ZAGREB, 28. prosinca (Hina)
RADIO DEUTSCHE WELLE - RDW
"Pregled tiska"
Unatoč dogovoru o prekidu vatre, u Bosni su nastavljene borbe i za
vrijeme proteklih katoličkih božićnih praznika. To je list
"Westfaelische Nachrichten" navelo na pitanje: "Jesu li političari na
Balkanu koji su do prije nekoliko godina surađivali, konačno izgubili
volju za mirom. Tamo gdje propada svaki pokušaj posredovanja, gdje
nije na vidiku nikakav tračak nade, i svijet postepeno gubi interes za
taj konflikt. Već se ocrtava da se angažman javnosti pretvara u
rezignaciju, da se smanjuje spremnost za davanje dobrovoljnih priloga
napaćenom stanovništvu. To su, međutim, mračni izgledi za iscrpljene
narode. Pomoć nije bila nikada potrebnija nego u ovom trenutku. Tamo
gdje zataji politika potrebna je humanost".
List "Hamburger Abendblatt" govori o Božiću za Sarajevo i poziva
odgovorne vođe svijeta da prestanu po navici slati utješene poruke.
"Saziva li Papa svoje kardinale u Sarajevu, održava li se sjednica
Glavne skupštine UN u ovom gradu koji krvari, sastaje li se tamo
Europsko vijeće ili političari svjetskih susreta na vrhu, koji se,
inače, više puta godišnje rukuju u ugodnom okružju? Naravno da ne.
Očito je da se svijet više ne osjeća nadležnim, a Europa više ne
smatra Balkan zapadnom civilizacijom. Za tu zabludu povijest će
jednoga dana zahtijevati veliku cijenu".
"Maerkische Oderzeitung" iz Frankfurta na Odri osvrće se na
nepoštivanje dogovora o prekidu vatre u BiH. Piše: "Ni jedna strana
nije poštovala prekid vatre koji je dogovoren prije božićnih blagdana.
U Bosni je krvavi rat već odavno razvio vlastitu dinamiku. I četnici,
i isto tako nacionalistički zaslijepljeni borci drugih zaraćenih
strana ne poštuju ni strateška razmišljanja ni naredbe vlastitih
gospodara rata. Njima često poticaj daje samo duboka mržnja, drukčije
se gotovo i ne može objasniti nepoštivanje dogovorenog sporazuma o
prekidu vatre za vrijeme božićnih blagdana. A što radi Europa?
Prosvjeduje. Njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel,
primjerice, osudio je ubijanje u Bosni za vrijeme blagdana, kao
zapanjujuće i neshvatljivo".
"Bild Zeitung" iz Hamburga piše: "Božić u Sarajevu. Petsto vjernika
je trčalo kroz vatru snajperista na božićnu misu u katedralu.
Riskirali su svoj život za bar malo nade. Vjernici su se molili Bogu
sjedeći na ledenim klupama, jer nema ništa što bi moglo poslužiti kao
ogrjev. Iz svega glasa su pjevali božićne pjesme jer su eksplozije
granata bile vrlo jake. Njihovi opsadnici nisu čak ni na dva dana
mogli prekinuti ubijanje. Topnici su se bojali dva dana tišine zbog
razmišljanja i srama. Sramimo se zbog njih".
List "Koelner Stadanzeiger" u svom komentaru ističe: "Božićno čudo se
nije dogodilo u BiH. Prekid vatre nije poštovan ni jednu jedinu
minutu. A i zašto bi? U ratovima nikad nije bilo mjesta sentimentalnim
razmišljanjima. Ministri vanjskih poslova Europskog saveza koji bi
božićno primirje tako rado vidjeli kao alibi za svoju, u načelu,
promašenu politiku prema Jugoslaviji, nisu uopće ni shvatili što Božić
praktično znači za BiH. Ovaj upravo protekli blagdan praznuju samo
katolički Hrvati. Za Srbe božićni blagdani počinju šestog siječnja, a
Muslimani mogu pozivanje na Božić shvatiti kao vjersko-političku
provokaciju. Stalno kršenje sporazuma o prekidu vatre koje su svečano
potpisivale sve zaraćene strane trebalo bi najzad otvoriti svijetu
oči. Lokalni političari koji uopće ne žele mir, stalno vuku taj isti
svijet za nos. Jer, svaka se strana nada da će produženjem rata ipak
uspjeti - svojom pobjedom - nametnuti mir".
Bonnski list "General-Anzeiger" osvrće se na angažman Francuske u
BiH. "O proteklom Božiću ponovno je postalo vidljivo kako je Francuska
jako angažirana u Bosni. Jedan njezin vojnik u sastavu snaga UN ubijen
je kod Bihaća. Bio je to osamnaesti Francuz koji je doživio takvu
sudbinu u misiji plavih kaciga. Francuski ministar obrane Leotar
proveo je božićne blagdane u krugu šest tisuća mladih vojnika.
Frustrirani vojnici koji svakodnevno riskiraju svoj život podsjetili
su ministra na njegovu najavu da će se u ožujku odlučiti o ostajanju
ili povlačenju vojnika, ako se ne bude našlo političko rješenje. Je li
angažman UN u Bosni postao doista besmislen? Na licu mjesta ministar
nije mogao vojnicima reći nešto tako. 'Sve dok smo ovdje od koristi,
ostat ćemo. Ako to iduće godine ne bude tako, morat ćemo izvući
primjerene zaključke', rekao je francuski ministar obrane. Ne može se
zamisliti da će Pariz napustiti ulogu zaštitnika čitavih gradova u
Bosni i ostaviti UN na cjedilu. Nigdje u Francuskoj, čak niti nakon
osamnaestog poginulog vojnika, nije se čuo takav zahtjev u
stanovništvu. Francuska vlada ima odriješene ruke".
Heribert Korfmacher komentira cinizam zaraćenih strana u Bosni i
Hercegovini. Komentar je naslovio: "Mir - jedna bosanska iluzija".
"'Bez stvarne spremnosti sukobljenih strana na mir u Bosni, neće biti
rješenja', tako je njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel s
rezignacijom ocijenio protekli božićni vikend s velikim brojem mrtvih
i ranjenih. Ni traga prekidu vatre koje su sve strane još u prošli
četvrtak u Bruxellesu svečano obećale ministrima vanjskih poslova
dvanaest zemalja Europskog saveza. Hrvatski, muslimanski i srpski
izvori govore čak o najžešćim borbama koje se posljednjih mjeseci vode
u nekim regijama BiH. Rezignirano reagira i francuski ministar obrane
Francois Leotar, pred čijim je, takoreći, očima ubijen jedan pripadnik
francuskih plavih kaciga, vjerojatno od muslimanskog snajperista.
Leotar je božićne blagdane proveo zajedno s francuskim snagama u
područuju Bihaća. Njegova je reakcija: 'Snage UN trebale bi uzvratiti
zračnim napadom'.
Vrhunac tuge i ogorčenja predstavlja konstatacija katoličkog
kardinala Vinka Puljića da se u BiH Božić slavi u prebrojavanju mrtvih
i ranjenih. Tradicionalnu ponoćnu misu koju je on, zajedno s pariškim
kardinalom Jean-Marie Lustigerom služio u sarajevskoj katedrali,
pratila je zaglušna buka granata i bombi. Prema staroj sarajevskoj
tradiciji na veliki katolički blagdan okupili su se u crkvi i Srbi i
Muslimani. Sigurno se svaki od njih molio Bogu da najzad prestane
ubijanje i razaranje. Međutim, mirovna poruka božićnih blagdana očito
nije doprla do odgovornih političara sukobljenih strana. Ono što se
preko Božića ponovno odigralo u BiH bilo je, kako savezni ministar
vanjskih poslova Kinkel pravilno konstatira, dalji dokaz
beskrupuloznosti i cinizma.
Mir će za Bosnu i njezine stanovnike ostati iluzija sve dotle dok
svaka strana vjeruje da će moći ostvariti svoje maksimalne zahtjeve.
Zbog nemogućnosti da se shvate zamršena rezoniranja
bosansko-hercegovačkih voditelja rata - svejedno jesu li to Srbi,
Hrvati ili Muslimani - propao je do sada svaki pokušaj političkog
posredovanja sa strane. Što je zamršenija situacija, to je veća
sklonost da se počinitelji i žrtve mjere istom mjerom. Za ljubav mira,
po svaku cijenu, međunarodna javnost je spremna da od žrtava agresije
Muslimana, zahtijeva velike ustupke. Oni se, međutim, opiru svim
sredstvima pa i vojnim, i to čine utoliko jače ukoliko im se čini
povoljnija situacija na licu mjesta i na međunarodnom političkom
parketu. U to spadaju provokacije prema plavim kacigama, kao i pokušaj
da se pridobiju simpatije poglavito u Glavnoj skupštini UN.
Tamo je pred Božić većinsko očitovanje za ukidanje embarga na oružje
bosanskim Muslimanima, pri čemu treba imati u vidu i odobravanje
Washingtona, obilježilo moralnu pobjedu vodstva u Sarajevu. Tu pobjedu
ono ne želi izgubiti na ratištu, iako embargo ostaje i dalje na snazi.
Stoga se sprema na, kako se ističe, povrat teritorija koji su zauzeli
Srbi i Hrvati. Međutim, ovi su se već odavno dogovorili kako
podijeliti Bosnu i Hercegovinu. I stoga, mir i dalje ostaje bosanska
iluzija. Samo je grobna tišina realna".
BRITANSKI RADIO - BBC
(Pregled tiska)
Uvodničar "The Guardiana" piše: "(...) Prošlotjedna negativna ocjena
CIA-e samo ponavlja šuškanje u europskim diplomatskim hodnicima. Nema,
kaže se, ni dobre ni politički održive alternative Slobodanu
Miloševiću, koji je, vjerojatno, jedini srbijanski vođa s kojim Zapad
može pregovarati. Preseljenja stotina tisuća ljudi izazvana etničkim
čišćenjem bit će teško ili nemoguće vratiti na staro. Sankcije protiv
Beograda vjerojatno će oslabiti i vjerojatno će nastati velika Srbija,
kao i velika Hrvatska. Sve bi to bilo tako čak i kad bi se uspio
sklopiti sporazum koji je prošloga tjedna propao u Bruxellesu. Čak i
uz poboljšanja, on bi dao Sarajevu jednu trećinu Bosne".
Nakon prikaza ocjene CIA-e, uvodničar tvrdi da se povijest
međunarodnih pregovora o Bosni u posljednje dvije godine odvija po
predvidljivom obrascu. Da se svaki prijedlog uz mlaku potporu
zamjenjuje još bjednijom nagodbom dok se borbe nastavljaju. Uvodničar
smatra da se taj proces sada možda približava svojoj krajnjoj točki,
gdje nas ne očekuje ništa osim nametnutog prihvaćanja podjele Bosne
između Srba i Hrvata, što je na terenu već i postignuto. U nastavku
piše: "Sljedeća tri tjedna, do nastavka razgovora u Ženevi, posljednja
su faza blefiranja daleko slabijih bosanskih Muslimana, koji i dalje
tvrde kako se nadaju da će se Srbija vratiti na pregovore, nudeći im
bolju teritorijalnu nagodbu. Jedina prednost preostala bosanskoj
strani jest njihov očaj i bolja borbena sposobnost, a to dvoje je
povezano. No, oni samo oduzimaju teritorije od Hrvata, ali ne i od
Srba. Prijetnje Radovana Karadžića da će ako razgovori propadnu,
bosanski Srbi zadržati ono što su osvojili, ostavljajući Sarajevu
mnogo manje od 34 posto, jest blef koji ima mnogo više izgleda na
uspjeh. Diplomatsko proročanstvo da se više ne da učiniti ništa kako
bi se spasila Bosna, tada će postati ne samo cinično nego i
proročanstvo koje samo sebe ispunjava". List zatim navodi još neke
jezive statistike. Dosadašnje žrtve rata samo u Bosni, do kraju
prošlog mjeseca: Sarajevo, više od devet tisuća poginulih, više od
pedeset pet tisuća ranjenih; BiH, više od 140 tisuća poginulih, gotovo
160 tisuća ranjenih.
List zaključuje: "Ništa se ne da učiniti? Naprotiv, imamo potpuno
pravo pitati zašto se udružene snage Europskog saveza i Vijeća
sigurnosti UN pretvaraju da su u ovoj stvari nemoćne. Douglas Hurd,
britanski ministar vanjskih poslova, čak bi se mogao osjetiti obveznim
da počne gurkati svoje kolege kad bi naša prosvjedna pisma ispunila
dvorišta ministarstva vanjskih poslova i Commonwealth u Londonu i to u
prvoj pošti sljedećg tjedna. U nekom drugom pismu mogao bi se
priložiti ček za jednu od dobrotvornih udruga za pomoć Bosni. (...)
Posao ministra vanjskih poslova i njegovih kolega jest da se
usredotoče na očite potrebe Bosne za većom diplomatskom potporom, za
većom gospodarskom pomoći te da se obvežu na djelotvornije mirovne
operacije, umjesto da aludiraju na to da će sva tri oblika angažmana
biti prekinuta", zaključuje uvodničar lista.
Zbog mogućnosti uspoređivanja prenosimo usporedno prikaz jednog članka
iz srpske i hrvatske redakcije:
(srpska redakcija) "The Guardian" prenosi članak Chucka Sudetica iz
"The New York Timesa". On se bavi jezičnim podjelama na tlu bivše
Jugoslavije i naporima jezičnih čistunaca da srpsko-hrvatski jezik, za
koji većina lingvista tvrdi da je jedan jezik kojim govore i Srbi i
Hrvati i Muslimani, bez obzira na mnoge dijalekte, regionalne inačice
i dva pisma. "Rezultat tih pokušaja razdvajanja je komičan", ocjenjuje
Sudetic, navodeći niz primjera - od toga da se bosanski Srbi koji su
proglasili ekavicu pravilnim izgovorom sapleću o vlastite riječi ne
mogući se prilagoditi, do primjera zamjena riječi poput telefon i
helikopter u hrvatizirane izraze, poput brzoglas i zrakomlat. I mnogi
Hrvati se tome podsmjehuju predlažući da se umjesto turcizma kaiš
koristi izraz okolotrbušni pantalodržač", prenosi list.
(hrvatska redakcija) "The Guardian" prenosi iz "The New York Timesa"
tekst Chucka Sudetica iz Beograda o jednom od najkontroverznijih
pitanja na području republika bivše Jugoslavije, o pitanju jezika -
njihovih razgraničenja i njihovih naziva. Kroz samo minsko polje
Sudetic baulja od jedne lingvističke doskočice do druge. Osim već
dobro poznatih pošalica na temu riječi brzoglas i zrakomlat, kojima
Hrvati žele zamijeniti međunarodne riječi telefon i helikopter, autor
kao krunski dokaz apsurdnosti ovog jezičnog natezanja navodi sljedeći
primjer: "...nove riječi tek trebaju ući u široku uporabu i mnogi im
se zbunjeni Hrvati izruguju. Jedan je predložio da izraz 'okotrbušni
pantalodržač' zamijeni četveroslovnu tursku riječ koja znači remen".
Autor, međutim, ne objašnjava da riječ pantalone nije hrvatski
standard, isto kao ni ta četveroslovna turska posuđenica,
najvjerojatnije - kaiš. Uz ove lingvističke cvebe Sudetic daje i
nedvosmislenu, kristalno jasnu definiciju koja bi valjda trebala
riješiti ovo pitanje jednom zauvijek. "Premda postoje mnogobrojna
narječja i dva pisma, jezik Srba, Hrvata i Muslimana - srpkohrvatski -
jedan je jezik, regionalne inačice kojeg imaju više zajedničkoga nego
britanski i američki engleski, veli većina lingvista", zaključuje
Sudetic.
"The Times" donosi članak o efektivnoj zabrani daljeg rada njihovoj
dopisnici iz Beograda Dessi Trevisan. Točnije rečeno, srbijanski režim
predsjednika Miloševića odbio je produžiti akreditaciju ovoj veteranki
koja iz Beograda izvješćuje više od 30 godina. List navodi beogradsku
"Politiku" koja je, među inim, ovako obrazložila uskraćivanje dalje
akreditacije: "Njezin je rad bio politički tendenciozan". Gospođa
Trevisan, koja ne zna hoće li se ikada moći vratiti u Jugoslaviju,
izjavila je: " Pratim tamošnje političke događaje još od 50-ih godina;
bilo je uspona i padova, ali nikada nisam ovako napadnuta. Žao mi je
čestitih srbijanskih novinara koji pokušavaju obavljati svoj posao".
Dessa Trevisan je priznala da je bila vrlo kritična prema režimu koji
je opisala kao vrlo autoritativan. Miješanog je srpsko-hrvatskog
podrijetla, ali je britanska državljanka od kraja drugoga svjetskog
rata.
List podsjeća da je gospođa Trevisan prije 18 mjeseci ranjena u ruku
prilikom napada, kako se pretpostavlja, srpskih ekstremista usred
Beograda. Navodi i riječi vanjskopolitičkog urednika lista Richarda
Owena koji kaže da je uredništvo prosvjedovalo zbog takva odnosa prema
svom novinaru, ali da nije dobilo nikakav odgovor.
U "The Timesu" Joel Brandt izvješćuje iz Sarajeva i opisuje kako su
božićni praznici prošli uz granatiranje, pucnjavu snajpera, uz prekid
dovoda struje i vode. Nakon opisa okružja, Brandt bilježi ogorčenje
stanovnika Sarajeva u povodu najnovije evakuacije nekolicine bolesne i
ranjene djece iz grada. "Svako malo, ekipe liječnika i čopor novinara
pročešljaju grad u potrazi za djecom koju bi valjalo evakuirati iz
grada. Nitko u Sarajevu, međutim, ne previđa ironiju što se ne
sprečava pucnjava i granatiranje te iste djece. 'Život u Sarajevu nije
jedno dijete pred televizijskim kamerama, nego grad iz kojeg to dijete
potječe' kaže dr. Salahudin Dizdarević, šef kirurgije u bolnici
Koševo.
"The Daily Telegraph" bilježi kratko zbivanja u Bosni, a donosi i
širi komentar Allena Philipsa o 1993., kao godini u kojoj je svijet
od Bosne do Somalije vidio neuspjeh UN u iznalaženju rješenja za
svjetske probleme. Philips počinje članak riječima da je 1993. bila
godina "u kojoj je svijet izgubio svoje iluzije. Još proljetos lord
Owen je govorio o vraćanju izbjeglica njihovim domovima i preokretanju
rezultata etničkog čišćenja. U proteklih devet mjeseci međunarodna
zajednica odustala je od tih ciljeva, suočena s okrutnom stvarnošću. I
dalje se o teritorijima vode rasprave, ali nacrt posljetka je jasan -
postojat će velika velika Srbija i velika Hrvatska, koje će progutati
dvije trećine Bosne, a ostatak će biti muslimanska mini-država".
*******************************************************************
Britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd dao je interview
BBC-u o budućem angažmanu međunarodne zajednice u BiH i izgledima mira
na Balkanu. Nakon bezbrojnih propalih prekida vatre, pa i sadašnjega
božićnog primirja za vrijeme kojega ne prestaju borbe, Hurd je, među
ostalim, upitan nije li međunarodna zajednica, a ponajprije Europski
savez, doživjela neuspjeh u svojim naporima u Bosni. Hurd ocjenjuje
kako je vanjski svijet ipak u nekim aspektima odigrao korisnu ulogu.
"Pokušavamo učiniti ono što možemo najbolje učiniti, a to su tri
stvari: možemo okupiti tri strane na pregovore, možemo ojačati
pritisak uz pomoć sankcija i možemo održavati ljude na životu. To mogu
učiniti ljudi izvana", rekao je Hurd. Na pitanje nije li međunarodna
zajednica doživjela neuspjeh u ostvarivanju najvažnijeg cilja, to jest
obustave sukoba, Hurd je odgovorio kako to jedino mogu postići tri
zaraćene strane. "Bilo je previše retorike oko bivše Jugoslavije. Neki
se pretvaraju kako bi bilo dovoljno nekoliko zračnih udara ili nešto
tako simbolično za postizanje pravednog mira izvana. Uvijek sam se
tome protivio. Ne kažem da je svaki naš korak bio pravilan i ne
pretvaram se da je stanje u našim rukama, ali moramo obavljati dobro
ono što činimo". Hurd je zatim ponovio upozorenje koje je nedavno
izrekao njegov zamjenik Douglas Hogg - da se međunarodna zajednica ne
može beskonačno obvezati na to da bude beskonačno vojno prisutna u
Bosni. To se, dakako, tiče i britanskih vojnih postrojba koje pomažu u
dopremi humanitarne pomoći. "Obvezali smo se za ovu zimu i dok bude od
toga koristi, to ćemo činiti. Ali oni koji ratuju ne mogu od nas
očekivati da to činimo zauvijek. Odgovor će se naći samo ako tri
zaraćene strane žele prestati ratovati i postići dogovor. Ne želimo
kod njih stvoriti uvjerenje da će ondje uvijek biti neka europska
vojska koja će pomagati u humanitarnim operacijama. Ne bi se smjelo
pretpostaviti da će to tako trajati iz godine u godinu", upozorio je
Hurd. Također je rekao kako će u slučaju postizanja mirovnog sporazuma
u Bosni za njegovu primjenu biti odsudan američki angažman. "Britanija
će možda sudjelovati u tome, ali mislim kako će u primjeni bilo kakva
sporazuma morati sudjelovati američki vojnici".
**********************************************************************
KURIER, Austrija, (27. XII. 1993.)
"Milošević pokušava još jedanput"
Petar Jočić piše iz Beograda o naknadnim izborima u Srbiji.
"Potkraj tjedna izdana je nova novčanica od 500 milijardi dinara.
Zbunjeni ljudi u Srbiji moraju žonglirati s bilijunima bezvrijednoga
novca; sljedećih će dana, pravodobno za pravoslavni Božić, vlada
dijeliti pakete s hranom kako bi ublažila nevolju. U ozračju straha i
nemira Srbi su u nedjelju ponovno izišli na birališta u 45 izbornih
područja: zbog 'nepravilnosti' socijalistička stranka Slobodana
Miloševića djelomično je dala ponoviti parlamentarne izbore.
Vladajuća se stranka nada da će osvojiti još tri mandata koja joj
nedostaju za apsolutnu većinu - u što promatrači ne vjeruju.
Ponajprije na albanski većinskom Kosovu ljudi moraju opet na
birališta: 19. prosinca je 60 tisuća Srba glasovalo za ukupno 660
tisuća stanovnika Kosova, jer su Albanci bojkotirali izbore.
Fronte su se konačno podijelile: socijalisti imaju 123 od 25o
mandata, četiri velike oporbene stranke 121. Četiri mandata koja
nedostaju otpadaju na mađarsku manjinu. Oporba strahuje da će Mađari
podržati manjinsku vladu socijalista. Predsjednik Milošević je sve
vođe parlamentarnih stranaka pozvao u utorak na razgovor. Budući da
vođa radikala Šešelj odbija koaliciju s Mađarima, oporba nema nikakve
šanse za formiranje vlade.
Vođa Demokratske stranke Zoran Đinđić ponudio se da kao premijer
predsjeda koncentracijskoj vladi koja bi obuhvatila sve stranke. Time
je definitivno raskolio oporbu" - piše P. Jočić.
BASLER ZEITUNG, Švicarska, (27. XII. 1993.)
"Švicarska nezaposlenost izvezena u bivšu Jugoslaviju"
Juerg Meyer piše o mogućnostima zapošljavanja inozemnih sezonskih
radnika u Švicarskoj.
"Broj u Švicarsku naseljenih i povremenih stanovnika koje statistike
nazivaju 'inozemnim stanovništvom', unatoč gospodarskoj krizi lagano
raste. (...) Sve više sezonskih radnika na kraju sezone ne dobiva
jamstvo za posao sljedeće godine. Ako unatoč očekivanju ne nađu
poslodavca, sljedeće godine u Švicarskoj neće imati ni posao ni
dozvolu boravka. Time gube i priliku da u skoroj budućnosti na temelju
36 radnih tjedana u četiri uzastopne godine, umjesto sezonske dozvole
dobiju godišnju dozvolu boravka s pravom da naknadno dovedu obitelj.
Da bi se odobrila takva izmjena, sezonski radnik mora dokazati da ima
godišnji posao neograničenog trajanja, pojašnjava Dieter Grossen,
voditelj odjela tržišta rada za industriju, obrt i rad (Biga). (...)
Nezaposleni s godišnjom dozvolom boravka morali bi moći produžavati
svoje dozvole boravka sve dok ne iskoriste prava osiguranja
nezaposlenih. Tako glasi preporuka Bige kantonalnim policijskim
vlastima za strance. (...)
Savezno je vijeće 23. rujna donijelo odluku da, s prijelaznim rokom od
tri godine, bivša Jugoslavija prestaje biti zemlja iz koje se
regrutiraju inozemni radnici. Od dana donošenja te odluke više se ne
dopušta zapošljavanje novih radnika i radnica iz bivše Jugoslavije.
Neizvjesno je, kaže Dieter Grossen, hoće li stari sezonski radnici iz
tih područja od rujna 1994. pa nadalje moći raditi u Švicarskoj. Već u
ovoj godini radnici s dozvolom boravka na četiri ili šest mjeseci mogu
raditi u Švicarskoj samo ako su u zadnjih osam godina radili kod istog
poslodavca. Nakon istjeka prijelaznog razdoblja neće biti oštećena
prava onih stranaca koji već žive u Švicarskoj s godišnjom dozvolom
boravka.
Osobito je težak položaj sezonaca iz bivše Jugoslavije koji su zbog
krize izgubili posao. U 1994. godini, po riječima Dietera Grossena,
izglede za sezonski posao imaju samo oni koji su bili zaposleni u
Švicarskoj bilo kada u razdoblju između 1. studenog 1992. i 31.
listopada 1993. Inače će zauvijek ostati iza barijere regrutacije
inozemaca.(...)
Nepravda je ako radnici i radnice moraju ispaštati grijehe politike
zemalja iz kojih dolaze. S ponovnim uvrštanjem bivše Jugoslavije među
zemlje za regrutaciju, mogao bi se dati važan doprinos ublažavanju
tamošnje nevolje" - zaključuje J. Meyer.
DIE PRESSE, Austrija,(27. XII. 1993.)
"Ne žele mir"
Andreas Schwarz piše o neuspješnim mirovnim pregovorima i nastavku
rata u Bosni.
"Crkvena je zvonjava, tako javljaju agencije, na Badnjak u Sarajevu
nadglasala buku oružja. To zvuči poput umirenja savjesti za sva
božićna slavlja daleko od rata, no istina se ne može nadglasati: samo
na božićnu večer na bosanski glavni grad palo je 248 granata dok je
pariški kardinal sa sarajevskim biskupom služio misu. Borbe oko
glavnoga grada, kao i u srednjoj Bosni, bile su snažne kao rijetko
kada ranije. Umjesto ugovorenog božićnoga primirja koje je trebalo
potrajati do 15. siječnja, održat će se novi pregovori; a do tada
totalni rat.
Godina u Bosni na taj način završava farsom - onim intenzivnim,
'tajno' započetim pregovorima u Beču i nesretno završenima u
Bruxellesu. No, zašto bi se prosinac morao razlikovati od jedanaest
prethodnih mjeseci? Navodno velika bosanska napredovanja, tvrdilo se
u doba njihova događanja, a gledajući unatrag to je i potvrđeno,
ostala su beznačajne oznake na putu koje ni na koji način nisu
utjecale na događaje.
Postojao je, sjetimo se najuzbudljivijeg poglavlja tragedije,
Vance-Owenov plan koji je intrigantnim nizom obećanja i odbijanja
mjesecima budio lažne nade - u međuvremenu stavljen je ad acta kao i
jedan od njegovih tvoraca.
Ustrojen je sud za ratne zločine koji će zbog fizičke odsutnosti
optuženih voditi procese bez ikakvih posljedica.
Osim postavljanja (i omalovažavanja) vojne zabrane leta, ustrojene su
i zone pod zaštitom UN, gdje se vode borbe i onemogućuje dostava
pomoći, da se čovjek zgrozi.
Bilo je i lažnih ratnih prijetnji SAD-a, koje su zaštitu Sarajeva
proglasile 'nacionalnim interesom': NATO će napasti srpske položaje
ako budu napadnute postrojbe UN. Uostalom, na Badnjak je opet ubijen
jedan francuski vojnik UN, njegov ministar vanjskih poslova priča o
barbarstvu i prijeti napadima iz zraka...
Za tako nešto odavno je prekasno. Ne samo stoga što je međunarodna
zajednica izigrala svaku vjerodostojnost u odnosu na prijetnje ili čak
napade. I rat se 'razvio'. Srbi su (što su kod kuće potvrdili izborima
u ratnom smjeru) postigli svoj cilj povezanih, s 'matičnom' zemljom
ujedinjenih područja; Muslimani već odavno više ne računaju na
međunarodnu pomoć (ili mirovne planove na svoju štetu) i bore se
protiv nekadašnjih saveznika Hrvata; njihov pak vođa poseže za
krajinom koju su zauzeli Srbi. Da se i ne govori o borbama lokalnih
bandi.
Pregovori poput onih u Beču, Ženevi i Bruxellesu protječu pokraj
stvarnosti. Suživot Hrvata, Srba i Muslimana u Bosni odavno je
izbrisan, a miran život jednih pored drugih, kako već plan izgleda,
nezamisliv je. Osvajanja i ponovna osvajanja obećavaju više nego
rješenja na crtaćoj daski. 'Očito strane i ne žele mir, to je gorko',
ustvrdio je njemački ministar vanjskih poslova Kinkel. Ne nepravedni,
ne ratom diktirani mir, to je zapravo bilanca protekle godine. Bit će
to i sljedeće" - zaključuje Andreas Schwarz.
(Hina) dh
280731 MET dec 93
280731 MET dec 93
(Hina) dh