, bosanski Muslimani, dobila je zadužnicu: ukoliko progutaju tu de facto podjelu, jednog će dana ta područja biti spojena, a u Sarajevu će biti sjedište jedinstvene središnje vlade, u kojoj će Muslimani prevladavati. No ni srpski vođa Slobodan Milošević, ni hrvatski vođa Franjo Tuđman nisu nikad namjeravali dopustiti stvaranje vlade u kojoj bi prevladavali Muslimani. Tako su se od Daytona američki dužnosnici borili s ovim problemom: Je li Dayton ono što se Muslimanima sugerira, ili je jednostavno način da se osigura prestanak vatre i podjela Bosne, što je draže zapovjednicima NATO-a i njihovim europskim saveznicima? Ukoliko postoji strateški razlog za uhićenje Karadžića, ne radi se o otvaranju puta za potpuno ispunjavanje odredaba Daytona. No ono bi možda olakšalo management Daytona, koji će vjerojatno biti neuspjeh. Koja je razlika između Karadžića i predsjednice bosanskih Srba Biljane Plavšić, koju Karadžić želi istisnuti? Oboje su dugo zagovarali zasebnu republiku srpsku; samo se ne slažu u pitanju sredstva da se taj cilj ostvari. Karadžić misli da može postići taj cilj bježeći od Daytona, a gđa Plavšić misli će ga postići izgradnjom de facto podjele unutar Daytona te dobivanjem određene količine zapadne pomoći i legitimiteta. (...) Ona je više od Karadžića spremna na ispunjenje Daytona, uključujući punu integraciju i povratak izbjeglica. Spremna je prihvatiti blažu podjelu, pa čak i primiti određen broj muslimanskih izbjeglica, no bez ugrožavanja čistoće i autonomije zasebne srpske republike u Bosni. Ipak, čak bi i to moglo produžiti razdoblje prekida vatre i jednog dana izrasti u nešto stabilnije. (Ali zaboravite na besmislenu tvrdnju da je srpski narod samo zbunjen i zaveden te da će svi željeti ono što Muslimani žele, samo ako se Karadžićevo zlo odstrani. Karadžić je odraz u srpskom društvu široko zastupljenog stajališta.) To je razlog zbog kojeg su, s Karaždićem ili bez njega, stvarne američke mogućnosti u Bosni još uvijek vrlo teške: 1. Sjedinjene bi Države mogle skovati de jure podjelu, što bi omogućilo odlazak NATO-a u utvrđenom roku 1998., no to bi zahtijevalo ponovno povlačenje nekih sadašnjih crta podjele. 2. Sjedinjene bi Države mogle osigurati potpuno ispunjenje odredba Daytona te postići jedinstvenu, multietničku demokraciju u Bosni, no to se može postići jedino ukoliko bi vojnici NATO-a neodređeno dugo osiguravali opstanak jednog takvog umjetnog entiteta. 3. Sjedinjene Države bi se mogle zadovoljiti de facto podjelom kakvu imamo sada, no u tom bi slučaju dio snaga NATO-a vjerojatno morao neodređeno dugo ostati na području da održava red na međuetničkim granicama. 4. Sjedinjene Države i njihove saveznice mogle bi u lipnju odustati od Bosne te pustiti da događaji idu svojim tijekom. Prva mogućnost donosi stabilnost samo ukoliko se Dayton obnovi; druga mogućnost donosi stabilnost samo ukoliko se obnovi Bosna; treća mogućnost donosi stabilnost, no ne i strategiju izlaza; a četvrta mogućnost donosi mogućnost izlaza, no ne i stabilnost. Dakle, uhitimo Karadžića. To je pravi potez, a jednom kad se Karadžić odstrani, možda ćemo se moći usredotočiti na naše stvarne mogućnosti." 090013 MET sep 97