DNEVNI PREGLED BR. 44. OD 5. III. 1999.

BRITANSKI RADIO - BBC 4. III. 1999. Pregled tiska "U 'The Independentu' Adam Le Bor piše o suđenju bivšem zapovjedniku ustaškog logora Jasenovac, za vrijeme Drugog svjetskog rata, Dinku Šakiću. Autor, među ostalim, kaže kako vođe židovske zajednice u Zagrebu, koja okuplja oko 2500 ljudi, kažu da taj proces ima povijesnu važnost za Hrvatsku. Šakić je posljednji živi zapovjednik nekog koncentracijskog logora u Europi. Ne može se usporediti s Adolfom Eichmannom, ali ono što je njegov sudski proces značio za Izrael, to suđenje Šakiću znači za Hrvatsku, navodi autor članka mišljenje istaknutog zagrebačkog kulturnog radnika, Židova Slavka Goldsteina. Isti list piše o zaoštravanju situacije na Kosovu. Emma Daily javlja iz Đeneral Jankovića da se postrojbe jugoslavenske vojske ukopavaju na južnoj granici Kosova s Makedonijom i prisiljavaju tisuće albanskih seljaka da pobjegnu, kako se čini, u sklopu priprema za sukobljavanje sa snagama NATO-a, ako one krenu na sjever. Pokreti tenkova, protuzrakoplovnih topova i drugog teškog naoružanja oko Đeneral Jankovića te napadi na brdska sela potaknuli su OVK da prebaci svoje vojnike u to područje. Jedan zapadni promatrač slaže se s procjenom da jugoslavenska vojska pokušava spriječiti postrojbe NATO-a u Makedoniji da uđu na Kosovo. Oni znaju da NATO gomila snage u Makedoniji i zato poduzimaju vojne mjere, kaže taj promatrač u članku Emme Daily u 'The Independentu'". (BBC) NJEMAČKI RADIO - RDW 4. III. 1999. Pregled tiska ?Središnji projekt modernog doba? - ovim riječima je njemački savezni ministar financija Oskar Lafontaine opisao uvođenje ekološkog poreza u Njemačkoj. Sasvim drugim riječima na uvođenje ekološkog poreza reagiraju danas komentatori njemačkih dnevnih listova. Prema njihovom mišljenju, primjena ovakve ekološke porezne reforme nedosljedna je i neprijateljska prema gospodarstvu ili čak u suprotnosti sa socijalnim načelima. Dnevnik BADISCHE NEUESTE NACHRICHTEN zastupa sljedeće mišljenje: Ne, ovdje se zaista ne radi o uvođenju ekološke porezne reforme - jer su nameti na izvore energije preniski. Oni, doduše, iz džepova izvlače novac kako obiteljima tako i industrijskim pogonima, ali ne potiču potpuno odbacivanje potrošača energije ili njihovu zamjenu ulaganjima koja bi uštedjela energiju. A onaj tko uopće ne uplaćuje u mirovinski fond, taj zauzvrat, kao kompenzaciju, nema ništa od sniženja stope mirovinskog osiguranja u visini od skromnih 0,8 posto, piše list NEUE BADISCHE NACHRICHTEN. O istoj temi dnevnik NEUE OSNABRUECKER ZEITUNG primjećuje: Kancelar Schroeder je izjavio da je središnji cilj njegova mandata smanjenje broja nezaposlenih, međutim, upravo najnoviji ekološki porez prijeti postizanjem suprotnog cilja. Jedino za financijske uprave ovaj će projekt stvoriti nova radna mjesta - i to na teret poreznih obveznika. Promatrano čak iz ekološkog ugla - čitava reforma nema baš mnogo smisla. Kako inače protumačiti činjenicu da za poduzeća koja u velikim količinama troše energiju, i time opterećuju okoliš, postoji čitav niz olakšica. Ili, drugim riječima: tko puno troši, plaća manje, zaključuje list NEUE OSNABRUECKER ZEITUNG. Dnevnik MAERKISCHE ALLGEMEINE iz Potsdama bilježi: Prije svega, dvije su stvari krive za to da je ekološki porez, kao dobro zamišljeni projekt, završio kao loše izveden projekt. Prvo, ionako vrlo visoke cijene izvora energije u Njemačkoj sada će se u nacionalnom okviru povećati još više. Ono što Zeleni nazivaju 'nacionalnim primjerom i prethodnicom', bez potrebe pogoršava stanište Njemačke. Drugi nedostatak je paušalno poskupljenje energije. Detaljna analiza mogućnosti štednje energije pospješila bi i imala bi smisla za ciljano oporezivanje više odo sadašnje opće sumnje - neumjerene potrošnje energije koja se odnosi na sve. List SCHWAEBISCHE ZEITUNG ukazuje na jedan sasvim drugi aspekt ekološke porezne reforme. Rezultat reforme je to da poskupljenje vožnje autobusom i tramvajem neće poticati prijelaz s automobila na korištenje javnog prijevoza, a to pokazuje da je njemačkoj crveno- zelenoj saveznoj vladi prije stalo do punjenja blagajni nego do zaštite okoliša. Ostaje nada da će SPD i Zeleni iz djelovanja prihvaćenoga zakona u idućih nekoliko mjeseci povući zaključke za nove korake u vezi s ekološkim porezom. Načelo 'learning by doing' u poreznoj politici vrlo brzo može postati i vrlo skupo, zaključuje list SCHWAEBISCHE ZEITUNG. Državni dnevnik SUEDDEUTSCHE ZEITUNG predstavio je u svojem današnjem izdanju Hashima Taqija - novog šefa vlade kosovskih Albanaca. U redovima Oslobodilačke vojske Kosova Hashim Taqi nosi naziv ?zmija?. Od kako se u kolovozu prošle godine pojavio među političkim predstavnicima glavnog stožera OVK-a, pokazalo se da ga se vrlo teško može uhvatiti. Na mirovnoj konferenciji u Rambouilletu, kao predvodnik izaslanstva kosovskih Albanaca, vodio je vijugavi smjer, baš kao zmija. I sada je, čini se, ogulivši staru zmijsku kožu, nakon imenovanja na mjesto šefa privremene vlade kosovskih Albanaca, Hashim Taqi postao politički vođa kosovskih Albanaca. Adem Demaqi, donedavni ?glavni politički predstavnik? Oslobodilačke vojske Kosova koji je prije nekoliko dana dao ostavku, vjerojatno je osjetio otrovne ugrize Taqija. U Rambouilletu je Taqi ostavio neujednačen dojam. Jedan zapadni diplomat izjavio je da je ovaj 31-godišnjak preopterećen. Izaslanstvo kosovskih Albanaca Taqija je doživjelo kao neodlučnu osobu koja je rastrgana između američkog pritiska i tvrdog stajališta dijelova OVK-a koji ne žele predati oružje ni u slučaju NATO-va protektorata nad Kosovom te uporno ustraju na zajamčenoj opciji neovisnosti Kosova. Poznavatelji prilika u Prištini izjavljuju da je pet predstavnika OVK-a Taqija za voditelja svojeg izaslanstva izabralo upravo zbog njegove relativno male političke težine. Američka državna tajnica Albright navodno je bila iznenađena i zaprepaštena kada je upravo Taqi bio jedini među kosovskim Albancima koji je odbio prihvatiti nacrt plana kontaktne skupine i time ublažio pritisak prijetnje bombardiranjem upućen Beogradu. Prije toga Taqi se dogovarao s Demaqijem, koji je bojkotirao konferenciju. Na koncu se izaslanstvo dogovorilo da će potpisati tek nakon dogovora na Kosovu. Taqi potječe iz Drenice, područja s bogatom tradicijom pobunjenika među kosovskiim Albancima. Rođen je 1967. godine. U Prištini je studirao povijest, a nakon gušenja autonomije na Kosovu, 1989/90., bio je aktivist u neovisnom studentskom savezu. Godine 1992. napušta Kosovo, a jedan srbijanski sud osuđuje ga u odsutnosti zbog ?subverzivnog djelovanja?. U Njemačkoj i Švicarskoj Taqi stupa u dodir s Narodnim pokretom Kosova, prethodnicom OVK-a. Priključuje se takozvanoj skupini Drenica, oko Adema Jasharija, koju je srbijanska policija prije godinu dana ?likvidirala?. Taqi je s Jasharijem boravio i u Albaniji na izobrazbi gerilaca. Tijekom rata na Kosovu Taqi je postao voditelj političke uprave glavnog stožera Oslobodilačke vojske Kosova. Prije toga bio je šef OVK-a na oslodođenom području oko Mališeva, koje su Srbi prošlog ljeta ponovno osvojili. Kad se izaslanstvo kosovskih Albanaca u Rambouilletu, dokazujući svoje jedinstvo, dogovorilo oko prijedloga stvaranja vlade pod vodstvom Oslobodilačke vojske Kosova, najprije je za šefa vlade spomenut Jakub Krasniqi, glasnogovornik OVK-a. Međutim, prednost je dobio mladi Hashim Taqi, zaključuje list SUEDDEUTSCHE ZEITUNG. (RDW) GLAS AMERIKE - VOA 4. III. 1999. 'Žrtve zaslužuju suosjećanje suda, a ne Dinko Šakić, kazao je Ephraim Zuroff u prilogu Linde Miliše. "Odgodom suđenja nezadovoljstvo su iskazali Tommy Baer i Ephraim Zurrof, službeni promatrači B'nai B'ritha i Centra Simon Wiesnethal. = Nitko nije protiv Hrvatske i njene nezavisnosti, to nije u pitanju, u pitanju su zločini koje je počinio jedan Hrvat. To je u pitanju, je li kriv ili nije, i postoji li u ovoj zemlji politička volja da mu se sudi, izjavio je novinarima, po objavi odgode suđenja, Ephraim Zurrof, direktor Centra Simon Wiesnthal u Jeruzalemu, ispred zgrade Županijskog suda, dok mu je jedna starija gospođa vikala: "Židovi rade protiv Hrvatske. Hrvatska neće zločinačku treću Jugoslaviju". Svi ste vi luđaci i zlotvori", derala se dok ju je policajac pokušavao udaljiti od zgrade suda. "Neka joj netko prevede da mi samo želimo da se sudi, ne Hrvatskoj, nego jednom čovjeku, zbog zločina koje je počinio u Drugome svjetskom ratu", molio je novinare Ephraim Zurrof. "Deseci tisuća ubijenih zaslužuju suosjećanje suda, a ne ljudi poput Šakića. Vidjet ćemo što će se dogoditi. Ako se suđenje opet odgodi i ako se to bude ponavljalo, bit će to dokaz da ova zemlja nije sposobna za suđenje Dinku Šakiću i da nije spremna suočiti se sa svojom prošlošću", kazao je predsjednik Wiesenthalova centra u Jeruzalemu. = Jako sam razočaran, izjavio je za Glas Amerike, Tommy Baer, predsjednik B'nai B'ritha. Imam povjerenja u integritet suda po pitanju njihove odluke, koja se temelji na hrvatskom zakonu. Problem je što smo mi u B'nai B'rithu kod ratnih zločinaca vidjeli tendenciju da, kad se nađu pred sudom pravde, raznim zaobilaznim taktikama nastoje izbjeći suđenje. Nadamo se da to ovdje nije slučaj, kazao je gospodin Baer, dodajući kako se nada da će suđenje nastaviti 15. ožujka i da neće biti novih odgađanja. Odluku o odgodi suđenja komentirao je i odvjetnik Čedo Prodanović, koji zastupa oštećenu obitelj Petra Boškovića čiji je brat, dr. Mile Bošković, ubijen u Jasenovcu dok je logorom zapovijedao Šakić. = Ne mogu se upuštati u procjenu zdravstvenog stanja optuženika, ono je egzaktno, ono postoji i bojim se da će se ponoviti jer tremor ruku i psihička napetost pojavit će se uvijek kad počne suđenje. Nisam siguran da se to neće ponoviti i sljedeći put. Kao branitelj optuženika, bio bih vrlo zadovoljan ovakvim početkom postupka, izjavio je Čedo Prodanović. (VOA) INOZEMNI TISAK NJEMAČKA DIE WELT 4. III. 1999. Tko je zapravo kancelar? "Kad je prošloga tjedna predsjednik SPD-a Oskar Lafontaine zadirkivao Gerharda Schroedera, kancelar je nevinog izraza lica rekao: 'Uopće ne znam što Oskar hoće'. Schroeder, dakako, točno zna što njegov stranački šef hoće. Od Lafontaineovog iznenadnog pothvata za jače približavanje organizaciji PDS-a, kancelar više ne može izigravati nevinost. Mora primiti do znanja da je tu u tijeku borba za politički smjer i stvarnu moć između njega i šefa stranke. S puno riječi potvrđivano prijateljstvo između Schroedera i Lafontainea već je odavno samo pročelje. Stranački šef koji naginje pomisli 'sve znam bolje' ni do sada ne može preboljeti da mu je kancelar, po njegovu mišljenju, intelektualno daleko slabiji Schroeder. A budući da je kao ministar financija ušao u vladu, Schroeder mu je i formalno šef. Osim toga Lafontaine želi jasnu lijevu usmjerenost. Schroeder se, naprotiv, još uvijek drži predodžbe svoje do sada neostvarene 'nove sredine'. Taj spor glede smjera ostao bi još neko vrijeme ispod površine da nije bilo propasti zelenih koalicijskih partnera na izborima za pokrajinsku upravu Hessena. Taj poraz daje Schroederu mogućnost da zbog nedostatka zelenih zaokrene u socijal-liberalnu koaliciju, a time i u 'novu sredinu'. Geslo bi moglo glasiti: eto vidite, sa zelenima imamo još neke zajedničke stvari u Bundesratu, ali koliko dugo može to ići dobro? Taj manevar prema FPD-u i drugim socijal-liberalnim koalicijama u saveznim pokrajinama poput Nordrhein-Westfalije, Lafontaine kao simbolični lik ljevice, želi spriječiti svojim približavanjem PDS-u. U SPD-u se sada vodi načelna borba za smjer. Schroeder je mora shvatiti vrlo ozbiljno. Ako taj komunikativni i simpatičnim vrijednostima obdareni kancelar trajno želi ostati vjerodostojan i na dužnosti i najprije se mora prihvatiti problema nezaposlenosti. S Lafonataineovim zastarjelim financijskim receptima to nikada neće uspjeti. Suradnje s PDS-om mogle bi, doduše, osigurati više moći na istoku, no dodatno zastrašuju gospodarstvo. S politikom sredine nemaju nikakve veze. No, budući da se tu doista udara u ratne bubnjeve, komunikatoru Schroederu u ovom slučaju ne koriste lijepe riječi ni veseli nastupi na televiziji. (...) Trenutak istine doći će najkasnije s pokrajinskim izborima u Thueringiji u rujnu ove godine. Tada će Schroeder svim svojim autoritetom i cijelom svojom težinom morati spriječiti savez s PDS- om. To će biti mjerilo njegove sposobnosti. Svojem ministru financija i stranačkom šefu kancelar je upravo u jednom interviewu u 'Welt am Sonntag' zapisao u spomenar: 'Ustav opisuje položaj kancelara kao broj jedan u vladi'. To nije dovoljno. Schroeder i u svojoj stranci mora odrediti smjernice ako politički još uopće želi nešto pokrenuti. Ako Gerhard Schroeder ove godine podlegne, po pitanju koalicija, između SPD-a i PDS-a na istoku, bit će broj jedan samo na papiru. Poslije može dužnost kacelara odmah predati Oskaru Lafontaineu" - piše, među ostalim, Marin S. Lambeck u uvodniku lista. SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 4. III. 1999. Gibraltar: nove svađe oko engleske kolonije na Sredozemlju "Prosvjedi pred Gibraltarom, na čijoj je stijeni i dalje istaknuta britanska zastava, još uzbunjuju duhove u Španjolskoj. No, prosvjedna povorka, koja je u srijedu prošla kroz pogranični španjolski grad La Linea de la Concepcion i uputila se prema rešetkaskoj cestovnoj zapreki, nije bila namijenjena kolonijalnim gospodarima u staroj tvrđavi, nego vlastitoj vladi u Madridu. Bijes naroda usmjeren je protiv strogih španjolskih policijskih provjera, koje na graničnom prijelazu svakodnevno stvaraju duge redove s automobilima. Automobili su blokirani u zastoju tri do četiri sata, što osim turista, jednodnevnih mušica, daleko teže pogađa Španjolce zaposlene na Gibraltaru. Policajci žele vidjeti ne samo osobnu iskaznicu već i vozačku i prometnu dozvolu te policu osiguranja. To uzrokuje višesatno čekanje i ljuti ponajprije više od 2000 Španjolaca zaposlenih na Gibraltaru. Oni psuju Madrid i španjolskog ministra vanjskih poslova Abela Matutesa, koji određuje novu oštru politiku protiv Gibraltara (...) Najnovija svađa oko Gibraltara izbila je krajem siječnja, kad su ophodnje britanske kraljevske mornarice zatekle španjolske ribarske čamce u vodama neposredno uz Gibraltar. Gibraltar nije tolerirao ribarske mreže u svojim vodama iz ekoloških razloga. Madrid je posegnuo za već desetljećima provjerenom, ali uvijek zlosretnom metodom: oštrim graničnim provjerama. Ministar vanjskih poslova Matutes predvidio je dugotrajnu krizu, jer bi ponovno trebao biti potkrijepljen španjolski zahtjev za suverenom vlašću nad 'posljednjom europskom kolonijom', koja je od 1713. pod engleskom vlašću. No, sirene socijaldemokratskog guvernera Gibraltara Petera Caruane nisu vrijedile za ribare iz Algecirasa i La Linee. Naime, oni su - ne mareći za upozorenja Madrida - s elokventnim, hispanofonim guvernerom, postigli dogovor koji im dopušta mirno ribarenje. Ipak, Španjolska je pooštrila granične provjere, zaprijetivši preko Matutesa čak i zabranom engleskog zračnog prometa prema Gibraltaru i nepriznavanjem vozačkih dozvola stanovnika Gibraltara. Konzervativna Aznarova vlada naišla je, doduše, na odobravanje kod nacionalno usmjerenih medija, ali ne nije požnjela pljesak svog stranačkog kolege i gradonačelnika La Linee Josea Antonia Fernandeza. On je u ministarstvu vanjskih poslova uzaludno pokušavao izboriti ukidanje graničnih provjera. Fernandez je stupio i na čelo prosvjednog pokreta protiv madridskog šikaniranja, najavivši da će zajedno s predstavnicima gospodarstva i sindikata sudjelovati i u prosvjednoj povorci u La Linei. Španjolski ministar vanjskih poslova uzvratio je samo da privatni interesi moraju ustuknuti pred španjolskim vanjskopolitičkim ciljevima. Španjolac patetično naziva britanskog ministra vanjskih poslova Robina Cooka 'amigom', ali njih dvojica nisu na najnovijem sastanku uspjela postići provizoran sporazum o primirju. Čini se da je neugodno i jednoj i drugoj vladi, koje ističu 'odlične odnose', ali ponovno klize u tipičnu gibraltarsku krizu. London se u Europskoj uniji žali na Madrid zbog povreda slobodnog pograničnog prometa na Gibraltaru. Španjolska reagira kod Povjerenstva EU-a prigovorom zbog pranja novca, trgovine na crno, krijumčarenja droga i kriminalnih udruženja na Gibraltaru. Matutes opisuje grad na gibraltarskoj stijeni kao 'parazit', koji se hrani na tijelu španjolskog gospodarstva. 53 tisuće tvrtki, gotovo dvostruko više nego što Gibraltar ima stanovnika, bavi se mutnim poslovima, napominje španjolski ministar vanjskih poslova, ističući da bande krijumčara droge i trgovaca na crno koriste koloniju za ulazak u Španjolsku. U jednom izvješću ministarstva vanjskih poslova spomenuta je akcija 'Victoria' iz listopada prošle godine, u okviru koje je policija uhitila 13 krijumčara droge i zaplijenila 11,5 tona hašiša i 1,2 tone kokaina. To pokazuje da su gibraltarske bande možda upletene i u ubojstva i otmice, zaključuje Matutes. Peter Caruana požalio se da je ta tvrdnja 'kleveta' koja samo može potpiriti mržnju. No, tijekom nedavne večere na Petersbergu kod Bonna, španjolski premijer Aznar uručio je jedan primjerak toga horror-izvješća britanskom premijeru Tonyu Blairu, kojeg naziva svojim 'amigom'. Kao prvak 'Novog centra', Španjolac se danas smatra srodnim šefu britanskih laburista i namjerava na bilateralnom sastanku na vrhu, 11. travnja, ispitati jesu li Britanci napokon spremni ozbiljno pregovarati o Gibraltaru", ističe Friedrich Kassebeer na kraju izvješća. Zakašnjelo upozorenje o sustavu za pravodobno uzbunjivanje "Silvestrovo 1999. moglo bi nekim ruskim vojnim stručnjacima proteći drugačije no što su zamišljali: bez pjenušca i votke, u snijegom zavijenom bunkeru u saveznoj američkoj zemlji Colorado. Vojnici ruske vojske trebali bi zajedno s kolegama iz američkih oružanih snaga bdjeti kako svijet ne bi pao kao žrtva neželjenog nuklearnog rata. Proteklih su tjedana američki diplomati i nuklearni stručnjaci ozbiljno pozivali svoje ruske kolege da zajedno osnuju zajednički centar za pravodobno uzbunjivanje kako bi na između 1999. i 2000. godine izbjegli dalekosežne nesporazume. Naime, u tom će trenutku brojni računalni sustavi širom svijeta poludjeti zato što dvoznamenkastu godinu '00' ne tumače kao 2000. već kao 1900. Američko ministarstvo vanjskih poslova i obavještajna služba CIA naglašavaju da ta računalna greška najvjerojatnije neće izravno izazvati pokretanje oružja za masovno uništenje, ali upozoravaju da bi automatski sustavi za pravodobno uzbunjivanje mogli označiti lažnu uzbunu. Tome valja dodati da su pogonsko gorivo i temperatura nuklearnih raketa u njihovim silosima podvrgnuti neprekidnom digitalno-eletroničkom nadzoru. Problemi u takvim sustavima 'predvidljivi' su, kazao je prije nekoliko dana pred odborom američkog Senata za pitanja obrane general ratnog zrakoplovstva i zamjenik ravnatelja CIA-e John Gordon. Mračnoj prognozi vojnika proturječi izvješće posebnog senatskog odbora za problematiku 2000. godine, čija je 160-stranica duga inačica netom objavljena. Robert Bennet, republikanski predsjedatelj toga odbora, usporedio je značenje računalne pogreške s malenom 'neravninom na cesti'. Krajem ove i početkom sljedeće godine nedvojbeno će doći do 'otezanja i neugodnosti', ali nema razloga za paniku, već samo za oprez, smatra Bennet. No, senatsko izvješće naišlo je na kritiku stručnjaka. Mnogo toga u izvješću počiva na priopćenjima iz druge ruke, a gotovo sve ocjene o stanju u inozemstvu potječu od privatnog savjetodavnog instituta, umjesto iz vlastitih izvora, kritizira jedan stručnjak za problematiku 2000. godine u službi 'Hotwired' na Internetu. Senatovu umirivanju proturječe i sadašnje pripreme američkih oružanih snaga. Pod šifrom 'Positive Response' (siguran odgovor - op. prev.) dijelovi postrojba već uvježbavaju odgovor na pad zapadnih energetskih i komunikacijskih sustava. Predsjednik Bill Clinton osobno je sa šefom ruske države Borisom Jeljcinom razgovarao o vojnim scenarijima za slučaj krize. No, strah Amerikanaca nesrazmjeran je s dosad gotovo neprimjetnim nastojanjima Rusije da oslobodi računalne sustave problema 2000. godine. CIA kaže da se bivše sovjetske republike ubrajaju među zemlje u svijetu koje su najlošije pripremljene za promjenu datuma", prenosi Patrick Illinger. Populistički prosvjed Bonna "Povika savezne vlade oko smaknuća braće LaGrand zvuči licemjerno, stiže sa zakašnjenjem i ne nailazi na odjek u Sjedinjenim Državama. Slijedeći upravo perverznu logiku, njemački ministar vanjskih poslova odlučio je nazvati Međunarodni sud između izvršenja prve i druge smrtne presude. Fischer prosvjeduje kod ministrice vanjskih poslova u Washingtonu, piše pisma guvernerki Arizone. Njemački kancelar također potpiruje ljutnju, a svi oni zajedno bude populističko očekivanje koje ne može biti zadovoljeno. Činjenica je da je slučaj LaGrand prespavala već Kohlova vlada - točnije, njegovo ministarstvo vanjskih poslova. Naime, njemačka vlada znala je od 1992. da su Karl i Walter LaGrand njemački državljani. Ipak, njemački konzulat u Los Angelesu i veleposlanstvo u Washingtonu nisu zastupali interese dvojice muškaraca niti su pronašli političku pozornicu za taj slučaj. Već prije smaknuća Karla LaGranda njemačka je vlada znala da je njezin prosvjed posve bezizgledan. Danas Schroeder i Fischer opet udaraju u bubnjeve i govore o nadi. Pritom valja napomenuti da se njih dvojica zapravo samo poigravaju raspoloženjem. Zaslužuje li smrtna kazna osudu? Naravno. Je li američka savezna država Arizona zaobišla međunarodne konvencije? Nesumnjivo. Mare li Sjedinjene Države za međunarodno pravo? Očito, samo onda kad im ono koristi. Sve je to sramotno, nepravedno, pogrešno. No, politika javne ljutnje neće pomoći. Politika bi trebala obavljati svoj posao pravodobno i senzibilno", zaključuje novinar. Suđenje zapovjedniku koncentracijskog logora Dinku Šakiću "Danas bi Županijski sud u Zagrebu trebao početi zasjedati u slučaju protiv posljednjeg zapovjednika ozloglašenog hrvatskog koncentracijskog suda. Optužnica tereti sedamdesetosmogodišnjeg Dinka Šakića za smrt najmanje 2000 zatočenika koncentracijskog logora Jasenovac. Šakić je prošle godine uhićen u Argentini i potom izručen Hrvatskoj. Prijeti mu zatvorska kazna u trajanju do 20 godina zbog zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. U srijedu je Šakić privremeno smješten u bolnici zbog lagane nesvjestice. Uvečer nije bilo sigurno hoće li početak suđenja zbog toga biti odgođen. Zbog stajališta hrvatske vlade, inozemstvo prati suđenje s pojačanom pozornošću. Službena Hrvatska i njezin predsjednik Franjo Tuđman dosad su se dvoznačno odnosili prema fašističkoj kvislinškoj državi ustaškog vođe Ante Pavelića jer su je, između ostalog, smatrali i prethodnicom hrvatske državne nezavisnosti. Osim toga, zločini u Jasenovcu nisu dovoljno rasvijetljeni. Centar Simona Wiesenthala procjenjuje broj žrtava tog logora na 600 tisuća. A zagrebačka optužnica kaže da je u Jasenovcu 'zlostavljano i ubijeno nekoliko desetaka tisuća ljudi, uglavnom Židova, Roma, Srba i Hrvata'. Optužnica smatra Šakića odgovornim za to što su za vrijeme njegova devetomjesečnog obavljanja zapovjedničke dužnosti (1944.) mnogi zatvorenici umrli zbog pretjerano teškog tjelesnog rada i zlostavljanja, dok su bolesni i oni nesposobni za rad ubijeni. Osim odgovornosti za nedjela logorskog osoblja, Šakić je optužen i da je osobno ustrijelio više zatvorenika te izdao zapovijedi o vješanju nekih drugih zatvorenika. Šakić je nesmetano živio u Argentini sve dok u veljači 1998. nije uhićen nakon jednog televizijskog interviewa. Hrvatska je neodlučno vodila postupak njegova izručenja. Ni interview s jednim hrvatskih tjednikom nije potaknuo Zagreb da zatraži Šakićevo izručenje. Tuđman, koji je za drugog svjetskog rata bio komunistički partizan, dok je kasnije, u Titovoj Jugoslaviji, kao hrvatski nacionalist bio izložen političkom progonu, zagovara, kao predsjednik i šef vladajućeg HDZ-a 'pomirbu' između bivših komunističkih dužnosnika i ustaških emigranata. Neko je vrijeme planirao pretvoriti Jasenovac u spomen-područje za sve hrvatske žrtve rata - i one koje su stradale od ustaša i one koje su stradale od komunista", podsjeća na kraju izvješća Bernhard Kueppers. DIE TAGESZEITUNG 4. III. 1999. OVK izlazi iz sjene "Još nedavno su čak i znalci vrlo malo znali o 'Oslobodilačkoj vojsci Kosova - Ushtria Clirimtare e Kosoves'. I za albansko stanovništvo u srpskoj pokrajini bila je skoro nedodirljiv fenomen. OVK je radio potajno i nije pokazivao karte. Samo je obznanio da se bori za neovisnost Kosova. Čak su i najviši međunarodni diplomati najprije tapkali u mraku. Američki pregovarač Robert Gelbard još je prije godinu dana govorio o 'terorističkoj skupini'. To je odgovaralo srpskom načinu govora i u Beogradu je shvaćeno kao zeleno svjetlo da se protiv OVK-a krene najoštrije. Predsjednik kosovskih Albanaca Ibrahim Rugova tada je čak ponovio sumnju da je OVK sredstvo srpske politike za provođenje etničkog čišćenja. No, kad je Richard Holbrooke prošlog lipnja otišao u grad Junik, u kojem su se tada vodile borbe, kako bi uspostavio kontakt s OVK-om, bilo je to poput prvog priznanja ozbiljne političke i vojne sile. OVK je postao prihvatljiv. I Rugova se povukao. U Rambouilletu je sjedio u izaslanstvu pod vodstvom OVK-a. Tek tamo su vođe OVK-a javno pokazali svoje lice, poput 31-godišnjeg Hashima Thaqia koji bi trebao postati šefom planirane kosovske vlade. O nastanku OVK-a do sada je malo poznato. Prvi put, u jednom interviewu, glasnogovornik OVK za inozemstvo Sabri Kicmari uz dopuštenje glavnoga stožera daje obavijesti o povijesti i strukturi OVK-a. Radi se, dakle, o službenoj inačici njegove povijesti. A iz toga bi se trebalo očitati je li OVK u stanju provesti obveze preuzete na pregovorima" - piše Erich Rathfelder. Bivši zapovjednik koncentracijskog logora Jasenovac pokazuje slabost "Suđenje Dinku Šakiću, bivšem zapovjedniku koncentracijskog logora Jasenovac, od 1942. do 1944., očekuje se već dugo. No, taj sudski proces, čiji je početak najavljen za danas, vjerojatno će biti odgođen. Razlog je zdravstveno stanje osamdesetogodišnjeg glavnog optuženika. Šakić, koji se do uhićenja u proljeće prošle godine skrivao u Argentini, prebačen je u noći na srijedu u jednu zagrebačku bolnicu zbog lagane nesvjestice. Liječničko povjerenstvo trebalo bi odlučiti može li se Šakić pojaviti pred sudom. U ponedjeljak je Šakić u Karlovcu prisustvovao pokopu svog brata Josipa, koji je umro prije nekoliko dana prigodom posjeta Hrvatskoj. Već jedan dan uoči prvobitno planiranog početka suđenja, akreditirano je 73 novinara iz cijelog svijeta i iz Hrvatske, koji su sada morali otputovati neobavljena posla. Baš kao i svjedoci, koji su već stigli u Zagreb. Dolazak nekoliko svjedoka iz Srbije očekuje se sljedećih dana. Procijenjeno je da je za vrijeme Drugoga svjetskog rata u koncentracijskom logoru Jasenovac ubijeno između 80 tisuća i 500 tisuća ljudi, a većinu tih ljudi činili su - uz Židove, Rome i hrvatske antifašiste - Srbi. Slučaj Šakić ima veliko unutarnjepolitičko značenje za Hrvatsku. Predsjednik Franjo Tuđman, koji je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio general u partizanskim postrojbama, ali se krajem osamdesetih godina sastao s bivšim ustaškim članovima nekadašnjeg fašističkog režima pod vodstvom Ante Pavelića, našao se zbog svojih veza s egzilom u središtu kritike hrvatske oporbe i židovskih organizacija. U posljednje je vrijeme Tuđman, i sam teško bolestan (navodno ima tumor na mozgu), više puta naglašavao da je Hrvatska raskinula s ustaškom diktaturom. No, kritičari smatraju da zapušteni spomenik u Jasenovcu nije jedini znak koji pokazuje s kakvim se mukama suočava vodstvo oko Tuđmana pri izricanju radikalne kritike povijesti. Bitno oštrije kritike izazvalo je svojedobno uvođenje kune, koja je bila platno sredstvo i za vrijeme Pavelićeva režima. Tuđmanova objašnjenja nisu uspjela poboljšati taj image. Osim toga, Hrvatska se ponovno našla u središtu kritike međunarodnih organizacija i zato što srpskim izbjeglicama s područja koja su od 1991. do 1995. bila pod srpskom okupacijom, ne želi nakon vojne ofenzive hrvatske vojske (iz 1995.) omogućiti povratak u Hrvatsku. Kritici je neprekidno izložena Tuđmanova politika prema novinarima, a posljednju kritiku te vrste uputilo je izaslanstvo OESS-a. Stoga je Bruxelles blokirao Tuđmanovu želju za približavanjem Hrvatske Europi. U slučaju Šakić vlada želi pokazati da ozbiljno pristupa procesu suočavanja s poviješću. Novinari iz cijelog svijeta službeno su pozvani da prisustvuju suđenju. Već se sada može nazrijeti da će slučaj Šakić u Hrvatskoj izazvati duboke raspre. Njihov ishod također će bitno uvjetovati ocjenu kojom će europski susjedi vrednovati pretvaranje danas već osam godina nezavisne zemlje u demokratsku državu", ističe Erich Rathfelder na kraju izvješća. SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 4. III. 1999. Nijemci ljuti na Amerikance zbog dokumenata agencije Stasi "Kad je predsjednik Clinton prošlog mjeseca pozvao Gerharda Schroedera na ručak u Bijelu kuću, njemački se kancelar svesrdno nadao da će se kući vratiti s posebnim poklonom: tajnim arhivima istočnonjemačkih inozemnih špijunskih operacija koje je CIA potajno nabavila nakon pada Berlinskog zida", piše William Drozdiak. "No, do vremena kad je stigao u Washington, Schroeder je već primio razočaravajuće vijesti. Njegov glavni posrednik u političkim pregovorima, Bodo Hombach, koji je prije toga poslan u Washington kako bi potpisao dogovor, naišao je na ono što je kasnije nazvao zaprekom zbog 'međusobnog nepovjerenja'. Ne samo da Clinton nije želio ustupiti dokumente Njemačkoj, on čak nije želio ni razgovarati o toj temi, prema informacijama iz Bijele kuće i od kancelarovih pomoćnika. Iako je Schroeder to odbijanje želio poreći tvrdnjom da dvojica vođa jednostavno nisu imala dovoljno vremena da razmotre taj problem, viši pomoćnici privatno su izjavili da je kancelar bio ljut zbog američkog odbijanja predaje dokumenata koje Njemačka smatra svojim vlasništvom. Oni su upozorili da bi ta slijepa ulica mogla ozbiljno ugroziti suradnju u obavještavanju i drugim pitanjima između dviju zemalja. Njemački dužnosnici navješćuju da možda dolazi vrijeme da se ograniče operacije američkih obavještajnih služba u Njemačkoj, uključujući uređaje za prisluškivanje poput moćnih američkih radarskih i komunikacijskih sustava u Bad Aiblingu, u blizini Muenchena, za koje neki Nijemci sumnjaju da se koriste za poslovnu špijunažu. Prema mišljenju diplomata, političara i obavještajnh dužnosnika koji su intervjuirani u Sjedinjenim Državama i Njemačkoj, kampanja otkrivanja 'dragulja u kruni' istočnonjemačkog aparata državne sigurnosti, ili Stasija, pretvorila se u emocionalni ispit za vladu Gerharda Schroedera, koja želi ponovno učvrstiti puni suverenitet ujedinjene Njemačke i uspostaviti ravnopravnije partnerstvo s Washingtonom. Dokumenti navodno sadrže identitete, tajna imena i druge vitalne podatke o tisućama stranih agenata Stasija, od kojih je velika većina djelovala u Zapadnoj Njemačkoj. (...) Clintonova je vlada odbila vratiti dokumente na inzistiranje CIA- e. CIA smatra da bi predaja dokumenata ugrozila zapadne špijune čiji identitet nije otkriven. No, mnogi Nijemci vjeruju da američki pokušaj zaštite Nijemaca i drugih zapadnih Europljana spomenutih u dokumentima (za neke se vjeruje da se još nalaze na važnim političkim položajima) sprječava njihovu zemlju pri poravnavanju računa s poviješću i postizanje pune pomirbe između Istoka i Zapada. Karsten Voigt, koordinator američko-njemačkih odnosa u njemačkom ministartvu vanjskih poslova, smatra ironičnom činjenicu da mnogi Nijemci drže da se Sjedinjene Države svrstavaju u redove s bivšim komunistima i njihovim simpatizerima koji očajnički pokušavaju sakriti istinu o svojoj prošlosti. 'Nama je jednostavno teško razumjeti kako to da se velika zemlja, koja kaže da se zalaže za slobodu, ponaša poput onih u Njemačkoj koji pokušavaju sprječiti pristup dokumentima', izjavio je Voigt. 'Dopusti li se toj percepciji da se održi, ona bi mogla stvoriti mnogo problema za naše odnose.' Viši njemački dužnosnici sumnjaju da Sjedinjene Države skrivaju informacije o prodiranju Stasija u zapadnu Njemačku. Vjeruje se da je za 40-godišnjeg postojanja istočne Njemačke, između 20.000 i 30.000 zapadnih Nijemaca radilo za Stasi. Budući da jezik nije predstavljao zapreku, oni su lako prodrli u gotovo svako područje zapadnonjemačkoga društva, uključujući poslovni svijet, politiku, sveučilišta, sindikate i medije. Ipak, njemačkim dužnosnicima koji su dobili uvid u ono što nazivaju 'pročišćenim' inačicama dokumenata u Washingtonu, dopušteno je da kopiraju imena samo 1.500 špijuna koji su djelovali u zapadnoj Njemačkoj. Izgledi da mnogi suradnici Stasija bježe od kazne za čin izdaje (uz ono što se smatra pristankom Sjedinjenih Država) izazvala je negodovanje među istočnim Nijemcima, koji su bili prisiljeni trpjeti bol suočavanja s represivnim komunističkim poretkom. Godine 1995., njemački ustavni sud presudio je da se istočnim Nijemcima ne može suditi zbog izdaje, jer su djelovali u skladu sa zakonima svoje zemlje. No, sud je zaključio da se zapadni Nijemci koji su radili za Stasi mogu sudski goniti. Američki dužnosnici kažu da bi predaja arhiva Nijemcima izložila mnoge prijateljske agente koji još djeluju u zapadnim zemljama osveti njihovih žrtava. Vjeruje se također da su Sjedinjene Države obavijestile mnoge pojedince da su spomenuti u dokumentima kako bi se smanjila njihova ranjivost na ucjenu, a možda su čak i zaposlile neke bivše istočnonjemačke špijune čije bi se usluge mogle pokazati korisnima. Odbijajući te argumente, Ernst Uhrlau, savjetnik Gerharda Schroedera za obavještajna pitanja, izjavio je da njemačka vlada ne shvaća zašto su Sjedinjene Države uskratile dokumente o Stasiju svojoj bliskoj saveznici, kad Rusi vjerojatno posjeduju iste informacije. 'Dugoročno, za njemačku je vladu neprihvatljivo da se važni dokumenti nalaze u Sjedinjenim Državama dok Rusija možda ima duplikat', izjavio je g. Uhrlau. Njemački obavještajni izvori uvjereni su da se CIA Stasijevih arhiva domogla putem ruske veze, pri cijeni od 1 milijuna do 1,5 milijuna dolara. Izvori vjeruju da se transakcija dogodila u prvoj polovici 1992., gotovo dvije godine nakon sloma istočnonjemačke komunističke vlade. Prava istina ostaje zagonetka, no američki dužnosnici hvalili su nabavku ili kupovinu dokumenata kao jedan od najvećih trijumfa CIA- e. Njemački su dužnosnici izjavili da je njihova obavještajna agencija, BND, smještena u Pullachu u blizini Muenchena, bila ometena u potrazi za arhivima kad je tadašnji kancelar Helmut Kohl, bojeći se da bi špijunski neuspjeh mogao poremetiti njegove planove za njemačko ujedinjenje, zabranio sve tajne aktivnosti na Istoku. Nesuglasice između Njemačke i Sjedinjenih Država zbog sudbine spornih dokumenata pogoršale su napetosti između obavještajnih služba tih dviju zemalja. Njemački su dužnosnici, primjerice, izrazili svoju uznemirenost prevladavajućim američkim stajalištima koji odražavaju dane hladnog rata, kad su američki obavještajci zapošljavali otprilike 25.000 ljudi u zapadnoj Njemačkoj i ponašali se prema toj državi više kao prema nekakvome protektoratu nego kao prema suverenoj saveznici. U ožujku 1997., Njemačka je jednom djelatniku CIA-e zapovijedila da napusti zemlju nakon što je uhvaćen u pokušaju uvjeravanja dužnosnika ministarstva gospodarstva da mu preda informacije o tehnološkim dogovorima s Iranom. Nedavno se Schroederova vlada uznemirila kad je Sjedinjene Države nisu upozorile da pomažu Turskoj u gonjenju i hvatanju kurdskog vođe Abdullaha Ocalana u Keniji. Taj je događaj rasplamsao nasilne nemire među 500.000 kurdskih prognanika koji žive u Njemačkoj. 'Hladni je rat možda završen, no još dijelimo mnogo zajedničkih ciljeva i zajedničkih prijetnji, koje bi nam trebale pokazati da suradnja predstavlja obostrani interes', izjavio je viši njemački dužnosnik. 'No, to se može učiniti samo na bazi međusobnog poštovanja, a to ovih dana ne dobivamo od Washingtona.'" THE NEW YORK TIMES 4. III. 1999. Uoči posjeta talijanskoga premijera U očekivanju posjeta talijanskog premijera Massima D'Aleme Sjedinjenim Državama, Alessandra Stanley piše: "(...) Poput socijalističkih vođa koji se sad nalaze na vlasti u Njemačkoj, Francuskoj i Engleskoj, D'Alema se ogradio od ideoloških krajnosti u svojoj stranci i preobrazio se u umjerenog političara. Za sada njegova gospodarska i vanjska politika odražavaju politiku njegova prethodnika Romana Prodia. (...)"# Novinarka nabraja tijek događaja u vezi s Ocalanovim zahtjevom za izdavanje političkoga azila u Italiji pa prepričava događaje koji su uslijedili. Zatim nastavlja: "No, vanjska politika nije najžurniji problem na premijerovu programu. D'Alema, koji je na vlast stigao obećavši da će smanjiti stopu nezaposlenosti u državi, a ona u nekim južnim područjima iznosi oko 23 posto, suočava se s mnogim zaprekama. Talijansko gospodarstvo imalo je 1998. najsporiju stopu rasta u Europi: 1,4 umjesto 2,5 posto, što je bio cilj koji je Prodijeva vlada odredila kad je Italija prihvatila novu europsku valutu, euro. D'Alema želi provesti reformu kaotičnog i kronično nestabilnog talijanskog izbornog sustava i stvoriti dvostranački sustav. Suočava se s protivljenjem konzervativnog desnog krila, a ne slažu se ni svi njegovi saveznici. Ovaj je mjesec Prodi stvorio svoju vlastitu stranku centra-ljevice, što će vjerojatno još dublje podijeliti ljevicu. D'Alema je prvi talijanski premijer koji održava tjedne novinske konferencije. (...) Talijanski novinski kolumnisti D'Alemu prikazuju kao arogantnog i distanciranog političara, a napadaju ga i zbog nedavnih pojavljivanja u popularnim televizijskim emisijama s namjerom da poboljša svoj image. D'Alema kaže da su medijski napadi rezultat njegove iskrenosti. 'Možda griješim, ali uvijek govorim ono što mislim', objasnio je. No, D'Alemu pomno promatraju i zbog njegove komunističke prošlosti. Njegovi su roditelji bili komunisti a otac mu je bio visoki partijski dužnosnik. Kao dijete, D'Alema je boravio u sovjetskom ljetnom kampu u Arteku, na Crnom moru. Bio je to najprestižniji međunarodni 'pionirski' kamp Sovjetskog Saveza. (...) Sedamdesetih je bio čelnik Komunističke lige mladih, a od 1988. do 1990. bio je urednik lista 'l'Unita', novina Komunističke stranke. Godine 1991. talijanski su se komunisti raspali, a D'Alema je otišao i osnovao nemarksističku stranku, Ljevičarske demokrate. Od tada često osuđuje pogreške komunizma, ali ga razljuti kad se talijanski novinari vraćaju na njegove. (...) D'Alema, kojemu će ovo biti četvrti posjet Sjedinjenim Državama, kaže da nije protuamerički usmjeren, ali priznaje da Sjedinjene Države gleda očima ljevičarskog europskog intelektualca. A to uključuje nesklonost američkoj popularnoj kulturi. 'Ja sam Benignijev obožavatelj', izjavio je misleći na talijanskog režisera i glumca Roberta Benignija, čija je komedija o holokaustu 'Život je lijep' ove godine osvojila sedam nominacija za nagradu Oskar. (...)" FRANCUSKA LIBERATION 4. III. 1999. Dinko Šakić podsjeća Hrvatsku na njezinu prošlost "Ovo je neugodno suđenje, iako mnogi u Zagrebu još misle da bi ono moglo prisiliti Hrvatsku, neovisnu od 1991., da se napokon obračuna s uspomenama na Drugi svjetski rat i neovisnu hrvatsku državu Ante Pavelića, vođe ustaša, nacističkih saveznika. Danas se Dinko Šakić, star 77 godina, trebao pojaviti pred sucima. No, jučer je završio u bolnici zbog srčanih tegoba. Suđenje bivšem zapovjedniku logora u Jasenovcu, po zlu najpoznatijem hrvatskom logoru, stotinjak kilometara udaljenom od Zagreba prema jugoistoku, gdje su ubijeni deseci tisuća Srba, Židova, Cigana i Hrvata antifašista, mogao bi biti tek privid u zemlji koju još muči neprolazna prošlost. 'To je vrlo važan trenutak i izuzetna prigoda za demokratsku Hrvatsku da se suoči s tim mračnim dijelom svoje povijesti i jasno osudi one koji državu utemeljuju na rasizmu i etničkoj mržnji', ističe Milorad Pupovac, filozof i predsjednik Narodnog vijeća hrvatskih Srba. Slavko Goldstein, jedan od čelnika židovske zajednice, koji je još oprezniji, kaže da se 'nada da bi suđenje moglo proteći normalno', dok se čeka na predočenje dokaza. (...) Taj čovjek ŠDinko Šakić, op. prev.Ć uživa veliku potporu stranke na vlasti, HDZ-a (Hrvatska demokratska zajednica) predsjednika Franje Tuđmana, koji je nakon dolaska na vlast 1990. 'u ime narodne pomirbe' učinio puno da se povrati ugled bivših ustaša. Nova je Republika Hrvatska preuzela naziv 'kuna' za valutu i obilježja koja podsjećaju na marionetsku državu Ante Pavelića. Bivši general Titovih partizana trebao je financijsku potporu hrvatske dijaspore, i njezine glasove. 'Čini se da su hrvatske vlasti tražile suđenje Šakiću kako to netko drugi ne bi učinio', ističe židovski intelektualac iz Zagreba. Beograd je poslao zahtjev za izručenje, a i Izrael. Nakon što je dugo živio povučeno u progonstvu, između Paragvaja i Buenos Airesa, Šakić se prije pet godina počeo češće pojavljivati u javnosti, pa se tako na jednom primanju susreo i s hrvatskim državnim poglavarom, prigodom njegova službenog posjeta Argentini, a lokalna je televizija prikazala duge razgovore s njime, u kojima se opravdavao. (...) U optužnici od 35 stranica koja bi danas trebala biti pročitana na otvorenju sudskog postupka, osim ako ne bude odgođen zbog nedolaska optuženika, kaže se da je on 'zlostavljao, mučio i ubijao zatvorenike' i optužuje ga se za 'zločin protiv čovječnosti', za koji može dobiti dvadeset godina zatvora, što je najveća moguća kazna koju predviđa hrvatski Kazneni zakon. Zločini počinjeni u Jasenovcu uklapali su se u 'konačno rješenje' židovskog i ciganskog pitanja, koje su ustaše provodili za račun nacista. K tomu je Pavelićeva Hrvatska vodila politiku istrjebljenja i prisilnog preobraćivanja Srba na katoličanstvo. To su pretpostavke optužbe za genocid, tj. pokušaj sustavnog uništenja jedne etničke ili vjerske skupine. Dakle, ispuštanje ove zadnje točke optužnice može se činiti neobičnim. 'Šakićeva uloga u politici Nezavisne Države Hrvatske je očita, ali će biti teže dokazati njegovo izravno i osobno sudjelovanje u pokoljima', tumači zagrebački odvjetnik.(...) 'Većina Hrvata zna što se događalo u Drugom svjetskom ratu, ali postoji krajnja desnica, koja traži isprike za prošle strahote i svesrdno nastoji umanjiti njihovu važnost, tvrdi Slavko Goldstein. U utorak je židovska općina, koja je inače suzdržljiva, održala konferenciju za tisak kako bi upozorila na protužidovske izgrede: napad na 'srpsko-židovski lobi' u emisiji državne televizije posvećenoj gospodarstvu i vatreni govor održan 27. XII. prošle godine na sv. misi prigodom obljetnice smrti Ante Pavelića, čija knjiga sjećanja pod nazivom 'Iskustvo' ima istaknuto mjesto u izlozima knjižara. Oni ne dramatiziraju, ali ih brine šutnja vlasti. Sada se, kao Ognjen Kraus, predsjednik općine, nadaju da će Šakić biti 'primjereno' kažnjen", piše Marc Semo. Socijaldemokratska nemoć "Konferencija socijaldemokratskih stranaka, koja je ovih dana održana u Milanu, istaknula je razlike i neslaganja između europskih socijaldemokrata. Nakon susreta, objavljen je proglas o dobrim namjerama, čija otrcanost izaziva razočaranje. Što je razlog takve nemoći? Vjerojatno poteškoća da se usklade stajališta dvadeset stranaka i potreba da se sroči izjava koja nikoga neće ljutiti. No, zašto se onda ne bi politički prihvatila zamisao prema kojoj su državne granice temelj političke djelatnosti? Takvom se tumačenju može dodati još jedno, koje više zabrinjava: radi se o ideološkome slabljenju socijaldemokracije, čija politička prevlast u Europi ne može prikriti ideološku nadmoć neoliberalizma. Nije li, uostalom, ta vlast socijaldemokrata politički uzvrat liberalnoj ideološkoj vlasti, kao što se tijekom slavnih tridesetih, političko gospodstvo desnice prilagodilo kulturnoj prevlasti ljevice? Što se kaže u proglasu? Ništa što bi se moglo osporiti, ali ni ništa o čemu bi se moglo raspravljati, što bi se moglo produbiti i obogatiti. Umjesto prave ideološke ambicije, socijaldemokrati se nadmeću 'za': za rast, za zapošljavanje, za socijalnu Europu, za prava građana, za jednake izglede, za skladan okoliš. No, ništa se ne kaže kako to postići i je li potrebna određena socijalna arbitraža. A glede nekih bitnih pitanja (smanjenje radnog vremena, nuklearna energija, kulturni pluralizam, reforma socijalne zaštite), nema ni retka. Pače, jedva da je protumačen sam smisao solidarnosti. Onaj tko se pita u čemu je posebnost socijaldemokracije u odnosu na liberalne snage, nije dobio nikakav odgovor. Jedina se zanimljivost sastoji u neprihvaćanju tržišnog društva, za razliku od tržišnog gospodarstva. Na nesreću, ta vrlo zgodna i otrcana razlika više je marketing nego politička ambicija. Treba li se složiti s mišljenjem da europska ljevica počiva na tako općenitim temeljima? Međutim, pred europskom su socijaldemokracijom tri važne zadaće: odrediti granice politike suprotstavljanjem države i tržišta, obuhvatiti neoliberalističke zahtjeve i prekinuti s određenom socijalnom jednodušnošću koji nestanak klasne borbe ne može opravdati. (...) Odbaciti tržišno društvo: vrlo je važno suprotstaviti tržišno gospodarstvo tržišnome društvu. No, očito je da potvrda tog načelnog stajališta nipošto nije dovoljna. Socijaldemokracija se mora zauzimati za razvitak trgovine tamo gdje postoje nove socijalne potrebe, a napose potreba za posredovanjem, tamo gdje 'obveze' i numerus clausus sprječavaju izumitelje da okušaju sreću. Dodajmo da socijaldemokracija može samo biti sklona proširenju trgovačkog djelokruga, budući da potiče i olakšava rad žena i plaćanje kućanskih poslova. (...)", piše Zaki Laidi, istraživač u Ceri-CNRS (Državno središte za znanstvena istraživanja) u rubrici "Rasprave". RUSIJA NOVIE IZVESTIJA 3. III. 1999. Hoće li Crna Gora postati kraljevina? "Nasljednik crnogorske krune, pedesetogodišnji Nikola Petrović Njegoš, izjavio je na crnogorskoj televiziji da će se rado vratiti na prijestolje, ako narod te države u sklopu Jugoslavije odluči obnoviti monarhiju. Prijestolonasljednik se nada da će mu sadašnja crnogorska reformistička vlada vratiti dio obiteljskog imetka koji mu je oduzet nakon pada monarhije 1918., iako on sam neće postaviti takav zahtjev. Crnogorsko je kraljevstvo nestalo s političke karte Europe nakon Prvoga svjetskog rata. Priključivši se saveznicima i objavivši rat Njemačkoj i Austro-Ugarskoj, Crna Gora je pretrpjela poraz i bila je okupirana, a njezin je kralj pobjegao u Italiju, gdje je ubrzo i umro. Nikola Petrović Njegoš njegov je prapraunuk, po zanimanju je umjetnik i živi u Francuskoj. U Crnu Goru dolazi redovito, otkako su prije deset godina posmrtni ostaci posljednjega crnogorskog vladara svečano prenijeti u bivšu crnogorsku prijestolnicu Cetinje. Od početka 90-ih on, poput mnogih drugih nasljednika balkanskih monarhija, govori o svom mogućem povratku na prijestolje. Međutim, uz sadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića, preporod crnogorske kraljevske dinastije nije nemoguć. U zadnje su vrijeme sve žešći sukobi između prozapadno raspoloženog Đukanovića i Beograda. Nedavno je čak Crna Gora izjavila da svoje područje neće staviti na raspolaganje za obranu Srbije u slučaju NATO-ova napada. U takvim bi okolnostima obnova monarhije - naravno, samo ukrasne naravi - mogla Milu Đukanoviću donijeti dosta političkih bodova. Crnogorci su ponosni na svoju kraljevsku dinastiju, a predsjednik koji pomaže njezinu povratku može računati na još veću potporu naroda nego što je ima sada. To bi utjecalo na političku ravnotežu u toj republici i učvrstilo položaj crnogorskog predsjednika u borbi s Beogradom. Stoga se Nikola Petrović Njegoš, očito, može nadati prijestolju. Ali ne i imetku. Vlasništvo dinastije Petrovića Njegoša dosta je veliko, a koristi se kao vladina rezidencija i kulturni objekti. U glavnom kraljevskom dvorcu u Cetinju povijesni je muzej", izvješćuje Marija Dementjeva. SRBIJA POLITIKA 4. III. 1999. Zaboravili na genocid "(...) Tužitelj Šantek, koji inače nije Šakića optužio za zločin genocida, iako je očito da je logor Jasenovac služio ustaškom kvislinškom režimu za ostvarenje genocidnog cilja - 'čišćenja' Srba, Židova i Roma s područja NDH samo zato što su bili 'pripadnici tih naroda', sastavio je optužnicu u osam točaka..." BLIC 4. III. 1999. Hrvati bombardirali Šibenik jer su se 'ljudi opustili' "Županijsko državno tužilaštvo u Šibeniku pokrenulo je postupak povodom insceniranog bombardiranja toga grada, 6. veljače 1993. godine, koje je pripisano Srbima iz republike srpske krajine. U zahtjevu tužilaštva zatražena je i istraga drugih krivičnih djela koja su hrvatski mediji pripisali bivšim rukovodećim ljudima Vojne policije i Vojne kontraobavještajne službe u Šibeniku....." PODLISTAK VELIKA BRITANIJA JANE'S DEFENCE WEEKLY 27. I. 1999. Američka mornarica priprema se za asimetričnu obranu "Zabrinuta da će brodovlje, poput drugih vojnih snaga, u 21. stoljeću biti osjetljivo na nekonvencionalne prijetnje, američka će mornarica ove godine početi ispitivati nove taktike i načine obrane od mogućega 'asimetričnog' ratovanja", piše Bryan Bender. "S obzirom da moderna doktrina poziva mornaricu da više djeluje na obalnom području nego što je to činila za vrijeme hladnoga rata, njezini djelatnici očekuju mnoštvo mogućih novih prijetnji. 'Možda ćete se naći blizu kopnu i biti osjetljiviji na različite prijetnje koje se povijesno nisu smatrale pomorskim prijetnjama, izjavio je zapovjednik Treće flote, viceadmiral Dennis McGinn. Neke od tih prijetnji, izjavio je on, uključuju 'bombaše samoubojice' i druge brze, malene i pokretljive plovne objekte, poput letjelica i plovila za čije je otkrivanje mornarica slabo opremljena. U svojim pripremama, Treća flota će u ožujku i travnju uključiti razne asimetrične scenarije u vojnim vježbama flote, prvom koji mornarica od nedavno provodi s jednom od svojih flota, čiji je broj ograničen. 'Usredotočit ćemo se na otkrivanje tih prijetnji i primjenu kako aktivne tako i pasivne obrane', izjavio je admiral McGinn. 'Trebamo dobro poznavanje bojnoga prostora i obrambenih mjera.' Ta će se vježba usredotočiti na raketnu obranu, usavršenu mornaričku paljbenu potporu i druge zadaće. Sudjelovat će i Prve mornaričke ekspedicijske snage, u sklopu niza od četiri vježbe u ožujku i travnju duž kalifornijske obale. U jednoj od tih vojnih vježba ocijenit će se stupanj usavršenosti tehnološkoga koncepta demonstracije širenja obalnoga bojnog prostora, koji financiraju Ured za pomorska istraživanja i američko Tihooceansko zapovjedništvo, zaduženo za istraživanje komunikacijske i dojavne sposobnosti za proširenje dosega flote na obalu. Te provjere pozivaju na razmještaj letjelica, poput P-3 Orion izvidničkih letjelica, EA-6B Prowler uređaja za elektronsko ometanje, ili E-2C Hawkeye platforma za zapovjedništvo i nadzor, koji bi služio kao 'visoka antena', kao i niz lokalnih mrežnih računalnih terminala i zapovjednih uporišta za brzo prenošenje velikih količina podataka. U drugoj provjeri američkoga mornaričkoga ratnog laboratorija njihove će taktike 'Urbanog ratnika' i tehnologije biti podvrgnute simuliranim bitkama na ulicama San Francisca i Montereya, uz potporu mornaričkog brodovlja. Na posljetku će se održati polugodišnja vježba 'Kernel Blitz', koja uključuje amfibijsko iskrcavanje Prvih mornaričkih ekspedicijskih snaga pri logoru Pendleton."