DIE WELT -POLITIKA ZA MIR - 15. IV.

NJEMAČKA DIE WELT 15. IV. 1998. Europska politika mora ponajprije služiti miru "Prvoga siječnja 1999. godine europska će monetarna unija postati stvarnost. Istoga dana nastat će Europska središnja banka - obvezana stabilnosti novčane vrijednosti - sa sjedištem u Frankfurtu na Majni. Bit će jedna od najmoćnijih institucija na europskom kontinentu u XXI. stoljeću. Europska će unija (EU) time biti presudno ojačana i iznutra, a ojačat će i njezina uloga u svijetu. Nastanak monetarne unije daje poticaj za pitanje: kojim putem treba EU ići u XXI. stoljeće? Gdje su njezine zemljopisne granice? Što je naš europski cilj? EU u XXI. stoljeću mora s jedne strane Europi omogućiti sposobnost djelovanja u svijetu u kojem će utakmica biti jača (globalizacija), a s druge pak strane EU ne smije postati dirigističkom središnjom državom. Jedinstvo u mnogostrukosti - to je program. Za to postoji pojam subsidijarnosti (tako je u sporazumima iz Maastrichta i Amsterdama) kao i sustav saveznog državnog poretka, sve u svemu prokušan u Njemačkoj. EU bi se morala usredotočiti na svladavanje zadaća za koje je nacionalna država kao izraz nacionalnog i kulturnog identiteta koji će postojati i u XXI. stoljeću, postala 'premalom'. Vanjska, sigurnosna i obrambena politika, zaštita okoliša, borba protiv kriminala samo su neki primjeri. EU mora biti sposobna za djelovanje i demokratska. Sporazumom u Amsterdamu Europski parlament koji zastupa 370 milijuna ljudi, dobiva velika prava. No uspjeh s većinskim odlučivanjem u ministarskom vijeću još nije postignut. Stoga je zahtjev za budućnost: u ministarskom vijeću trebala bi načelno odlučivati većina. Iznimke, kada to neće biti tako, moraju se jasno napisati. Bruxellesko povjerenstvo kao egzekutiva mora biti još više odgovorno parlamentu. Europski parlament, ministarsko vijeće, povjerenstvo i Europski sud (EuGH) institucije su koje mogu zastupati zajedničke interese nacija u EU i unutra i vani. SAD su se u XIX. stoljeću sve više protezale prema Zapadu. Hoće li se EU u XXI. stoljeću sve više širiti na Istok? Poslije 2000. godine EU će vjerojatno u dužem, postupnom procesu primiti sljedeće države: Poljsku, Estoniju, Letoniju, Litvu, Češku Republiku, Slovačku, Mađarsku, Sloveniju, Bugarsku, Rumunjsku. S tim državama već je počeo proces prijama. Od EU-a i od kandidata za pristup zahtijevat će velike napore. Neki su možda zabrinuti zbog te perspektive, ali ona stvara povijesni obrat, pobjedu slobode. Tko bi se još prije deset godina usudio ponadati da će se narodi srednje i istočne Europe mirnom revolucijom otresti komunizma i zajednički prihvatiti šansu da se priključe vrijednostima zapadne Europe? Ne širi se Zapad na Istok, nego Istok - bolje rečeno: sredina Europe dolazi na Zapad. S Rusijom i Ukrajinom EU mora težiti za stabilnim, partnerskim odnosima. Isto vrijedi za Tursku čije je povezivanje s Europom važno: Hoće li Turska postati članicom EU-a ovisi o njezinu unutarnjem razvitku. XX. stoljeće koje je na izmaku, Europi je s Prvim i Drugim svjetskim ratom donijelo katastrofe koje su gotovo uništile naš kontinent. Rat u bivšoj Jugoslaviji za naših dana pokazuje da je rat u Europi i dalje stvarnost ako odgovorni ne djeluju protiv njega. Europska politika ujedinjavanja je stoga ponajprije mirovna politika. EU s predviđenih 500 milijuna u XXI. stoljeću mora biti mirovno društvo oblikovano načelima prava, demokracije i ljudskih prava. Europsku uniju treba u XXI. stoljeću osposobiti za obranu tih vrijednosti i unutra i vani. Za Njemačku ujedinjenu u slobodi - smještenu usred našeg kontinenta - to je istodobno i šansa i obveza" - drži Hans-Gert Poettering. 152359 MET apr 98