US IHT 22. III. PFAFF O EU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. III. 1999. Ova bruxelleska kriza prigoda je za izoštravanje fokusa "Ostavka čitavog Europskog povjerenstva oduševila je neprijatelje ujedinjene Europe u Britaniji i drugdje. Ona je također izazvala određeno zadovoljstvo u američkim službenim krugovima. Europska unija oslabljena je upravo u trenutku kad se niz važnih sukoba s Washingtonom približava vrhuncu", piše William Pfaff. "Jedan je sukob nekoristan i razoran 'rat zbog banana', koji je izazvao osvetoljubivu europsku žalbu Svjetskoj trgovinskoj organizaciji protiv odredbe američkog zakona koja traži unilateralnu protumjeru za ono što smatra trgovinskom diskriminacijom. Druga bitka vreba iz buduće europske zabrane starih i bučnih američkih letjelica. Još jedna tiče se američke govedine napumpane hormonima i izvoza genetski modificirane hrane. Uskoro će početi nevolje zbog američkog običaja hranjenja izvozne peradi i stoke antibioticima koji se primjenjuju u liječenju ljudi. (Europa to zabranjuje.) U pozadini tih trgovinskih sukoba vlada loša politička volja zbog oslobađanja pilota mornaričkog korpusa koji je ubio 20 ljudi u Italiji; zbog američkog odbijanja da Njemačkoj vrati tajne dokumente Stasija koje je CIA ugrabila kad se Njemačka ponovno ujedinila (Nijemci sumnjaju da se dokumenti drže u svrhu političke ucjene); i zbog washingtonskih optužba da je Grčka Rusiji dala šifre NATO-a. Ovo nisu sretni dani u prekooceanskim odnosima. Kriza je oslabila povjerenstvo kao ustanovu. Leon Brittan, Karel van Miert i Yves-Thibault de Silguy, glavne osobe u trgovini, konkurenciji i fiskalnim ratovima, službeno su otišle s položaja. No ipak, ti bi se događaji mogli pokazati sretnima za EU. Europski izvršni krak, dvadesetočlano povjerenstvo, osnovano je da upućuje razmjerno malo i apolitično tijelo stručnjaka koji predlažu politiku vladajućem Europskom vijeću sastavljenom od ministara iz vlada zemalja Europske unije te da provodi odluke vijeća. Njegov je mandat da nadzire i provodi ugovore koji ujedinjuju Europu. Nije zamišljeno da bude otvoreno, 'demokratsko', odgovorno bilo kome osim vijeću. To je išlo kad nije bilo Europskog parlamenta, a 'Europa' se sastojala od šest zemalja sa sličnim političkim filozofijama. Od sedamdesetih, s Parlamentom i proširenjem EU na njezinih sadašnjih 15 članica (a stižu i nove), povjerenstvo je postalo nepokretno, s nedovoljnim kadrom i sve više (uz časne iznimke) mjesto za umirovljenje potrošenih i odlaganje nezgodnih političara. Reforma vladajućeg ustroja EU već je neko vrijeme žurno potrebna. Činilo se da će dogovor o reformi biti politička noćna mora. Sada se mora postići. Kriza bi se mogla pokazati jednim od onih slučajnih sretnih događaja koji su pomogli donijeti europsko jedinstvo. To je razlog zbog kojeg su mnogi dobri 'Europljani' zadovoljni zbog beznačajnog nepotizma povjerenice Edith Cresson i neorganiziranog upravljanja predsjednika Jacquesa Santera, pa čak i zbog prijevara i nepoštenih dogovora među savjetnicima i nuzugovornicima, koje je istražno povjerenstvo neovisnih stručnjaka otkrilo prošlog ponedjeljka. Reforma znači suočavanje s proturječjima u EU, koja su se dosad radije zanemarivala. Bit glavnog proturječja jest što bi točno 'Europa' trebala postati. Postoji samo jedan mogući odgovor, sad kad EU ima 15 članica i očekuje da će se proširiti. Bit će to iznimno prisan savez suverenih zemalja, sa zajedničkim vrijednostima i dubokim zajedničkim interesima, savez zemalja koje su integrirale svoje financijske režime i svoja tržišta, te su odlučile surađivati čim prisnije na svim drugim područjima. Ustanove EU bit će posrednici u njihovim integracijama, a ne mjesto pohrane njihovih suvereniteta. No mnogi, posebno u manjim europskim zemljama, nisu spremni vjerovati da je to realna perspektiva. Oni žele suverenu europsku vladu, dok bi državne ovlasti bile ograničene na sporedna pitanja. Odluke koje će biti donesene u sljedećih nekoliko tjedana o ponovnom imenovanju povjerenstva neće riješiti tu temeljnu podjelu, no povjerenstvo treba dobiti novi mandat; a izrada nacrta tog mandata prisilit će 15 vlada da se suoče s tim problemom s ozbiljnošću koju još nisu pokazali. Kao da kriza u povjerenstvu nije dovoljna, petnaestorica zemalja sad se također obvezala imenovati osobu koja će biti odgovorna za europsku vanjsku i sigurnosnu politiku. On ili ona suočit će se s drugom inačicom pitanja o suverenosti. Ovdje su Sjedinjene Države upetljane. Zapreka europskoj težnji neovisnoj vanjskoj politici jest suprotnost između onih Europljana koji žele djelovati u svijetu, ili čak voditi, i onih koji, iz časnih razloga, žele da ih se vodi ili čak da se povuku iz povijesti zemalja, koja je povijest nacionalizama. Europska budućnost stoga uključuje odluku o Sjedinjenim Državama. To je razlog zbog kojega su prekooceanski sukobi važniji nego što mnogi vole misliti. Odnosi sa Sjedinjenim Državama drže ključ onog što će 'Europa' postati u 21. stoljeću."