VEČERNJI LIST: PRAVDA N. KOLJEVIĆA

ZAGREB, 30. siječnja (Hina) - Tko je bio Nikola Koljević i zašto je izvršio samoubojstvo, pitanje je na koje odgovara Mirko Galić u kolumni 'Na rubu Europe' u Večernjem listu od 30. siječnja. #L# Napomenuvši kako je Koljević jedno vrijeme obnašao dužnost potpredsjednika 'republike srpske', odmah do Radovana Karadžića (da bi ga se kasnije odrekli jer je u jednom trenutku stao na stranu Slobodana Miloševića), Galić piše: "Njih su se dvojica, kažu, srela oko jedne nesreće: Koljeviću je, prije rata, poginuo sin, i taj je šekspirolog pao u depresiju, čak i misticizam; svaki je dan odlazio na grob svome jedincu, jeo s njime i pričao, sate i sate. Zbog toga je i završio kod psihijatra Radovana Karadžića, koji ga je izliječio od depresije, ali mu je usadio drugu bolest - velikosrpski fanatizam". Pokušavajući dokučiti zašto se Koljević ubio, Galić, uz ostalo, piše: "Zato što je savjesnog oca progonila sjena sina? Što je nesavjesnog političara mučio teret žrtava koje je izazvala politika kojoj je robovao? Što je 'finog intelektualca koji je govorio engleski s naglaskom Oxforda' pritisla dilema: da li je napravio etičan izbor kad je ušao u (takvu) politiku? Ili je sve to, od osobne tragedije do tragedije naroda, bio veliki košmar u kojem 'mali ljudi', prije ili poslije, dođu na svoju mjeru? Razočaranje što je izgubio vlast ili odgovornost zbog tragičih posljedica vladanja? U teoriji, oba su puta mogla voditi Nikolu Koljevića u smrt. Da je bio odgovoran, bi li i ranije otišao? Ili ne bi napuštao sarajevsku aulu za Karadžićev konjušarnik na Palama? Je li svojim posljednjim potezom spasio (najviše) druge, koji nisu imali njegovu snagu (ili slabost)? Suda iz Haaga, prije svega, koji potpredsjednika 'republike srpske' nije ni držao na svojoj listi potencijalnih ratnih zločinaca. No, to je najprije i najviše stvar međunarodnih okolnosti, a možda i jedna od potvrda da taj sud ipak više vodi politiku nego što stvarno sudi. Neka nitko ne kaže da su jedan zatvorski čuvar (Dušan Tadić), ili jedan prisilno regrutirani 'egzekutor' (Dražen Erdemović) odgovorniji za zločine u BiH od drugog čovjeka u hijerarhiji 'države' (tj. 'republike srpske'). Ako su Karadžić i Mladić davali naloge, Koljević ih, u najmanju ruku, nije osporavao, niti sprečavao njihovo provođenje. A šutnja je i u tom slučaju bila znak slaganja, a i razlog moralne odgovornosti zbog koje bi se - da je ona stvarno posrijedi - razumjelo zašto je Nikola Koljević digao ruku na sebe. Odlazak jednog od najvažnijih Karadžićevih 'pacijenata' postavlja opet pitaje: što je s drugima? Pogotovo, što je s Karadžićem?", zaključuje Galić. (Hina) dp ds 300103 MET jan 97