PEKING, 20. veljače (Hina) - Deng Xiaoping rođen je 21. kolovoza
godine 1904. u Guanganu, pokrajina Sichuan (Sičuan). Pod utjecajem
pokreta za modernizaciju Kine posredstvom kulture, znanosti i
demokracije, 1920. odlazi na školovanje u Francusku. Pristupa Kineskoj
udruzi socijalističke mladeži, a 1924. i Kineskoj komunističkoj
partiji, pa se smatra jednim od njezinih najranijih članova. Tijekom
1926. boravio na Sun Jat Senovom sveučilištu u Moskvi, da bi po
povratku u Kinu počeo vojnu i političku karijeru radeći prvo u vojnoj
školi u Xianu.
Tijekom dvadesetak godina građanskih ratova, borbe komunista protiv
Čang Kajšekovog Kuomintanga i protiv japanske agresije, uz brojne
političke dužnosti koje je obnašao isticao se i kao vojnik.
Organizirao je vojne postrojbe i revolucionarne baze, predvodio
lokalne ustanke i bio učesnik "Dugoga marša". Nazočan na više
političkih sastanaka značajnih u svjetlu unutarpartijske borbe,
podržavao je Mao Zedongovu struju i po cijenu osobnog položaja.
Nakon osnutka Narodne Republike Kine (1949.) visoki je partijski
dužnosnik zadužen za uspostavu političkog sustava, društvene reforme i
gospodarski razvitak kineskog jugozapada, a zatim dolazi u Peking gdje
godine 1954. preuzima dužnost generalnog sekretara CK KPK. Član
Politbiroa CK od 1955., a od 1956. i član Stalnog komiteta Politbiroa,
predvodio je u nekoliko navrata izaslanstava na pregovore sa SSSR-om.
U "kulturnoj revoluciji" uklonjen sa svih položaja pod optužbom da je
"sljedbenik kapitalističkoga puta", rehabilitiran je godine 1973. Od
1975. potpredsjednik CK KPK, zamjenik premijera, podpredsjednik
središnje vojne komisije i šef generalštaba, zadužen za dnevne poslove
u partiji, vojsci i državi. Kao zamjenik teško bolesnog premijera Zhou
Enlaia (Džou Enlaja) dolazi u sukob s politikom "četveročlane bande",
pa u vrijeme Maove starosti i bolesti, 1976. ponovno smijenjen sa svih
položaja, na koje se vraća 1977. nakon smrti Mao Zedonga i uhićenja
"četvorke".
Od tada svojim idejama snažno utječe na promjenu zatečenog stanja,
formulirajući politiku "izgradnje socijalizma s kineskim značajkama",
potičući reforme i otvaranje prema svijetu. Svojom formulom o "jednoj
zemlji s dva (politička) sustava" ponudio je rješenje za povratak Hong
Konga pod kineski suverenitet.
Rješavajući se pomalo visokih dužnosti, a zadržavajući moć
koncentriranu u položaju predsjednika središnje vojne komisije, iz
aktivnog se političkog života definitivno povukao u ožujku 1990. nakon
ne do kraja razjašnjene uloge u vrijeme prodemokratskog pokreta na
Tiananmenu, godine 1989. Početkom devedesetih godina svojim je
putovanjima po Kini pridonosio jačanju reformskih uvjerenja i ubrzanju
gospodarskog razvitka. Uobičajeno se smatralo da na politički život
djeluje iz pozadine, silno ugledan i obzirom na iznimno dugu karijeru
s vrlo čvrstim vezama u vojsci, partiji i državi. Nakon izraženih
znakova bolesti potpuno se prestao pojavljivati u javnosti početkom
1994. Ostaje upitno do kada je zapravo bio sposoban pomagati savjetom,
mišljenjem, utjecajem i golemim ugledom, koji je uživao u Kini i u
svijetu.
(Hina) mer sb
200030 MET feb 97
(Hina) mer sb