NJ 17.V.FR POPUŠTANJE MILOŠEVIĆU

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 17. V. 1999. Cijenu plaćaju prognanici "Mnogi su ga zapadni vladini političari već vidjeli u Den Haagu kao ratnog zločinca na optuženičkoj klupi pred sudom UN-a. Nipošto nisu htjeli još jedanput s 'gospodarom rata' iz Beograda sjesti za pregovarački stol. Deset godina i tri rata podnosili su Slobodana Miloševića, a međunarodni su mu posrednici udvarali. Zatim su ga od Bonna preko Pariza, Londona i Washingtona iznenada proglasili velikim zlom. Rečeno je da će gospodara srpskih postrojba na Kosovu jednoga dana pozvati da položi račune. No oni koji vjeruju da je Zapad napravio konačan zaokret u ophođenju s Miloševićevim režimom, prevarili su se. Proteklih su dana kategoričkoj retorici podrezana krila. Zapad je opet postao skromniji, a tonovi presudno blaži. Milošević je zapadnim demokracijama i njihovim visoko tehniziranim vojskama dokazao da je duljeg daha. Ne brine o gubitcima i može čekati da se u Europi i SAD-u javno mišljenje 'preokrene'. I u Beogradu je stanovništvo ipak umorno od rata. No to u doba cenzure i ratnoga prava nitko ne smije javno reći. Jurišne letjelice i laserske bombe ne mogu naštetiti agresivnom srpskom nacionalizmu. NATO je vjerovao da može iz zraka pobijediti Miloševića. Zapad je NATO-vim generalima prepustio vođenje rata a zapravo ga nije htio. Brzo se osvetilo što o cilju napada postoje proturječne predodžbe i što je prebrzo isključena opcija kopnenih postrojba. Najprije je trebalo jugoslavenskoga Predsjednika prisiliti na potpis kosovskog sporazuma iz Pariza. Zatim su htjeli njegovu glavu. No Milošević ju je samo trebao uvući i izdržati. Na kakvoću života beogradske nomenklature napadi malo utječu. Potiče se iluzija o 'čistom' ratu dok se gomilaju takozvane 'kolateralne' štete. U Italiji ili u Njemačkoj počinju se ljuljati vladine koalicije, a i predsjednik SAD-a Bill Clinton osjeća da je pod pritiskom opravdavanja. Fašistički obilježen beogradski režim u izravnom je sukobu sa zapadnim demokracijama, čini se, barem za sada nadmoćan. Milošević neprestalno lansira nove propagandne nagrade. Najprije je oslobodio tri američka vojnika na način akcije dobre volje. Zatim je albanski vođa Ibrahim Rugova 'u sporazumu' s Beogradom mogao otputovati u mirovnu misiju u Italiju i zapadnu Europu. Tamo rado dopuštaju da ih se dojmi prividna beogradska 'južina'. Moralno negodovanje zbog deportacije stotina tisuća čini se zaboravljenim. A pritom su potrebni i kompromisi. Čak se omekšavaju do sada nepokolebljiva načela i obrisi mirovnog rješenja za Kosovo sve su mekši. Čak se čini da je Milošević iznenada opet prihvatljiv kao partner u pregovorima. Cijenu će, kao i u Bosni, platiti izbjeglice i prognanici. Povratak deportiranih Albanaca ovisi o vjerodostojnosti zaštitne postrojbe koja treba biti razmještena na Kosovu. Milošević je i tu jedan korak ispred Zapada. Kosovski Albanci razasuti su na sve strane i raspodijeljeni po cijeloj zemaljskoj kugli. Tko jednom pobjegne, ne vraća se tako brzo ni u idealnom slučaju. To pokazuju i povijesni primjeri. Nekadašnje većinsko stanovništvo na Kosovu bez korijena je i bez vodstva, njihova je domovina razorena. Beograd je silovito radio na tomu da raskoli i uništi vodstvo kosovskih Albanaca. Milošević će na posljetku rado međunarodnoj mirovnoj postrojbi predati nadzor nad spaljenim i ispražnjenim Kosovom. Europa i SAD financirat će obnovu infrastrukture koju je bombardirao NATO. U Beogradu se Milošević priprema za vrijeme poslije rata. Državna je televizija dvojicu oporbenih vođa nedavno nazvala 'izdajicama'. Da je u svakom ratu narod sudio 'izdajicama', pozvale su vijesti na pravdu linča. Nitko ne smije postati glasnogovornikom srpskog naroda koji već deset godina plaća cijenu samorazorne politike režima" - piše Stephan Israel.