ZAGREB, 23. veljače (Hina) -
IV. Tko su i zašto poricatelji HDZ
Usprkos svim povijesnim uspjesima Hrvatska javnost s pravom se pita
koji su razlozi i ciljevi začudne sprege vanjskih i unutarnjih
protivnika HDZ?! Čime se može objasniti to, da i iz onih zemalja s
kojima Hrvatska ima službeno dobre, pa i prijateljske i partnerske
odnose, ne samo nevladine, tobože nezavisne institucije već i
službeni diplomatski predstavnici, pomažu i potiču djelatnost i
udruživanje svih oporbenih elemenata za smjenjivanje na
najdemokratskiji način uspostavljene hadezeovske vlasti u Hrvatskoj?
Pri tom se revni pronositelji velikih ideja demokracije nimalo ne
skanjuju da u svojoj harangi protiv HDZ, i samostalne Hrvatske,
angažiraju pretežito idejno-političke pobornike starog totalitarnog
komunističkog režima. Pa čak, i po koji fašistički odvjetak nije na
odmet, ako bi mogao poslužiti obaranju hadezeovske i uspostavi neke
druge vlasti u Hrvatskoj. U tu svrhu, strani centri potiču u
inozemstvu stvaranje protuhadezeovskih udruga (Inicijativa
intelektualaca, Udruga domovine i dijaspore, Demokratski opći sabor,
Hrvatsko-europski građanski forum, Pokret za istarsku naciju, itsl.),
a u zemlji pružaju i političku i financijsku pomoć protuhadezeovskoj
djelatnosti u medijima i udruživanju i najoprečnijih oporbenih struja.
Otkuda i zašto takva neodmjerena i bezobzirna neobjektivnost prema HDZ
i otvorena namjera za destabilizaciju samostalne, demokratske
Hrvatske? Ona dolazi, prije svega, iz onih inozemnih krugova, pa i
službenih čimbenika, koji se ne mogu pomiriti s nestankom Jugoslavije.
A, jamačno, moramo se s njima suglasiti da glavnu krivnju za stvaranje
samostalne hrvatske države, zaista, snosi HDZ! Prema tome, moramo i
razumjeti bijes i ogorčenje protiv nas inozemnih pobornika starog
jugoslavenskog stanja, i novog balkanskog ili jugoistočnoeuropskog
regionalnog združivanja. Razumljiva je i sprega s njima unutarnjih
protivnika HDZ, iz ostataka jugokomunističkih unitarista, ili bezočnih
judoškudaških pripuza. Međutim, ne može se razumjeti, a još manje
opravdati, uključivanje u protuhadezeovsku harangu onih političkih
stranaka, koje bi po svojoj tradiciji, pa i programu, trebale biti
veome bliske programskim ciljevima i ostvarenjima HDZ! Za takvu
pojavnost nema drugog objašnjenja, osim da je riječ o političkoj
nezrelosti koja ne uviđa njezinu štetnost po nacionalno-državne
interese. Ili je, pak, riječ o bezobzirnosti osobnih ambicija po svaku
cijenu. A zašto neki strani krugovi žele destabilizirati, i na svaki
način smijeniti HDZ s vlasti u Hrvatskoj? Odgovor se može nalaziti u
dva razloga, koji se zapravo svode samo na jedan. Zato, da bi se na
čelo Hrvatske doveli takvi, koji ne bi imali ni moći, ni volje, da se
odupru i pritiscima i uvjeravanjima, pa bi se Hrvatsku moglo i
privoljeti na povratak u jugoslavenske ili neke slične okvire,
posredstvom regionalne integracije! Zar na to ne upućuje i nedavni
poziv trojici prvaka hrvatskih oporbenih stranaka na sastanak u Ženevu
sa srpskim i muslimanskim zagovornicima regionalizma!?
V. HDZ u sadašnjim okolnostima
I sadašnje, promijenjene unutarnje i vanjske okolnosti upućuju na
zaključak, da je HDZ, sa svojim programskim ciljevima i ostvarenjima
bila na ispravnom putu. Štoviše, baš te i takve okolnosti razotkrivaju
punu istinu o tome kakva bi bila sudbina hrvatskog naroda, da nije
bilo njegova hadezeovskog vodstva u ovom prijelaznom razdoblju. I u
izmijenjenim, novim okolnostima valja nam nastaviti s provedbom
demokratskog općenacionalnog preporoda. Osobito na duhovnom području.
Posebno u smislu razvijanja državotvorne svijesti, radi nužnosti
prevladavanja negativnog nasljeđa u psihi hrvatskih građana u odnosu
prema vlasti općenito, nasljeđa stvorenog u mnogostoljetnim
opravdanim protivštinama tuđinskoj vlasti, koje se danas iskazuje i
prema vlasti svoje države. Hrvatski građanin, i čitav narod, mora
postati svjestan svoje odgovornosti za sudbinu svoje države, da više
nikada ne dopusti da o njoj odlučuju strane sile, ili domaći
smušenjaci i bezglavnici. HDZ je znala izvući pouke iz tragične
sudbine banovinske, endehaške i zavnohovske Hrvatske! Ali te spoznaje
moraju doći do izražaja i u drugim političkim strankama, da više ni
jedan ozbiljan hrvatski politički čimbenik ne bude kriv za Jasenovac,
Bleiburg i za sve križne putove, što smo ih prepatili, i to ne samo
krivnjom drugih, već i hrvatskih sudionika u povijesnim zbivanjima.
Danas, HDZ mora biti predvodnik, prije svega, u rješavanju socijalnih
problema, u podizanju životnog standarda svih stališa i društvenih
slojeva. U ratu nisu bili "zakinuti" samo umirovljenici, nego i
prosvjetni, kulturni, znanstveni i svi radnici, zajedno s državnom
upravom i vladom. Uspješnim okončanjem rata stvorili smo preduvjete za
uspješno rješavanje svih aktualnih pitanja u obnovi, te u gospodarskoj
i kulturnoj izgradnji. Kao općehrvatska, i središnja, većinska
stranka, HDZ mora osigurati, u prvom redu, izgradnju strateških,
infrastrukturnih i drugih objekata od nacionalno-državnog interesa, a
također i ravnomjeran razvitak svih županija. Pri tom valja voditi
računa i o zemljopisnim, i o povijesnim, posebnostima pojedinih
županija, s težnjom što svrhovitije njihove integracije u hrvatsku
cjelinu, što je u prošlosti, pod tuđinskom dominacijom bilo sustavno
ometano. Najizrazitiji primjer je Istra i Rijeka, gdje se u
nacionalno-političkom i psihološkom smislu osjećaju posljedice
dugovječne austrijske vladavine, u Rijeci i mađarske, zatim talijanske
fašističke okupacije, i napokon protuhrvatske jugosrpske politike,
koja je pogodovala i talijanskim i slovenskim pretenzijama. A sve se
to danas odražava u promicanju transgraničnih i regionalnih ideja.
Posebnu pozornost treba posvetiti što bržoj obnovi već oslobođenih
područja i hrvatskog Podunavlja. Za normalizaciju sveukupnog života na
tim područjima, uz povratak prognanika, bit će od važnosti i sređenje
odnosa s preostalim srpskim pučanstvom na osnovama zajamčenosti
njegovih građanskih i manjinskih prava u duhu ustavno-zakonskih
odredaba, ne dopuštajući nikakav revanšizam prema srpskom stanovništvu
koje je ostalo, prihvativši Hrvatsku kao svoju domovinu.
VI. HDZ u ovogodišnjim izborima
Ovogodišnje izbore, za tijela lokalne uprave i samouprave - općine,
gradove i županije - te za Županijski dom Sabora, a također i za
predsjednika Republike, HDZ mora iskoristiti za dalje jačanje svog
utjecaja u političkom životu, u domovini i u svijetu. Izbori mogu i
moraju poslužiti tome da se na svim razinama poboljša sastav i
predstavničkih tijela HDZ, i lokalne i državne uprave. Radi uspjeha na
izborima, HDZ mora kandidirati ugledne i sposobne ljude, koji
zaslužuju, i mogu zadobiti, povjerenje svoga biračkog tijela. A to
ujedno znači - što je s ovoga mjesta moj poziv stranci - da HDZ bude
pobornik uklanjanja iz tijela lokalne i državne uprave, na svim
razinama - svih nepoštenih i nesposobnih. Svima onima što svojim
ponašanjem, i nepodobnim koristoljubivim činima, ruše ugled i HDZ i
narodnoj, demokratskoj vlasti, ne može biti mjesta u našim redovima! U
svezi izbora, želim se osvrnuti na opetovane zahtjeve, iz nekih
oporbenih redova, da kao predsjednik Republike ne bih trebao biti
nositelj hadezeovske izborne liste, štoviše da bih trebao zamrznuti
svoje stranačko članstvo. U odgovoru na takve zahtjeve podsjećam, da
se zbog obavljanja svojih državničkih dužnosti nisu odricali uloge u
svojoj stranci: jučer - ni De Gaule, ni Churchill, ni Adenauer, ni
Reagan, ni Margaret Thatcher, niti Mitterrand, a danas ni Kohl, ni
Clinton, niti Chirac - pa zašto bi to onda trebao predsjednik
Hrvatske!? Nisam to učinio dosada, u skladu s Ustavom, pa neću ni
sada, sve dok obnašam dužnost predsjednika, iz jednog jednostavnog
razloga, a taj je, da bez HDZ ne bismo bili niti stvorili samostalnu i
demokratsku Hrvatsku, niti bi bez HDZ mogao donositi odluke, koje sam
- kao državni poglavar - morao donositi i u najkritičnijim trenucima.
VII. HDZ mora nastaviti svoju povijesnu ulogu
Sveukupna povijest, borbe za uspostavu i obranu samostalne i nezavisne
hrvatske države, za izgradnju njezina demokratskog poretka i za
njezino mjesto u europskom poretku i u svjetskoj zajednici slobodnih
naroda, nedvojbeno upućuje na zaključak da je HDZ pozvana da nastavi
svoju povijesnu ulogu i u sadašnjem i budućem mirnodopskom razdoblju,
i s obzirom na unutarnje i s obzirom na međunarodne okolnosti. Što se
tiče vanjskih, međunarodnih okolnosti i HDZ, i sva hrvatska javnost,
mora biti svjesna da se Hrvatska nalazi, i da će možda još i više
biti, u veoma delikatnoj situaciji, pa i pod svakovrsnim pritiscima da
bi je privoljeli na balkanske regionalne integracije. I to osobito
stoga, što - kako ističu - postoji suglasnost između uže jugobalkanske
integracije prema planu EU, i najšire balkanske, odnosno
jugoistočnoeuropske prema nacrtu SAD. Jer, usuglašenost ta dva plana
ne može značiti ništa drugo, nego to, da bi Hrvatska trebala biti
najprije uključena u užu, jugobalkansku regionalnu integraciju, a
potom - s njome - u širu jugoistočnoeuropsku integraciju. Pri tom,
jamačno, ne smijemo biti toliko naivni da bismo prihvatili
obrazloženje da se "regionalni pristup" predlaže samo iz gospodarskih
razloga i kao preduvjet pojedinačnog primanja u EU. Mi se prisjećamo
kako je i integracija u EZ započela s gospodarskim projektima (Ugovor
o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik iz 1951.), ali s
dalekosežnim političkim namjerama koje su vodile do sadašnje EU. O
tome ne ostavlja nikakve dvojbe ni najnoviji "Dokument o strategiji"
(Strategy Paper) EU prema zemljama predviđenim za "regionalni
pristup". U njemu se konstatira da se to odnosi na Hrvatsku, BiH, SR
Jugoslaviju (tj. Srbiju i Crnu Goru), "bivšu jugoslavensku" Republiku
Makedoniju i Albaniju, s tim da se za svaku od tih zemalja ne
predviđaju podjednaki uvjeti za integraciju. EU postavlja političke
uvjete spomenutim zemljama - o pridržavanju općih demokratskih načela,
ljudskih i manjinskih prava, prava na povratak prognanika i
izbjeglica, suradnja s Haškim sudom - zahtijevajući postupno
"poboljšanje međusobnih odnosa", "uključujući ugovorne i gospodarske
odnose", do stupnja slobodnog kretanja ideja, ljudi i roba.
Gospodarska i financijska pomoć spomenutim zemljama od međunarodne
zajednice bit će uvjetovana njihovim stanjem, ali i predviđenom
međusobnom suradnjom. A o objektivnosti pristupa, vidi se i iz
konstatacije u tom "strateškom dokumentu", da je PHARE program
"suspendiran u odnosu na Hrvatsku, i nije još proširen na SRJ, a BiH
je uključena 1996"!! Američki regionalni plan Jugoistočne Europe teži
povezivanju, da ne kažem združivanju, na istim osnovama kao i
europski, pored zemalja uključenih u jugobalkansku regiju, prema
zamisli EU, još i svih ostalih balkanskih država od Grčke, Turske,
Bugarske i Rumunjske do Moldavije, s dodatkom Mađarske i Slovenije.
Kao obrazloženje za taj regionalni pristup navodi se: i gospodarska
svrhovitost za sve zemlje, i politička stabilnost međunarodnog
poretka. U odnosu na takve planove, koji bi za Hrvatsku značili čak i
dvojno povezivanje s balkanskom regijom, uvjeren sam da postoji
jednodušnost, kako u HDZ tako i u golemoj većini hrvatskog naroda, ne
samo o njihovoj neprihvatljivosti za Hrvatsku, već i o promašenosti s
obzirom na nemogućnost političke stabilnosti takvih regionalnih
integracija. Naša javnost ima pravo, upravo u ime demokratskih načela
na kojima se ti regionalni planovi zasnivaju, da traži odgovor zašto
se Hrvatska prisiljava na regionalne okvire kojima ni geopolitički, ni
povijesno, ni kulturno civilizacijski ne pripada ?! Kratka epizoda
integracije u bivšoj Jugoslaviji urodila je raspadom i katastrofalnim
ratnim posljedicama u II. svjetskom ratu i u sadašnjoj jugosrpskoj
agresiji na Hrvatsku i BiH. Hrvatska ne želi ponavljanje povijesnih
"integracijskih" grešaka, osobito ratnih zala. Stoga nikakvog
formalnog pristupa užoj ili široj balkanskoj regiji iz koje smo se
jedva izvukli. Međutim, Hrvatska je spremna, ne samo na normalizaciju
i dobrosusjedske odnose sa svim zemljama toga područja, nego i na
sudjelovanje u konkretnim projektima od zajedničkog gospodarskog ili
sigurnosnog interesa. Na osnovi svih dosadašnjih rezultata, HDZ ima
sve preduvjete da i nadalje ostane središnja i većinska stranka u
hrvatskom političkom životu. Danas jedino ona može biti glavna snaga i
za sigurnost međunarodnog položaja samostalne Hrvatske, i za njezin
uspješan unutarnji razvitak. HDZ mora biti jamstvo za razvitak
demokracije u našoj zemlji, za jačanje pravnog poretka, odnosno
vladavine prava i pravde, za poštivanje sloboda i ljudskih i
manjinskih prava, ali i odgovornosti građana prema svojoj državi. HDZ
mora biti spremna na suradnju s politički bliskim strankama, ne samo
radi rješavanja aktualnih problema na svim razinama, nego i radi
normalnog razvitka višestranačke demokracije. HDZ mora biti poticatelj
naprednog i uspješnog rješavanja svih gorućih pitanja demografskog,
gospodarskog i kulturnog razvitka. Gospodarskim razvitkom privatnog
poduzetništva i slobodnog tržišta, od obrtništva i malog
poduzetništva, te obiteljskih seljačkih imanja, do tehnološki
razvijenih velikih poduzeća, treba osigurati što brži rast životnog
standarda svih slojeva pučanstva. Na tom području, a također i u
javnoj upravi, HDZ mora imati posebnu zadaću brige za poštivanje
moralno-etičkog ponašanja, i dosljednog ispunjavanja obveza prema
državi i prema stanovništvu, kao zaposlenima ili građanima.
Demokratska narodna vlast, za koju danas snosi odgovornost HDZ, mora
spriječiti sve oblike samovolje, birokracije i korupcije u državnoj
upravi, ali također i osigurati vladavinu prava i socijalne pravde na
području slobodnog tržišta i narodnog gospodarstva u cjelini, u
interesu zaštite građana kao pojedinaca i države kao cjeline. Od svoga
početka, a pogotovo od svoga Prvoga općeg sabora, prije sedam godina u
ovoj svečanoj dvorani, HDZ je bila ona politička snaga koja je uzdigla
nacionalnu svijest hrvatskoga čovjeka i naroda, njegovu volju,
htijenje i samosvijest, da može uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i
ostvariti svoju slobodu, svoju samostalnu Hrvatsku! Ponosni na djelo
što smo ga ostvarili, budimo i dalje predvodnici u izgradnji naše
Domovine u željenu zemlju svih sloboda, sreće i blagostanja svih
njezinih građana!
Čuvajmo i jačajmo HDZ: - u interesu hrvatske slobode i demokracije, -
radi sloge i budućnosti hrvatskog naroda, - radi stabilnog mira i
suradnje suverene Hrvatske sa susjednim i drugim državama i udrugama
Europe i svijeta, - radi trajne opstojnosti samostalne i nezavisne,
zavjetne i suverene hrvatske države!
(Hina) pp mc
231806 MET feb 97
(Hina) pp mc