AMERIČKI HERALD O FR. ULOZI U GENOCIDU U RW 22. I.

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. I. 1998. Francuska u Ruandi: Vichyjev sindrom šutnje krivih William Pfaff piše: "Službena upetljanost Francuske u genocid u Ruandi 1994., o čemu je ovaj mjesec pisao Le Figaro, pokazuje moć povijesti, čak i loše povijesti, da utječe na odluke političara. Ona također dokazuje postojanje određenih zajedničkih crta u ponašanju francuskih političkih slojeva. Novine su objavile kako su francuski vojnici uvježbavali ruandske vojnike i gerilce koji su kasnije počinili genocid; kako se nisu miješali kad je genocid počeo te kako su kasnije dobili nalog da vođama genocida pomognu u bijegu. Od objavljivanja tih informacija, vlada deprimantna tišina o svemu, a razbilo ju je jedino nijekanje ministarstva vanjskih poslova da je u Ruandu dostavljeno oružje, čime je prekršen embargo UN-a. Nijedne druge nacionalne novine, televizijski kanal ili časopis nisu prenijeli, niti izazvali članaka. Nije bilo uredničkih komentara. Nije bilo manifesta francuskih intelektualaca, koji su obično brzi kad treba prosvjedovati zbog kršenja ljudskih prava,i spremni hodati ulicama i zahtijevati pravdu. Urednici Le Figaroa kažu da su svjesni nepostojanja bilo kakve službene ili novinske reakcije, izuzev neslužbenih komentara koji ne odobravaju oživljavanje 'stare priče'. Ono što je staro u priči jest da su o svemu tome kružile glasine u vrijeme pokolja 1994. te da ih je francuska vlada porekla. Ono što je novo jest da su francusko uključenje sad javno potvrdili svjedoci, sudionici i službene istrage UN-a i belgijskog parlamenta. Ta se 'stara priča' također ima svoje posljedice. Patrick de Saint - Exupery, novinar koji je otkrio tajno francusko uključenje u događajima koji su kulminirali u ubojstvu nekih milijun civila Tutsa, izvješćuje da Francuska sad ometa rad UN-ovog suda za ratne zločine u Bosni, budući da se boji da bi drugi UN-ov sud za ratne zločine, zabrinut zbog Ruande, mogao zatražiti svjedočenje francuskih dužnosnika. Francuska je prvotno podupirala sud za zločine u Bosni. Ministar obrane sadašnje socijalističke vlade sad ga naziva 'suđenjem - spektaklom' (justice spectacle), budući da sud koristi sudski sustav koji se rabi u Britaniji i Sjedinjenim Državama. G. de Saint - Exupery tvrdi da je predsjednik Francois Mitterrand odlučio intervenirati protiv tutsuanske prijetnje ruandskoj vlasti 1992. kao rezultat sindroma Fashoda. (To je aluzija na sukob iz 19. stoljeća, koji je odredio granicu između francuskih i britanskih kolonijalnih sfera u Africi.) G. Mitterrand zamišlja da se u Africi suočio s američkim izazivanjem francuskog položaja. Napadače Tutse podupirala je Uganda (englesko govorno područje), a njihov je vođa pohađao tečajeve na američkom koledžu. Ono što se tad dogodilo za vrijeme francuskog pomaganja hutuanskim vlastima sugerira postojanje drugog fenomena, koji bi se mogao nazvati sindromom Papona. Dužnosnici su slijedili naredbe, bez obzira na svoje sumnje. Političari, uključujući i desničarske političare koji su nadzirali parlament i vladu u vrijeme genocida, kažu da su morali 'preuzeti posljedice' prvotne Mitterrandove odluke da podupre Hutue. Čitava afera državna je u tajnosti. O njoj se nikad nije debatiralo u parlamentu, niti u tisku. Javnom službeniku u ratnoj Vichyjevoj vladi Mauriceu Paponu, sudi se u Bordeauxu za navodnu (no zasad nedokazanu) odgovornost za izručenje francuskih Židova i židovskih izbjeglica u logore smrti. On kaže da je to bio službeni program koji je morao provesti. Tvrdi da je, osobno, učinio što je mogao da spasi Židove. Oni koji ga optužuju kažu da je trebao pokušati sabotirati izručenja, ili ih odbaciti te se pridružiti pokretu otpora. Na posljetku, tu je Vichyjev sindrom. G. de Saint Exupery prekršio je pravilo koje previše često prevladava u Francuskoj, kad se pojavi nešto diskreditirajuće. Pravilo kaže da se sve treba poreći, prikriti te se pretvarati da se ništa nije dogodilo. Trebalo je proći više od 20 godina da Francuzi počnu iznositi na vidjelo izvješća o ratnoj suradnji Vichyjeve vlade s nacističkom Njemačkom. Trebao se pojaviti strani povjesničar s vlastitim istraživanjima, Robert Paxton, da se priča istjera u javnost. U slučaju Ruande, vladajući slojevi Francuske još jednom odbijaju suočiti se s onim što se dogodilo. Iznenađujuće jest da bi se time trebala obraniti nacionalna čast." 230255 MET jan 98