GOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA (I. DIO)

ZAGREB, 23. veljače (Hina) - O sedmoj obljetnici Prvog općeg sabora HDZ-a, predsjednik HDZ-a dr. Franjo Tuđman danas je govorio na trećoj sjednici Glavnog odbora i svih tijela HDZ. (Govor predsjednika Tuđmana prenosimo u cijelosti.) #L# I. O značenju Prvog sabora HDZ Održavanje Prvog sabora HDZ (24-5. veljače 1990.) bilo je od povijesnog značenja u hrvatskom političkom životu. Prvo, zbog toga što se, u prijelomnom razdoblju krize socijalizma i jugoslavenske federacije, HDZ pojavila kao posve nova politička snaga s jasnim programskim ciljem - uspostave samostalne i nezavisne hrvatske države. Drugo, stoga što je HDZ nastupila kao općehrvatska i općenarodna demokratska stranka, s programom pomirbe zavađenog, podijeljenog i rastrojenog hrvatstva, osobito domovinske i iseljene Hrvatske. Treće, za razliku od svih dotadašnjih i ondašnjih političkih stranaka, koje su se zasnivale na staleško-klasnim ili idejno-političkim razlikama (građanske, seljačke, radničke, kršćanske, liberalne, socijalističke), HDZ je nastupila kao općenacionalna demokratska stranka, s težnjom okupljanja svih državotvornih snaga u svim društvenim slojevima i stališima, od radikalne desnice, preko umjerene radićevštine do revolucionarne ljevice. I to ne nekog mehaničkog okupljanja, već na programu sinteze pozitivnih, a odbacivanja negativnih iskustava svih bitnih dotadašnjih sastavnica hrvatske politike u borbi za uspostavu i održanje samostalne hrvatske države. Zbog takvih programskih osnova, mnogi su, kako iz zemlje tako i iz inozemstva, ocjenjivali HDZ kao pokret koji ne može imati duga vijeka. Štoviše na tome su snovali, i još uvijek snuju, različite planove o izazivanju raskola u redovima HDZ i njezina raspada. Pokazalo se, međutim, od Prvog sabora do danas, u najburnijim i najkritičnijim danima, da je HDZ baš kao stranka ne samo najšira nego i politički čvršća od bilo koje druge stranke. Programska širina HDZ i slojevitost njezina članstva nije njezina slabost nego jakost. Samo na taj način mogla je dobiti potporu većine hrvatskog naroda, i uspješno ispuniti povijesnu zadaću obnove hrvatske državne samostalnosti. II. Ostvarenje mnogostoljetnog sna Proizišla iz najdubljih težnji prigušenoga i potisnutoga, ozloglašenoga i obeshrabrenog hrvatstva, HDZ je uskrsila gotovo zamrlu i politički obezglavljenu nacionalnu svijest, obnovivši i združivši sve njezine zapretene izvore dala joj novu neslućenu snagu s kojom je mogla oživotvoriti višestoljetni san o svojoj državi. Štoviše, čvrsto sam uvjeren da danas svaki razborit i zreo hrvatski čovjek shvaća da je u ovih sedam godina hrvatski narod, pod vodstvom HDZ, ostvario i više no što je mogao očekivati. Usprkos svim nesklonim okolnostima i problemima s kojima smo suočeni. Svojim programskim ciljevima i odlučnim pregnućem za njihovo oživotvorenje, HDZ je potakla nacionalni preporod hrvatskoga naroda. Takav preporod nije se dogodio ni u jednom drugom europskom narodu, koji se nalazio u sličnim okolnostima u prijelomnom razdoblju raspada socijalizma i višenacionalnih država u Europi. Jamačno, u toj činjenici nalazi se i obrazloženje zašto smo mi u Hrvatskoj postigli, u svakom pogledu, veće i dalekosežnije rezultate od većine prijelaznih zemalja, i to u nesrazmjerno nepovoljnijim okolnostima. U ovih sedam godina ostvarili smo takve rezultate, koji su iz temelja promijenili ne samo položaj i sudbinu hrvatskoga naroda, nego i međunarodne odnose u ovom dijelu Europe. Hrvatska, koja je stoljećima bila samo objekt u parbama i nadmetanju međunarodnih silnica, postala je - na opće iznenađenje svijeta - subjekt međunarodnog poretka, pojavivši se kao samostalna sila kakva je bila u doba narodnih vladara. S obzirom na to, da smo, u domaćem i vanjskom političkom svijetu, suočeni sa sustavnim pogrešnim tumačenjima zbivanja i prilika u Hrvatskoj, prigoda je da, o sedmoj hadezeovskoj obljetnici, podsjetimo na činjenične povijesne rezultate. I to u prvom redu one, što, zbog kratke pameti, zaboravljaju ono što se zaboraviti ne može i ne smije. Zatim one, što zbog svoje iskrivljene pameti ne odustaju od svojih protuhrvatskih planova i namjera. I napokon, one što nisu dokučili bit problema u unutarnjim političkim odnosima, uvjetovanim ili idejno-političkim razlikama ili osobno karijerističkim prohtjevima. Jamačno, više ne može biti nikakve dvojbe da će u vječne zasluge HDZ biti upisani oni velebni rezultati s kojima je učinjena prekretnica u dugoj, tragičnoj povijesti hrvatskoga naroda. 1. - Proglasili smo hrvatsku državnu samostalnost usprkos ogorčenom suprotstavljanju jugokomunističkih i velikosrpskih čimbenika, koji su u tome imali potporu iz drugih republika jugoslavenske federacije, i pogotovo iz međunarodnih krugova, koji su gotovo beziznimno htjeli sačuvati Jugoslaviju u postojećem međunarodnom poretku. 2. - Odhrvali smo se - takorekuć goloruki - oružanoj agresiji jugokomunističke armije, Srbije i Crne Gore i pobunjenog srpskog pučanstva, u okolnostima kad su svi europski i svjetski stratezi očekivali da ćemo biti posve poraženi potkraj 1991. 3. - Prihvatili smo dolazak Mirovnih snaga UN na okupirana područja, da bismo spriječili nastavak agresije, dalja razaranja i dobili na vremenu. 4. - Pošto smo se održali, usprkos golemim žrtvama, i očitovali nepokolebljivu odlučnost vodstva i naroda na obrani državne samostalnosti, izvojevali smo pravo na međunarodno priznanje. Hrvatska je postala članicom OUN, svjetske organizacije suverenih naroda i država. 5. - I u okolnostima rata, okupacije oko četvrtine kopnenog državnog teritorija, te prekinutih veza između središnje, istočne i južne Hrvatske, izgrađivali smo demokratski poredak, provodili izbore za Hrvatski državni Sabor, za predsjednika Republike i za lokalnu samoupravu. 6. - Usprkos embargu i financijskim ograničenjima, sustavno smo ustrojavali i stvorili vlastitu oružanu silu, koja je na zadivljujući način pokazala svoju visoku osposobljenost i opremljenost u operacijama za oslobođenje okupiranih područja središnje Hrvatske ("Bljesak" i "Oluja") i onih u jugozapadnoj Bosni. Na opće iznenađenje svijeta hrvatska je vojska nanijela najteže poraze jugosrpskom agresoru. Hrvatskim pobjedama promijenjeni su strateški odnosi snaga na području bivše Jugoslavije. One su stvorile uvjete da SAD i NATO poduzmu korake za okončanje rata u Bosni, a Hrvatska je postala nezamjenjiv čimbenik na ovom području. Velike pobjede s kojima je okončan rat u Hrvatskoj imale su izravnog utjecaja na učvršćenje međunarodnog položaja Hrvatske. Nakon njih, Srbija, odnosno Jugoslavija, morala je pristati na normalizaciju odnosa s Hrvatskom, što je zapravo značilo priznanje teritorijalnog integriteta Hrvatske i odustajanje od daljeg pomaganja srpske pobune za izdvajanje iz Hrvatske. 7. - Hrvatska je imala jednu od najvažnijih uloga u potpisivanju Washingtonskog i Daytonskog sporazuma, koji su bili od odlučujućeg značenja za okončanje rata u BiH. Tim sporazumima, u kojima je za nas bitno stvaranje hrvatsko-muslimanske federacije i njezino tijesno povezivanje s Hrvatskom, težili smo osiguranju opstojnosti i budućnosti hrvatstva u BiH i strateških interesa hrvatske države. U svezi s tim valja podsjetiti da je to bilo moguće zato što smo pružili pomoć Hrvatskoj Republici Herceg-Bosna, onda kad je već bila proglašena Srpska Republika, i kad su muslimanske snage htjele ovladati hrvatskim područjima u srednoj Bosni, Mostarom i dolinom Neretve, radi izlaska na more. Obranivši hrvatska područja od jugosrpske agresije, u vrijeme kad muslimansko vodstvo još nije bilo spremno za obranu od jugoslavenske armije, hrvatske snage spriječile su pad čitave BiH u jugosrpske ruke, što je bilo od važnosti i za obranu Dubrovnika i čitavog hrvatskog područja istočno od Neretve. U okviru Federacije, ustrojenoj na osnovama kantonalnih (županijskih) vlada, s postojanjem posebnog hrvatskog vojnog zbora, zajamčena je puna ravnopravnost hrvatskog naroda, i strateška sigurnost hrvatske države. 8. - Pod vodstvom HDZ, Hrvatska je - osim političko-diplomatskih i vojnih uspjeha - postigla i izvanredne, za čitav svijet iznenađujuće uspjehe i na gospodarskom području. I u ratnim uvjetima uspjeli smo oboriti naslijeđenu hiperinflaciju, organizirati gospodarski život i opskrbu vojske i čitavog stanovništva bez ikakvih nestašica, uz brigu o stotinama tisuća prognanika i izbjeglica. S uvođenjem nacionalne valute, postigli smo takvu gospodarsku stabilnost, da je Hrvatska zemlja s jednom od najnižih inflacija. Sve je to bilo od bitne važnosti za uspješno okončanje rata i za stvaranje pretpostavke za uspješan razvitak u miru. 9. - I u veoma otežanim ratnim okolnostima provodili smo pretvorbu skrahiranog socijalističkog gospodarskog sustava u tržišno gospodarstvo. Rezultati koje smo postigli svrstavaju Hrvatsku u uspješnije prijelazne zemlje. U okviru privatnog poduzetništva danas je već više od polovice zaposlenih. U gospodarskom preporodu znatan je udio hrvatskog iseljeništva. Otvoreni smo i za strana ulaganja, ali smo budno čuvali nacionalne interese. A i u ratnim okolnostima, hrvatsko je vodstvo, sigurno u konačnu pobjedu, usmjerilo sveukupne napore ne samo na zadovoljavanje obrambenih potreba i obnovu, nego i na izgradnju strateških infrastrukturnih sustava - prometnica, elektroenergetskih postrojenja, širenju poštansko-telekomunikacijskih mreža i informatike, i, koliko je bilo moguće, na ispravljanju zapostavljenosti hrvatske znanosti i kulture. Životni standard u Hrvatskoj povoljniji je od svih bivših socijalističkih zemalja, osim Češke i Slovenije, koje nisu imale rata kao Hrvatska. Na osnovi političke i gospodarske stabilnosti i vrlo niske inflacije, Hrvatska je stekla visoko mjesto na svjetskoj financijskoj ljestvici, ušavši u ekskluzivni klub od 36 država, kojih se obveznice u nacionalnoj valuti primaju i traže na svjetskom tržištu. (Od prijelaznih zemalja to je uspjelo još samo Češkoj i Slovačkoj). 10. - Dovršenjem mirne integracije hrvatskog Podunavlja, Baranje, istočne Slavonije i zapadnog Srijema, do ljeta ove godine, završavamo djelo uspostave hrvatske državne samostalnosti i njezine suverenosti na sveukupnom teritoriju. Time konačno završavamo ratno razdoblje, bez novih ljudskih žrtava i materijalnog razaranja, i otvaramo nove stranice mirnodopske izgradnje slobodne i nezavisne, suverene i demokratske hrvatske države! Eto, to su rezultati koje smo postigli i ostvarili u ovih sedam godina, s kojima smo povijesne snove pretvorili u zbilju, položivši trajne temelje za sadašnjost i budućnost hrvatske države. Sve te rezultate postigao je hrvatski narod, domovinska i iseljena Hrvatska, vlastitim snagama i žrtvama, samo uz Božju pomoć, opredijelivši se u golemoj većini za programske ciljeve HDZ! Ne samo za povijest, nego i za svakog razboritog čovjeka ne može biti nikakve dvojbe da svih ovih začudnih rezultata u ovih sedam godina, pa razumije se i same samostalne Hrvatske, ne bi bilo da nije bilo HDZ, njezina jasna programa i odlučna vodstva. Jamačno, u ostvarivanju svih ovih uspjeha morali smo neprestano svladavati goleme zapreke i teškoće, pa i danas smo suočeni s mnogim problemima. No, bez obzira koliko ozbiljni oni bili, oni su sitnica prema svemu onome što smo postigli. Uostalom, koja je to zemlja koja ih nema, čak i većih, a nisu prouzročeni agresijom i ratnim užasima kao u nas. A vrijedi se i podsjetiti na još nešto što mnogi gube iz vida. Legenda nam priča da je Gospodu trebalo samo sedam dana da bi stvorio ovaj naš svijet. A mogao ga je stvoriti samo na sliku i priliku čovjeka. I kakav je taj svijet? Najbolji i najsavršeniji što može biti, jer drugoga nema, s velebnim moralnim, znanstvenim i kulturnim dostignućima svega čovječanstva. Ali i najnesretniji i najopakiji što može biti, jer gorega je teško i zamisliti, sa svim zlosiljem i opačinama što ih proživljava sveukupno ljudstvo, uzrokovanim ne samo trajnom prisutnošću barbarskog divljaštva nego i rastrojstvenom izopačenošću najsuvremenijih civilizacija ovoga svijeta. Razumije se, i naša je Hrvatska sastavni dio tog i takvog najplemenitijeg, ali i iskrivljenog svijeta. Započevši djelo uspostave hrvatske državne samostalnosti, HDZ nije našla Hrvatsku kakvoj težimo, već kakva je bila, i kakva je mogla biti s obzirom na dane povijesne okolnosti. U proteklih sedam godina u mnogome se promijenio lik naše Hrvatske, ali to je prekratko razdoblje da bi ona postala onakva kakvu smo sanjali, i kakvu HDZ želi graditi. Pri tom se svakodnevno osvjedočujemo da suvremeni svijet utječe i na naš sveukupni unutarnji razvitak sa svim svojim pozitivnim i negativnim odlikama. III. Pretpostavke za nastavljanje povijesne uloge HDZ Da bi uspješno mogla nastaviti svoju povijesnu ulogu i u mirnodopskom razdoblju izgradnje slobodne i samostalne hrvatske države, HDZ mora usredotočiti svoju pozornost osobito na provedbu politike pomirbe, i na dosljednost u primjeni svoje središnje politike. Pomirba rastrojenog i podijeljenog hrvatstva, uopće a pogotovo između domovinske i iseljene Hrvatske, bila je preduvjet svih naših dosadašnjih uspjeha u ovih sedam godina, a njezino povijesno dovršenje, u idejno-političkom i stvarnom smislu, postaje bitnom pretpostavkom za dovršenje duhovne integracije hrvatskog nacionalnog bića. Da nam se u tom pogledu još uvijek javlja žilavo negativno nasljeđe rastrojstvene prošlosti imamo dokaze u nastavljanju raslojavanja političkog života, u negiranju postignutih nacionalnih ciljeva, i u birokratskim zaprekama povratku iseljeništva. Dosljedno pridržavanje stožerne, središnje, programske i državne politike HDZ, u svim pitanjima, i na svim područjima, od bitne je važnosti za naše dalje uspjehe. Već rekoh, da sjedinjenje povijesno različitih sastavnica, od desnice do ljevice, nisu slabost nego jakost HDZ, pod pretpostavkom njihova stapanja u hadezeovsku sintezu. U tome smo, u cjelini uzevši, uspjeli do toga stupnja da je HDZ postala dosada najjača hrvatska stranka. Međutim, u stvarnosti nam se javljaju pojedinačna zastranjenja, odnosno odstupanja od središnje, stožerne politike. Osim štetnosti takvih pojavnosti za jedinstveno, najučinkovitije rješavanje svih malih i velikih problema, na njima snuju svoje planove i svi protivnici HDZ, zavaravajući i sebe, i domaću i vanjsku javnost, o neizbježnom raskolu u redovima HDZ. Stoga nam valja uvijek imati na umu, na svim razinama, i u svim prilikama, da ne smijemo dopuštati ni desni, ni lijevi, ni stekliški radikalizam, a ni bezbojni, obojeni ili smušeni oportunizam, odnosno izražavanje neiživjelih shvaćanja, ili takva rješenja koja nisu u skladu sa središnjom politikom. To se, razumljivo, odnosi prije svega na pitanja političko-povijesne sadržine, ali i također i na sva pitanja aktualne stvarnosti. To, međutim, ne znači da se zauzimamo za neku uniformnost mišljenja. Naprotiv, treba poticati rasprave u traženju najboljih rješenja, ali jedinstvenost u provedbi odluka. Uostalom, poznato je da nema te stranke koja, uz svoju središnju politiku, nema i svoju desnicu i svoju ljevicu. A sve domaće i strane računice, da će zbog toga doći do raskola, pače i raspada HDZ, opetavano se pokazaše promašenima. (nastavlja se) (Hina) pp mc 231801 MET feb 97