FR MONDE 11.9.TIMOR I KOSOVO

FRANCUSKA LE MONDE 11. IX. 1999. Timor nije Kosovo "Pothvat koji je Zapad proljetos vodio na Kosovu naveo je neke analitičare na zaključak, bez dvojbe prenagljen, o rađanju međunarodne savjesti utemeljene na stanovitoj zamisli o političkom moralu koji je uglavnom potaknuo savezničko djelovanje protiv genocidnoga srpskog režima. Drugim riječima, takozvani civilizirani narodi na pragu trećega tisućljeća neće trpjeti da se krše ljudska prava. Istodobno se otkrilo da Zapad, koji je bio spreman ubijati za obranu tih velikih načela, ipak nije bio spreman umrijeti za njih. Takva analiza, međutim, zanemaruje čimbenike koji najviše utječu na odluku o vojnom upletanju u nekoj zemlji. Ti se čimbenici mogu ograničiti na spoj dvaju načela: interesi koji su u igri i provedivost pothvata. Na Kosovu, uza sve nejasnoće i nedosljednosti zapadne politike, interesi su bili dovoljno jaki da bi potaknuli vojno djelovanje koje se, unatoč zaprekama političke, pravne i vojne naravi, pokazalo mogućim. Prilike na Timoru, u tom smislu, potpuno su drugačije. Svakako, tu su jamačno masovno kršena ljudska prava nekoliko dana nakon održavanja referenduma o samoodređenju koje je nadzirala i potvrdila organizacija Ujedinjenih naroda. No, usporedba s Kosovom tu prestaje; jer, za zapadne države (među kojima su Australija i Novi Zeland), stanje u Timoru na strategijskom planu ne izaziva takve preokrete da bi djelovanje izvana bilo potrebno (u Indoneziji su brojni pokreti za odcjepljenje koji bi jako mogli destabilizirati to područje - Aceh, Nova Gvineja, Jaya, Moluci), ali je provedivost pothvata jako sumnjiva. Posredovanje nakon sporazuma o obustavi sukoba uz pristanak indonezijske vlade nije nemoguće, ali bila bi riječ o bitno drugačijoj operaciji od one na Kosovu. Naprotiv, vojno djelovanje koje bi predvodio savez nekolikih država, sa ili bez odobrenja Vijeća sigurnosti UN-a i protiv volje Jakarte, potpuno je nevjerojatno. Prvo, zapadne države nisu spremne za to, a zatim, države s tog područja, ponajprije Kina, usprotivit će se tomu drugačije nego u slučaju Kosova. Azija nije Europa, Timor nije Kosovo, a ono što je strategijski i vojno moguće u Jugoslaviji, nije i u Indoneziji, kakve god bile povrede ljudskih prava i negodovanje zbog njih. UN će još jednom učiniti sve što može i usmjeriti na sebe sve prigovore; no rješavanje krize u Timoru od strane međunarodne zajednice, kao i krize na Kosovu, još će jednom pokazati da razlozi strategijske naravi samo usput uključuju one koje određuje moral. Nije riječ o tome da politički čimbenici ne vode računa o povredama ljudskih prava. Naprotiv, zahvaljujući razvoju naših demokratskih sustava, svako međunarodno djelovanje treba započeti uime obrane moralnih načela. Zapadne su države to dobro shvatile, od Zaljevskog rata do Kosova. Sami temelji naših demokracija počivaju na obrani tih načela i osudi njihovih povreda. No, pridavanje važnosti tim razlozima više je prijeko potrebna političko-diplomatska retorika namijenjena javnosti i opravdanju zbog provedbe operacije nego stvarna želja da se postupa uime ljudskih prava i odredaba međunarodnog humanitarnog prava", piše Thierry Tardy, istraživač u Zakladi za strategijsko istraživanje i predavač na Institutu za političke studije u Parizu.