Nadnaslov:Što bi, na stotu godišnjicu rođenja, o današnjoj Kini rekao
Veliki vođa?
Naslov: Što je ostalo od Maove Kine?
Podnaslov:Da se kojim slučajem Mao Zedong našao ovih dana na ulicama
Pekinga, nakon kratkog zadovoljstva, doživio bi jedno za drugim
niz razočarenja - današnja se Kina umnogome razlikuje od
one iz njegova vremena. Unatoč tome što se službeni tekstovi
još uvijek pozivaju na "Maovu misao", Kina danas potiče
privatno poduzetništvo i duh individualizma, bilježi
povratak religije i prešutnog kapitalizma u bojama Kine
Piše: Philippe MASSONNET, AFP
PEKING - Da je Mao Zedong izašao u nedjelju iz svog mauzoleja na trgu
Tienanmen u Pekingu kako bi proslavio stogodišnjicu svog rođenja, ne
bi prepoznao komunističku Kinu koju je osnovao 1949. godine i čiji je
zatim bio Veliki vođa tijekom dvadeset i sedam godina.
Svakako bi vidio da njegov portret visi s druge strane trga, na ulazu
u Zabranjeni grad, sedamnaest godina nakon njegove smrti. I saznao bi
da se još uvijek u službenim tekstovima nezaobilazno pozivaju na
"Maovu misao". Ali nakon kratkih trenutaka zadovoljstva, doživljavao
bi razočaranje za razočaranjem.
Primijetio bi da je petnaest godina "demaoizacije" razorilo veliki
dio onoga što je započeo graditi u spiljama Yan'an (središte)
1935. godine i nastavio proglašenjem Narodne Republike Kine u Pekingu,
četrnaest godina kasnije. I kao vrhunac, saznao bi da se "razbijač"
zove Deng Xiaoping, njegov zakleti neprijatelj kojeg je pokušao
eliminirati u više navrata, a koji je danas prvi čovjek Kine.
U Aveniji vječitog mira Mao bi najprije sreo jednu mladu "dekadentnu"
ženu, elegantno obučenu i našminkanu, kakvu do sada nikada nije vidio.
U njegovo vrijeme jednakost među spolovima se očitovala
uniformiranošću odjeće. Ona bi mu rekla da je privatni poduzetnik.
"Kakav poduzetnik?", čudio bi se kantor kolektivizma.
Ljepotica bi mu objasnila da je otvorila mali dućan nakon što je
otpuštena iz državne tvornice koja je pala pod stečaj jer je Dengova
"socijalistička tržišna ekonomija" ukinula zajamčeno zaposlenje,
čuvenu "željeznu posudu riže", tako dragu Mau.
Mlada gazdarica bi mu pričala da je gotovo s negdašnjom jednakošću,
da Deng svakoga bodri da se bogati, pod svaku cijenu, te da je
individualizam pun vrlina.
Međunaslov: Prešutni kapitalizam uz potiskivanje političkih reformi
Rekla bi mu također da je 24. prosinca išla na polnoćku. A tada bi
bijesan Mao bi viknuo: "oni bodre religiju, opijum za narod, te
izdajice".
Na glavnom kolodvoru bi sreo mnoštvo izmorenih seljaka, loše obučnih.
Mao bi pitao jednog od njih :"Kojoj komuni pripadaš, druže?", a seljak
bi mu odvratio da je prije osam godina srušena komuna i da je zemlja
podijeljena privatnim poduzetnicima. Njegov je dio previše loš, a
njegov kraj prenapučen, pa je došao, kao i deseci milijuna drugih,
iskušati svoju sreću u gradu.
Hodajući šarenim ulicama glavnog grada, Mao bi bio zaprepašten
mnoštvom stranih reklama. Žalio bi se što Kina nije kadra računati na
vlastite snage, kao što je on tvrdio, i da su njeni čelnici ponovo "u
službi imperijalista", kao prije 1949. godine.
Bio bi užasnut vidjevši da je njegova "mala crvena knjižica",
Kinezima nametnuta biblija tijekom Kulturne revolucije (1966-1976),
tek "štos" stote obljetnice među mnogim drugima, koji se prodaju
strancima željnim proleterske egzotike.
Jednog činovnika bi pitao koja je trenutno linija KP. A ovaj bi
odgovorio: "Teorija Deng Xiaopingovog socijalizma u bojama Kine, tj.
prešutnog kapitalizma uz održavanje bezuvjetne uloge partije i
suzbijanje političkih protivnika koji traže više slobode i
demokracije".
"Da li se kritiziralo Mao-a?", zabrinuo bi se pokojni Veliki vođa.
"Ne, ne, malo ga se desakraliziralo, ali ne i otvoreno kritiziralo,
jer čelnici moraju zadržati minimum ideoloških referenci, kako bi se
održali na vlasti. I uostalom, s vremena na vrijeme, vraćaju se starim
dobrim Maoovim metodama iz vremena 'kampanji ispravljanja' od duhovnog
zagađenja ili građanskog liberalizma naprimjer".
"Ima i onih koji ne vole Denga i njegovu grupu tehnokarata koji
nastavljaju hvaliti Maoa pokušavajući zakočiti političke reforme",
objasnio bi činovnik te dodao: "Godine 1989. partija je čak poslala
tenkove na trg Tienanmen kako bi svladala kontrarevolucionarnu urotu".
"Dobro mi se učinilo da sam čuo galamu", pomislio bi Mao.
(Hina) br
220727 MET dec 93
220727 MET dec 93
(Hina) br