NJ 15.V.TAZ-STO CIVILA-BOLJI BGD.POLOŽAJ

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 15. V. 1999. NATO se bombardira s Kosova: u ime ljudskih prava ubijeno sto civila? Tko predstavlja bolje žrtve? Slobodan Milošević ili Rudolf Scharping? Nema dvojbe, Scharping je gubitnik u propagandnoj borbi. Kad stupi pred kamere, izvješćuje o navodnom genocidu na Kosovu, o masovnim silovanjima i pokoljima, jedno nedostaje - pokretna a time i dirljiva slika. Pamti se naprotiv, njegovo voštano lice, njegov napukli glas. To je držanje čovjeka uhvaćenog u nedjelu. Tako i jest. Scharping je kao ratni ministar odgovoran za ukidanje tabua ubijanja koji je u Njemačkoj vrijedio od 1945. godine. Njegovu protivniku Miloševiću je lakše. Izvješća zapadnih medija o žrtvama koje je izazvala njegova vojska ne stižu do njegovih podanika. Oporbeni su mediji ukinuti. A ako i jedni i drugi ipak znaju što se događa na Kosovu, u stanovništvu nedostaje kritična masa, spremna na otpor protiv svojih gospodara rata. Sto civila ubijeno je u jednom NATO-vu napadu na Kosovu. To je tek vijest srpskog informacijskog centra. No malo je razloga da se u to ne povjeruje. Do sada je NATO morao potvrditi svaku od svojih akcija koje su srpski državni mediji akribijski dokumentirali 'na žalost, na žalost'. U javljanju o žrtvama NATO-vih napada Beograd vodi računa o vjerodostojnosti. Sve dok iz toga rata gotovo isključivo vidimo takve slike, one imaju snagu odrediti rat. Da su slike prvog sela na Kosovu razorenog kasetnim bombama pravodobno stigle na stranačko zasjedanje Saveza 90/Zeleni, tko zna kako bi svršio. Miloševićeva jedina prilika da u tom ratu postigne barem djelomičan uspjeh, trajni je niz NATO-vih pogrješnih pogodaka. On zna da su civilna društva Zapada spremna samo do određene točke prihvaćati kršenja tabua ubijanja u svoje ime. Računa i na njihovu moralnu svijest koja bi uskoro mogla prisiliti NATO da s njim sklopi mir. Mir koji ga neće otjerati s vlasti i koji će Balkan i dalje opterećivati svojom nestabilnošću" - piše Eberhard Seidel.