ZAGREB, 11. veljače (Hina - Milorad Šikanjić) - Kako si živio, tako
ćeš i umrijeti, poučnošću odiše jedna od krhotina usmene narodne
predaje. Parafraziramo li taj djelić mudroslovlja nepoznata tvorca, za
smrt češkoga književnog klasika Bohumila Hrabala - poginuloga prošli
tjedan u 83. godini, nakon što je, hraneći golubove, izgubio ravnotežu
i pao s petoga kata jedne od praških klinika u kojoj je bio na
višetjednu liječenju - mogli bismo, s nepritajenom žalošću, naklonošću
i sjetom, ustvrditi da je umro kako je i pisao - veličajući radost
života.
Knjige su se urotile protiv mene,
nebesa mi nisu poslala nikakav znak.
"Suviše bučna samoća"
Hrabal je rođen 28. ožujka 1914. u Brnu; 1946. doktorirao je pravo,
iako nikad nije radio kao pravnik. Nalik brojnim poznatim piscima,
ni Hrabalova biografija ne oskudijeva živopisnim zanimljivostima.
Bio je, naime, činovnik u odvjetničkom uredu, željezničar, agent
osiguravajućeg zavoda, trgovački putnik, radnik u stanici za otkup
papira, radnik u čeličani, a profesionalni pisac postaje 1962.
"Već od samoga početka naslućivah da je književnost beskrajno
nemilosrdna poput prirode, ne poznaje milosti ni isprike,
tjera nas za novim spoznajama, a ujedno proždire sve spoznane
istine, mami nas, no ujedno sije nesigurnost jesam li učinio
ono što stvarnost od mene doista želi i treba. Nakon dugog, a
ipak prekratkog vremena shvatih da je književnost stari mačak
koji proždire vlastite mačiće, i strahujem kada će se njegov
pogled zaustaviti na meni. No makar me čekalo i prokletstvo,
ipak se isplatilo okusiti i doživjeti tu gorku sreću kad sam
pisanjem dotaknuo zraku stvarnosti."
Metoda konstrukcije, literarnoga kolaža, nepovratno je odredila
Hrabalovu spisateljsku poetiku, na koju su, po njegovu vlastitu
kazivanju, ponajviše utjecali češki nadrealisti, filozof Ladislav
Klima, Kafka i dr. Iako zavarava prividom neosmišljene improvizacije,
strukturu Hrabalovih djela određuje pomno slaganje teksta i neupitna
logičnost.
Zanatskom alkemijom, briljantnim humorom i ironijom Hrabal u
cjelokupnom svom stvaralaštvu ostaje opčinjem začudnošću stvarnosti,
posežući za "ljudima s dna epohe"; običnim ljudima sa životne margine,
pehistima i gubitnicima, koji se duhom opiru utonuću u bljedilo
svakodnevlja. Od udesa svojih junaka Hrabal je sazdao koloplet
tragičnoga i grotesknoga. Ne pačajući se ni u čiju etiku, ostavljajući
svakomu njegovu životnu filozofiju, Hrabal zazire od uobličavanja
nekoga vrijednosnog slijeda.
Švicarska bohemistica Susanne Roth drži da nije lako pratiti
Hrabalov umjetnički razvoj, od čijeg su golemog opusa na raznorazne
načine objavljene inačice njegovih tekstova, većinom, tvrdi ona, ne po
njegovoj vlastitoj volji, već po volji "kulturnih čimbenika".
Podsjetimo, Hrabal je u olovnim sedamdesetim i osamdesetim godinama
u stanovitom smislu djelovao poluilegalno, a njegova su djela tiskana
u emigrantskim edicijama, samizdatima i, dakako, redovitim izdanjima.
Hrabalove su knjige pothranjivale nacionalnu samosvijest, a
stvaranjem nepreglednih redova ispred knjižara Česi su, braneći
krepost vlastita duha, prkosili nasrtajima na društvenu slobodu.
Godine 1956., zaslugom Jirija Kolara, ali samo u bibliofilskoj
nakladi, Hrabal objelodanjuje "Razgovore", no meteorsku mu slavu
priskrbljuje prvijenac, zbirka pripovjedaka "Perlica na dnu" (1963.).
"Svaki dan čudo","Čedni ljudi", "Svijet automat", "Šišanje",
"Svečanosti visibaba", "Tugovanje u stilu", "Oglas za kuću u kojoj
više ne želim stanovati", "Moritati i legende", "Suviše bučna samoća",
"Satovi plesa za starije i naprednije", "Ovaj je grad pod zajedničkom
upravom stanovnika", "Služio sam engleskog kralja", "Ševa na žici",
djela su izvanredno bogata opusa; blistavo i moćno svjedočanstvo
Hrabalove spisateljske plodnosti, ukoričene dosad u više od dvadeset
svezaka sabranih djela, čije je objavljivanje počelo 1990.
Za ekranizaciju "Strogo kontroliranih vlakova", filma čija se
radnja događa na provincijskoj željezničkoj postaji tijekom rata,
stalni je Hrabalov redatelj Jiri Menzel 1967. nagrađen Oscarom za
najbolji film s neengleskoga jezičnog područja.
Uz Milana Kunderu i Vaclava Havela, Hrabal je najpoznatiji i
najprevođeniji češki pisac, nominiran i za Nobelovu nagradu. Za
trilogiju "Pirovanje", "Vita nuova" i "Praznine", nastalu u razdoblju
od 1982. do 1985., Hrabal je 1993. nagrađen uglednom nagradom
Jaroslava Seiferta.
"Slabost je moja snaga, gubitak moja pobjeda, misli koje su
mi pale na pamet negdje na stubama, prave su misli kojih se
na sudu nisam sjetio, preplašenost je moja hrabrost, moj
osjećaj napuštenosti vrvi od ljudi, moje tlapnje su moja
retorika, velegradski folklor moja estetika, permanentna
napuštenost učinila je od mene točna čovjeka, pogažene riječi
su moja vjernost. Svi nedostaci i poroci moja su magnetska
igla što uvijek pokazuje čednu i predivnu Sjevernjaču, tihu,
nepomičnu zvijezdu oko koje se sve okreće...Na nebu svako Da
ima svoje Ne, no tek miligram prevage dobra pokrenut će sve s
mjesta da bi tada od vječitih povrataka sve zastalo na istome
mjestu...samo za kratko, za časak...zatim će sve početi iz
početka."
Tako je govorio Bohumil Hrabal, jedna od praških ikona, osvjedočeni
i neprikriveni ljubitelj piva, koje je ispijao "Kod zlatnog tigra",
svojoj omiljenoj gostionici, smještenoj u staroj praškoj jezgri. U toj
je gostionici 1994., u prigodi posjeta američkoga predsjednika Pragu,
Hrabal primio Billa Clintona i Vaclava Havela. Na vijest o Hrabalovoj
smrti, osoblje "Zlatnoga tigra" pročelje je gostionice prekrilo
crninom.
Odreknemo li utemeljenost nagađanjima o samoubojstvu - mogućnosti
koju je liječnik isključio neposredno nakon pada s prozora, a policija
započela istragu o okolnostima pogibije - Hrabal se anegdotalnom smrću
sunovratio u vječnost i spokoj književne besmrtnosti.
Kada se u srijedu, 12. veljače, u praškome krematoriju Strasnice,
poklonici budu opraštali od "najvećega živućeg češkog pisca" (kako ga je
Kundera nazvao), izostat će odgovor na upit je li Hrabal smrću, kojoj
je gotovo nemoguće zanijekati - usudili bismo se kazati - čudesnu
liričnost i uzbuđujući humani trag, protivno svojoj volji, ispisao
vlastiti epitaf?
Zaista, kako nastaju legende?
(Hina) šm mp
111236 MET feb 97
(Hina) šm mp