ES 9. XII. ABC BUDUĆNOST NATO-A

ŠPANJOLSKA ABC 9. XII. 1998. Budućnost NATO-a "Sastanak ministara obrane država članica NATO-a koji je jučer započeo u Bruxellesu pripremni je sastanak za sastanak na vrhu šefova država i vlada koji će se održati u travnju sljedeće godine, a na njemu se treba odrediti budućnost i strategija te vojne organizacije u sljedećem stoljeću. Mnogo bi se toga moglo promijeniti, ali ne i njegov razlog postojanja: obrana vrijednosti otvorenoga društva. NATO je, još od svoga osnivanja, prije gotovo pedeset godina, jedina vojna organizacija koja se pokazala operativnom u obrani strateških interesa i obrambenih potreba Zapada. Nastao je kao odgovor na prijetnju zapadnoj Europi koja je dolazila iz tada mladog Varšavskog ugovora, a glavni mu je cilj bila obrana. Nova situacija na međunarodnoj pozornici, nakon propasti komunizma, djelomice je promijenila njegovu prirodu i zadatke. Oni se sada ne ograničavaju strogo na obranu u teritorijalnim granicama europskih država, nego je NATO djelovao i izvan tih granica, kao što je bilo u slučaju bivše Jugoslavije, Azerbajdžana i Gruzije. Budućnost koja je pred njim jest pretvaranje u obrambenu organizaciju Zapada. A ta se budućnost počela zacrtavati jučer. Nema sumnje da će NATO i dalje biti nezamjenjiv i potreban. Francuska i Velika Britanija, čak i ova posljednja, iako joj to nije običaj, strahuju od hegemonije SAD-a unutar Atlantskog saveza. Idealno bi bilo da Europska unija ima autonomiju na području obrane, ali 'neovisnost" od SAD-a, iako bi bila ograničena i odnosila bi se samo na europski prostor, bila bi jako skupa. A to bi bilo jednako samoubojstvu, budući da bi to bilo zalaganje za odvajanje od SAD-a i za zamrzavanje ili smanjivanje troškova obrane. Nenaoružana Europska unija bila bi slaba Europska unija. Skupina država, među njima i Španjolska, smatra da bi Europska unija trebala rabiti Zapadnoeuropsku uniju kao obrambenu platformu i da bi se ona trebala pretvoriti u organizam za obranu same Europe. Nedostatak razumijevanja svih država članica mogao bi donijeti tehničke poteškoće, ali to nije i zapreka koja se ne može premostiti. Njemački zahtjev, koji je izrekao njezin 'zeleni' ministar Fischer, za odustajanje od mogućnosti pokretanja preventivnih nuklearnih udara, a predviđena je Sporazumom, neprikladan je i osuđen na neuspjeh zbog opiranja svih ostalih saveznika, a vjerojatno i samoga njemačkog kancelara. SAD želi da Turska uđe u Europsku uniju kako bi i ona mogla sudjelovati u njezinoj obrani. Bez obzira na trenutak kad se to treba dogoditi, Turska će i dalje djelotvorno pridonositi toj europskoj obrani kao što je to činila i do sada, kao članica Atlantskog saveza. S komunizmom nije nestala i posljednja prijetnja miru. Dovoljno je prisjetiti se međunarodnoga terorizma i nacionalističkog nasilja pa da se čovjek uvjeri u to", piše u uvodniku lista.