ru-izvestija 17.11.eu-nato-rusija

RUSIJA IZVESTIJA 17. XI. 1998. Proširenje Zapada "Prije deset godina predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov predlagao je Zapadu zamisao o 'zajedničkoj europskoj kući'. Zamisao je živa i danas, samo se ostvaruje bez ruskog sudjelovanja. Prošloga su tjedna održana dva važna skupa koja daju predodžbu o skorim planovima za euroatlantsku integraciju. U Bruxellesu su ministri vanjskih poslova zemalja članica EU počeli razmatrati zamolbe šestorice kandidata za pristup u EU - Poljske, Mađarske, Češke, Slovenije, Estonije i Cipra. A u Edinburghu je održana sjednica Sjevernoatlantskog vijeća (skup NATO-ovih parlamentaraca), posljednja prije NATO-ova susreta na vrhu u Washingtonu. Glavno što se može zaključiti iz bruxelleskog susreta jest da je nadnevak pristupa šestorice EU koji se prije navodio (2001.), sasvim nerealan. Činilo se da za silnu organizaciju vodećih europskih država nije nikakav problem probaviti pola tuceta država čiji ukupni BDP jedva premašuje polovicu nizozemskog. No već je sada jasno da su troškovi integracije novih članova veći od proračuna EU. Čak i u Njemačkoj, koja je glavni pokretač proširenja EU na države koje su pod njezinim gospodarskim i političkim nadzorom, čuju se glasovi protiv žurbe u toj stvari, jer će teret uglavnom pasti na njemačke porezne obveznike. Same pristupnice u EU još nisu spremne da odgovore 'europskim standardima', a mogle bi EU donijeti puno dodatnih problema. Češku i Sloveniju kritizirali su u Bruxellesu zbog prespore prilagodbe unutarnjeg zakonodavstva zahtjevima EU, kao i zbog pružanja državne potpore neuspješnim poduzećima. U Mađarskoj, Češkoj i Poljskoj još treba donijeti zakone koji će omogućiti prodaju zemlje strancima, što u tim zemljama nailazi na otpor. Poljska i Mađarska iznijele su zahtjev za subvencijom EU u poljodjelstvu koju im nitko ne želi dati. Cipar se ne želi odreći deset tisuća offshore tvrtka koje su ubilježene na njezinu području, a Estonija ne želi pristati na ograničenja u ribolovu. Velike glavobolje zadaje i buduće otvaranje granica novih članica s ostalim dijelom EU, i njihovo zatvaranje prema drugim državama sukladno odredbama Schengenskog sporazuma. U svezi s time ističe se opasnost od velikog priljeva jeftine radne snage s istoka, napose trista tisuća Cigana iz Češke. Nije sasvim jasno kako će nakon zatvaranja granice između Češke i Slovačke, te između Estonije i drugih baltičkih zemalja djelovati njihovi sadašnji carinski i trgovinski savezi, niti kako će Mađari održavati vezu sa svojim sugrađanima u Rumunjskoj i Slovačkoj. Općenito, u Bruxellesu se jasno očitovala uznemirenost zbog moguće obnove 'željeznog zastora', ovaj put schengenskog. No posebice će biti težak problem Cipra koji je podijeljen između grčke i turske zajednice. Grčka je izjavila da će blokirati pristup u EU ostalih država ako Cipar ne bude primljen u 'prvom krugu'. Turska, koja nije članica EU, odlučno se protivi. U EU nitko se ne želi baviti grčko-turskim svađama. Moje je predviđanje da se proširenje EU na istok neće dogoditi barem još deset godina, i znatno će zaostajati za proširenjem NATO-a. I to je razumljivo. EU - to je ponajprije gospodarstvo, živi novac koji treba dijeliti s novim članicama. Istočni Europljani su spremni da članstvo u NATO-u plate uglavnom sami, povećanjem svojih vojnih troškova. Stoga su se u Edinburghu čule ponešto drugačije misli, iako se i tu osjećalo da se NATO pomalo prejeo nakon što je progutao Poljsku, Mađarsku i Češku. U glavnom izvješću 'NATO u XXI. stoljeću' koje je pročitao predsjednik Sjevernoatlantskog vijeća, američki senator William Roth, predlaže se da vrata Saveza budu otvorena za nove pristupnike, no Washington će se ograničiti samo na pristup Slovenije. Vijest je to koja ubija volju Rumunja i baltičkih zemalja koje računaju na skori pristup, ali ostavlja prostor za dijalog između NATO-a i Rusije. Pristupi li neka od republika bivšeg SSSR-a Savezu, očito je da bi takav dijalog, kako je dobro primijetio Boris Jeljcin, bio nemoguć. Istodobno se NATO-ova zadaća sve šire tumači. Dok se prije smatrao obrambenim savezom koji bi trebao štititi granice zemalja članica, sada se proglašava oruđem za 'širenje vrijednosti i interesa' i za 'borbu s opasnostima' koje zemljopisnim razmjerima svojih operacija ne treba nametati 'umjetna ograničenja'. I ne samo zemljopisnim razmjerima. U NATO-ovim se krugovima otvoreno govori da se odluke UN-a ili OESS-a ne mogu razmatrati kao ograničenja djelatnosti Saveza. Ta načelna novost koju NATO stavlja iznad međunarodnog prava, ima sve izglede da postane kamen temeljac te strateške koncepcije koju će Washington odobriti u proljeće sljedeće godine. Čovječanstvo bi u XXI. stoljeće moglo zakoračiti sa sustavom svjetskog poretka utemeljenom ne na sili prava, već na pravu sile. Očito je da u takvom sustavu gotovo neće biti mjesta za Rusiju", piše Vjačeslav Nikonov.