ZAGREB, 29. studenoga (Hina)
SLOVENIJA - DELO - 29. XI. 1993.
Cinizam lorda Owena
"Ako te ljude ne budemo uspjeli nagovoriti da potpišu mirovni
sporazum, morat ćemo im jednostavno reći da u budućnosti računaju još
samo na sebe". U tim riječima lorda Owena za televizijsku kuću BBC
sadržan je samo jedan od 'bisera' u mozaiku besćutnosti i
neuspješnosti tog umirovljenog britanskog diplomata", piše u Temi dana
ljubljanskog dnevnika komentator Veso Stojanov.
Po mišljenju Stojanova, ako dosadašnje posredovanje lorda Owena
simbolizira svu "brigu" Europe za nesreću u BiH, onda na sastanku
ministara vanjskih poslova dvanaestorice s predstavnicima svih strana
upletenih u rat na prostoru bivše Jugoslavije, poglavito Bosne i
Hercegovine, ne treba očekivati optimistički rasplet. Po njemu,
ministri će najvjerojatnije svim silama pokušati nagovoriti tvrdoglave
Balkance, ali nešto više od prijetnji ne treba očekivati. "Sve dok
Europa bude sa strane ravnodušno promatrala što joj se događa pred
pragom, takva će pogađanja poput najnovijeg ženevskog biti izraz
njezine slabosti, a Owenove izjave o njezinom potpunom napuštanju
prostora bivše Jugoslavije predstavljaju"- po komentatoru "Dela" -
"višak cinizma".
SJEDINJENE DRŽAVE - THE WASHINGTON POST - 28. XI. 1993.
Zima u Bosni
Autor uvodnika ističe kako "Europljani počinju zadnji diplomatski
napor kako bi zaustavili muke u Bosni prije nego se zima osveti". Oni
žele poduprijeti "tjedan dana star sporazum, koji već puca, između
strana da će propustiti očajnički potrebnu pomoć". Dublji je cilj,
ističe komentator, "postići mir u Bosni. Srbiji će donekle biti
ublažene sankcije, ako bosanskim Muslimanima da 3 do 4 posto
teritorija više nego što je prije ponuđeno. U zadnjem diplomatskom
krugu Muslimani su rekli da su, što se tiče teritorija, bosanski Srbi
i Hrvati ponudili 3 posto premalo". Autor upozorava na mane tog
postupka: "Nisu predviđene dodatne kazne za Srbe i Hrvate koji se
odluče suprotstaviti njegovim uvjetima. Dopušta Srbima i Hrvatima da
zadrže gotovo sve teritorije koje su osvojili. Oprašta 'etničko
čišćenje' i promjenu granica silom. Mrskom srpskom vođi Slobodanu
Miloševiću - koji nije, koliko god to bilo nevjerojatno, najgore što
postoji u njegovoj zemlji - zadaje udarac uoči srbijanskih izbora. A
Bosna ostaje raskomadana i jadna". Unatoč svim tim slabostima, ističe
uvodničar, mora se upozoriti na činjenicu da "nitko nema bolju ideju".
"Europljani su na kraju snaga, jedna ih zima dijeli od potpunog
napuštanja terena. Predsjednik Clinton se i dalje nada da će Vijeće
sigurnosti dopustiti ukidanje embarga na oružje za Muslimane, ali nada
je uzaludna i on je ne iznosi glasno. Moskva je, u najboljem slučaju,
beskorisna. U takvim okolnostima, gospodarske sankcije nametnute
Srbiji europska su jaka karta. Duboko pogađaju svakodnevni život
Srbije i njezine izglede u budućnosti. Europljani, koji su mnogo
angažiraniji u Bosni, spremniji su igrati na kartu sankcija nego
Amerikanci, koji nisu toliko angažirani. Ipak, ima smisla igrati na
kartu sankcija ako se to čini postupno. U prvoj fazi mora se postići
srbijanska suradnja u Bosni; u drugoj se mora poštivati neprimijenjeni
sporazum Srbije s Hrvatskom postignut pod pokroviteljstvom UN; u
trećoj, riješiti problem Kosova; u četvrtoj - suđenje glavnim
počiniteljima ratnih zločina. Rat je neprijatelj, ali je neprijatelj
i beznadnost. Europski ministri vanjskih poslova (i američki i ruski
promatrači) koji će se okupiti u Ženevi mogu napraviti gestu. Na
kraju će zaraćene strane morati odlučiti je li došao trenutak da krenu
prema miru", zaključuje uvodničar.
AUSTRIJA - KLEINE ZEITUNG 29. XI. 1993.
Riječ je jedino o opstanku
"Položaj stotina tisuća ljudi u Bosni iz dana u dan sve je teži, a
političari u Ženevi pokreću novu inicijativu za uspostavljanje
temeljnih uvjeta za opskrbu nesretnika osnovnim sredstvima za
opstanak. Ministri vanjskih poslova zemalja članica EZ pozvali su u
Ženevu sve zaraćene strane. Njihova ponuda obuhvaća ukidanje embarga
UN ako Srbi Muslimanima ustupe dodatne male dijelove teritorija.
No, u razgovoru za list, hrvatski ministar vanjskih poslova Granić
pokazao je da je polazna pozicija novoga kruga pregovora vrlo teška.
On zahtijeva da EZ bosansku inicijativu poveže s odgovarajućim
akcijama u hrvatskim područjima pod srpskom okupacijom. Nakon
razgovora s njemačkim kolegom Klausom Kinkelom, Granić je citirao svog
sugovornika koji je navodno ponudio određena jamstva o rješavanju tog
problema. Hrvatska želi da njemačko-francuska inicijativa obuhvati i
nadzor UN nad srpskim topništvom i povratak izbjeglica u njihove
domove u Bosni.
Navedeno stajalište hrvatskog političara pokazuje - poput stajališta
bosanskih Srba - da ženevski krug razgovora nema veće izglede za
uspjeh od svih dosadašnjih neuspješnih inicijativa. Činjenica da su
stotine tisuća civila u Bosni suočene sa smrću od gladi i hladnoće
neće biti olakšavajuća okolnost. (...)", zaključuje novinar.
BRITANSKI RADIO - BBC - 28. XI. 1993.
Pregled tiska
Dva britanska lista posvetila su dva članka mirovnim pregovorima koji
se sutra nastavljaju u Ženevi.
Andrew Hogg u "The Sunday Timesu" nabraja razloge zbog kojih "zdrav
razum nalaže zaraćenim stranama da napokon postignu sporazum. U
balkanskoj zimi bez pravih sigurnosnih koridora za dopremu dobrotvorne
pomoći oko milijun i pol ljudi, koji ovisi o toj pomoći, bit će
gladno, a mnogi će i umrijeti. Međunarodna zajednica umorna je od
zvjerstava u Bosni, a britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd
prednjači među onima koji upozoravaju da strpljenje međunarodne
zajednice ima kraja. Da bi se postigao teoretski mir, potrebno je da
Srbi predaju Muslimanima samo tri do četiri posto osvojenoga
teritorija, što je mala cijena ako se ima na umu da je u Bosni
poginulo više od sto tisuća ljudi. To bi onda dovelo do ublažavanja
sankcija prema Srbiji. Ako se u Ženevi ne postigne sporazum, moglo bi
doći do novih sankcija protiv Srbije, ali i protiv Hrvatske, dok su
Muslimani suočeni s mogućnošću povlačenja postrojba UN na proljeće
iduće godine. Kada bi stvari bile barem tako jednostavne".
Novinar obrazlaže stvarne pozicije zaraćenih strana i poteškoće s
kojima su suočeni pregovori. "Muslimani zasnivaju svoje potraživanje
na zemljovidu po kojemu bi Srbima pripadalo 52,5 posto teritorija, dok
oni sada drže oko sedamdeset posto. Srbima je pak posebno bitan
teritorij koji traže Muslimani jer je riječ o području istočne Bosne,
na granici sa Srbijom, koje su oni etnički očistili, kao i o strateško
osjetljivom dijelu na sjeverozapadu u blizini Bihaća i granice s
Hrvatskom. Otežavajuća okolnost, kada su u pitanju izgledi za mir,
jest i činjenica da pretežito muslimanska bosanska vojska postiže
vojne pobjede protiv bosanskih Hrvata, pa će vjerojatno pokušati
omesti svaku nagodbu koja bi ih sprečavala u zauzimanju teritorija.
Lord Owen upozorio je prošloga tjedna da je bosanska vlada i njezina
vojska uvjerena kako ima dovoljno oružja ne samo za borbe tijekom zime
nego i za novu ofenzivu na proljeće. Da bi se nakon najnovijih
osvajanja bosanske vojske postigao mir, bosanskim Hrvatima trebao bi
dalekovidan i neustrašiv vođa, a to Mate Boban sigurno nije".
Hogg na kraju navodi da su vojni promatrači uočili kako iz Hrvatske
stižu velika pojačanja bosanskim Hrvatima. "To su stotine vojnika
koji u Bosnu dolaze s Jadrana opremljeni teškim minobacačima, a Zagreb
je poslao u Bosnu i šest vojnih helikoptera dok je bivšega čelnika
hrvatskih specijalaca postavio zapovjednikom postrojba bosanskih
Hrvata". Ipak, nakon potankog obrazlaganja svih poteškoća, list sa
skepsom zaključuje kako je možda ipak moguće da sutra u Ženevi bude
potpisana nekakva mirovna nagodba.
Dopisnik "The Daily Telegrapha" iz Sarajeva Patrick Bishop također
raščlanjuje mogućnost postizanja mira u Bosni. Bishop napominje kako
je "stišavanje borbi u Bosni vjerojatno stvorilo najbolje preduvjete
za mir u posljednjih devetnaest mjeseci. Sada postoji nada da će se
Srbe moći uvjeriti da vrate dijelove teritorija, a zauzvrat bi se
ukinule sankcije koje su uništile tamošnje gospodarstvo. Stoga se može
očekivati da će se sutra u Ženevi na srpsku stranu izvršiti najveći
pritisak. U međuvremenu, sve su glasnija upozorenja da je pri kraju
strpljenje međunarodne zajednice, a na mogućnost povlačenja UNPROFOR-a
na proljeće, vojnici iz sastava UN vjerojatno uglavnom blagonaklono
gledaju. Njihov je entuzijazam, naime, davno ishlapio, a glavna
zadaća zapovjednika sada je sačuvati živote vojnika.
UN u Bosni nisu dobro prošli. Izloženi stalnim frustracijama, oni su
potrošili velike količine energije gotovo s ništavnim rezultatima, a
ograničenost vođa triju zajednica u Bosni snizile su im moral i
izazvale sumnje na svim razinama. Njihov angažman u Bosni postao je
veliki laboratorijski test izvedivosti posthladnoratovskih operacija,
ali rezultati nisu ohrabrujući. Stoga će u budućnosti UN vjerojatno
izbjegavati slična velika posredovanja sve dok ne ispitaju osnovna
strateška načela, primjerice što je to poželjno, a što je moguće.
Jedna od gorkih lekcija Bosne jest da se mir ne može postići tamo gdje
sudionici ne žele ili nisu sposobni za kompromis".
(Hina) lv
290605 MET nov 93
29HHMM MET nov 93
(Hina) lv