FR - 8.III.LIBERATION - BOS. SRBI

FRANCUSKA LIBERATION 8. III. 1999. Dva načina da se bude bosanski Srbin "U subotu na večer jedna je šarolika emisija pokazala začuđujuću metamorfozu bosanske televizije. U izravnom prijenosu, s modernom scenografijom i spretnim voditeljima, televizija je prenosila izbor pjevača ili pjevačice koji će na Euroviziji predstavljati Bosnu i Hercegovinu. Gledatelji su sigurno nastojali razlučiti (budući da voditelji nisu govorili odakle je tko) tko dolazi iz Sarajeva, Mostara, Goražda, Travnika ili Banje Luke, glavnoga grada srpskog područja. U većini slučajeva, to je bio uzaludan pokušaj, toliko su izvođači imali sličan nastup, glazbu i riječi pjesama. Iste večeri, u Foči, gradu na obali Drine, na granici sa Srbijom, sigurno su odzvanjale stare pjesme stare Srbije. Cijelo poslije podne u kavanama natopljenima šljivovicom pijanice su natapali svoje glasove. Uzbunjeni ubrzanim odlaskom državljana zapadnih zemalja, što bi moglo nagovijestiti početak nekakve spektakularne vojne operacije, ljudi su u Foči cijeli dan samo hodali uokolo i pričali o izgubljenoj bici na Kosovom polju, o dobrim vremenima za Karadžićeve vladavine, o Brčkome 'koje nikada neće dati islamistima', a zatim su pjevali u čast srpskih žena i srpskih podviga te jeli sir i dimljeno meso. Ta su dva natjecanja u pjevanju najbolje oslikala dva različita bila koja danas razdvajaju dva gradska središta republike srpske (jer seljaci ionako mirno žive). Ljudi u Banjoj Luci su mladi, dosta im je nacionalističkih ispada, umorni su od siromaštva i izolacije i počinju se okretati Sarajevu, navijati za bosanski nogomet, a rado bi i skijali na Igmanu. Beograd ih je napustio i oni se oprezno pokušavaju približiti muslimanskoj i hrvatskoj Bosni. A ljudi u malim gradovima, Višegradu, Foči, Prijedoru i Zvorniku, izgubili su sve, i kuću i čast, pa se sada gube u apsurdnoj nostalgiji, sve su ljući a istodobno i sve jadniji. A radi se o sustavnoj opstrukciji. Upravo ti su ljudi većina stanovništva i oni su u rujnu 1997. izabrali na vlast ekipu nesposobnih nacionalista. Jednako velikih ekstremista, ali bez Karadžićeve, Mladićeve i Koljevićeve karizme. Oni su zlosretna budućnost za republiku srpsku, Bosnu i visokoga povjerenika međunarodne zajednice. I sve se to događa poslije 18 mjeseci sustavne opstrukcije i sprječavanja bilo kakvih međusobnih razgovora. Carlos Westendorp, visoki povjerenik međunarodne zajednice, a zapravo je postao pravi prokonzul, ubrzao je formalnosti prošloga tjedna. Poslije upozorenja i razgovora, na stolu predsjednika republike srpske Nikole Poplašena našlo se pismo u kojemu stoji da je smijenjen, iako je on normalno izabran na općim izborima, a valjanost izbora potvrdili su i strani promatrači. Učinci toga postupka, vrlo poučnog kad je riječ o prirodi protektorata koji se sada učvršćuje u toj državi, odmah su se mogli vidjeti. Ali srpska solidarnost s Poplašenom, kao i njegova popularnost u narodu, jako su skromni. I novinari srpske televizije jučer su ga nazvali 'bivšim predsjednikom'", piše Jean Hatzfeld.