ZAGREB, 31. svibnja (Hina)
RADIO-VATIKAN - RV 30. V. 1993.
Radio-Vatikan razgovarao je u povodu Dana državnosti s novoimenovanim
ministrom vanjskih poslova i dopredsjednikom hrvatske Vlade za međunarodne
odnose dr. Matom Granićem:
- Gospodine Graniću, kako vidite razdoblje hrvatske neovisnosti baš danas
kada Hrvatska slavi dan svoje državnosti?
- "Hrvatski je narod prije trinaest stoljeća imao svoju državu i stalno
kontinuitet državnosti, ali tek sada imamo potpuno međunarodno priznanu
hrvatsku državu. Što ne znači da već imamo i slobodnu državu. Dvadeset i
dva posto našeg teritorija je okupirano i naš primarni cilj je imati
potpuno slobodnu državu, ali ne bilo kakvu državu. Mi želimo imati
demokratsku, civilnu, pravnu državu. Mi želimo usvajati europske norme i
biti dio Europe, Europe kojoj povijesno i kulturno pripadamo".
- Unatoč slavlju, mnoga nerazriješena pitanja stvaraju tjeskobu. Rat još
traje, prognanici se nisu vratili u svoje domove.
- "Rat još traje ... Mi smo vratili više od dvije trećine prognanika, ali
nismo vratili niti jednog na zaštićena područja ili tzv. ružičaste zone,
pod nadzorom UNPROFOR-a u ovome trenutku. I nismo ih vratili zato što
pobunjeni Srbi ne prihvaćaju niti Vanceov plan, niti bilo koju rezoluciju
Vijeća sigurnosti. Hrvatska će dalje učiniti sve da mirnim putem dođemo do
svojih granica, da se ružičasta područja i zaštićene zone integriraju u
državno-pravni sustav Hrvatske, da priznamo sva ona manjinska prava prema
našem Ustavu i ustavnom zakonu i da ih isto tako potpuno u praksi
primjenjujemo. (...) Znači, osnovni je cilj da se počnu poštivati ljudska
prava i da se svi ljudi vrate, bez obzira na nacionalnost".
- Hrvatskoj predstoji gospodarska i duhovna obnova. Kako vidite ulogu
Crkve u hrvatskom narodu u tim prevažnim zadacima?
- Hrvatsku čeka i povratak prognanika, i gospodarska obnova, i, jasno,
duhovna obnova. Duhovna obnova da zaboravimo na razdoblje jednopartijskog
sustava i svega onoga što je iz toga proizlazilo. Crkva ima bitnu ulogu u
tome da se što prije zaboravi zlo, da što prije nestane mržnja, da se čim
prije možemo posvetiti razvoju, izgradnji ... Ja mislim da je u tome
velika uloga Crkve, jer se bez uloge Crkve nikad ne bi mogao uspostaviti
pravi mir. Jedna je stvar ne zaboraviti, a druga oprostiti. Mi moramo
opraštati ... Crkva će, kao i uvijek dosad, odigrati svoju ulogu onako
kako je to i povijesno radila".
NJEMAČKA - SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 29/30/31. V. 1993.
Srpska oporba kritizira plan za Bosnu
"Plan akcije o formiranju sigurnosnih zona za muslimansko stanovništvo u
Bosni, koji su sastavile Amerika, Rusija, Velika Britanija, Francuska i
Španjolska, izazvao je oštru kritiku vodećih osoba srpske oporbe. (...)
Vesna Pešić, predsjednica srpskog građanskog foruma, predbacuje
međunarodnoj zajednici da još nije izradila koncept za dokončanje etničkih
sukoba i rata. Najnoviji planovi označavaju novu kupovinu vremena i
dodatno ohrabruju politiku teritorijalne podjele koju zastupaju
nacionalističke i ekstremističke struje. Podjednako oštre riječi uputio je
na adresu međunarodne zajednice i Zoran Đinđić, predsjednik izvršnog odbora
Demokratske stranke Srbije, izjavljujući da je 'u Washingtonu postignut
kompromis, koji predstavlja tek uljepšanu formulaciju za pasivnost i
oslobađanje prostora za nesmetan razvoj događaja
(...)'
Dragan Veselinov, profesor političkih znanosti i predsjedavajući
demokratski orijentirane Nacionalne seljačke stranke, izražava žaljenje što
su događaji zapravo zatrli Vance-Owenov plan a time i njegove temelje -
očuvanje Bosne i Hercegovine kao jedinstvene države, etničkog mira i
suzbijanje separatizma. Zapad je izabrao konfederaciju koja ne isključuje
perspektivu potpunog uništenja muslimanskog stanovništva, ističe Veselinov
i dodaje da je riječ o priznanju velikosrpske i velikohrvatske
nacionalističke politike: 'Zapad će pokušati riješiti moralnu krizu
pooštrenjem sankcija protiv Srbije, a možda i embargom protiv Hrvatske.
No, Milošević će ostati pobjednik. On je osvojio nove teritorije'.
Stojan Cerović, član oporbe i komentator nezavisnog tjednika "Vreme"
također smatra da odluke donesene u Washingtonu širom otvaraju vrata
srpskim i hrvatskim ultranacionalistima: 'Bosanski Srbi više nemaju razloga
za povlačenje iz područja koja su osvojili. To će ohrabriti Vojislava
Šešelja i ostale srpske ekstremiste, ali i hrvatske ekstremiste u Bosni i
Hercegovini, a vjerojatno i u Zagrebu budući da je razvoj događaja pokazao
da zapadna zajednica više nema snage za odlučno djelovanje već jednostavno
prihvaća politiku novostvorenih činjenica'. Cerović ne vjeruje da će nove
inicijative međunarodne zajednice utjecati na stišavanje ratnih sukoba u
Bosni", javlja Mira Beham.
AUSTRIJA - PROFIL - 29. V. 1993.
Voda na bosansku vatru
"Požar u Bosni mogao bi biti ugašen, a njegovo širenje spriječeno, jer su
nakon višemjesečne svađe najvažniji diplomatski protagonisti - Amerikanci,
Europljani i Rusi, pod vodstvom ruskog ministra vanjskih poslova Andreja
Kozireva, napokon utvrdili zajednički, iako pomalo mlak plan o stvaranju
sigurnosnih zona za Muslimane. Pritom diplomati nisu precizno odredili
smatraju li Vance-Owenov plan i dalje temeljem za rješavanje sukoba. Jasno
je samo da prijedlog Andreja Kozireva također neće biti lako provesti u
djelo zbog nespretnosti diplomata i beskrupuloznosti balkanskih političara.
SAD nevoljko podupiru plan Kozireva budući da ruska inicijativa označava
njihov poraz utemeljen na europskom uskraćivanju potpore američkoj opciji
zračnih napada na Srbe i ukidanja embarga na dostavu oružja Muslimanima.
(...)
Muslimanski predsjednik Alija Izetbegović novu mirovnu inicijativu smatra
katastrofom. Nakon što je uočio da Europljani uporno odbijaju američki
prijedlog o ukidanju embarga, Izetbegović je svoju aktivnost usmjerio na
podupiranje Vance-Owenova plana koji je označavao bar teoretsko očuvanje
Bosne i Hercegovine. Amerikanci koji su namjeravali spasiti bosanske
Muslimane, ponovno su iznevjerili predsjednika Izetbegovića: neposredno
nakon što je u nevolji prihvatio podjelu svoje zemlje na deset autonomnih
pokrajina, Washington je Vance-Owenov plan bacio na smetlište povijesti.
Izetbegoviću je preostalo samo da pozove svoje ljude da 'svim dopuštenim
sredstvima brane jedinstvo i slobodu nezavisne Bosne i Hercegovine'. U
kontekstu vojne nadmoći Srba i Hrvata, Muslimani su mogli posegnuti samo za
terorističkim udarima. (...)
Srbi su, naprotiv, radosno pozdravili novi plan, smatrajući ga znakom
slabosti Zapada i potvrdom svojih teritorijalnih osvajanja. (...)
Plan je utvrđen u nepovoljnom trenutku za Hrvate koji još nisu postigli
svoj cilj uspostave potpune kontrole nad zapadnom Hercegovinom i nad
srednjom Bosnom. (...) No, Hrvati ipak mogu slaviti novu inicijativu
budući da gradovi Mostar i Vitez, u kojima hrvatska strana uspješno provodi
etničko čišćenje, nisu proglašeni sigurnosnim zonama za Muslimane.
Iza kulisa nove mirovne inicijative hrvatska vlada vodi sa Srbima iz
hrvatske krajine pregovore o suradnji. Uz blagoslov srpskog predsjednika
Slobodana Miloševića, dvije strane pripremaju opsežan mirovni sporazum.
Prizna li Hrvatska Srbima u krajini visok stupanj političke autonomije,
Srbija će diplomatski priznati Hrvatsku u njezinim prijeratnim granicama.
Uspjeh tih pregovora mogao bi biti važan presedan za konfederalnu Bosnu.
(...)
Bosanski Muslimani s pravom jadikuju nad svojom sudbinom - pali su u jamu
koju su iskopali zapadni diplomati. Nezavisnost Bosne i Hercegovine nije
zahtijevalo muslimansko vodstvo već Europska zajednica i njezini podmukli
saveznici Hrvati. Politika priznanja morala je rezultirati podjelom Bosne,
ako ne čak i sveobuhvatnim balkanskim ratom budući da Bosna, u to vrijeme
bez rata, nije mogla postati samostalna država zbog imperijalističkih
ciljeva velike Srbije i velike Hrvatske. Budući da UN nisu bili spremni
vojno zaštititi novu državu, priznanje Bosne pridonijelo je razaranju.
Plan Andreja Kozireva vjerojatno neće donijeti mir na Balkan budući da
postoji dobitnička strana (Srbi), gubitnička strana (Muslimani) i Hrvati
koji su istodobno dobitnici i gubitnici. No, rezultira li incijativa ruske
diplomacije splašnjavanjem sukoba u Bosni, pravi posao međunarodne
zajednice tek počinje. Ona mora razviti permanentni mehanizam koji će
otvoriti izlaz iz istočnoeuropskog labirinta sastavljenog od granica i
manjina. Ne bude li tako, preostaje nam da čekamo idući rat", zaključuje
Misha Glenny.
BRITANSKI RADIO - BBC 30. V. 1993.
Pregled tiska
"I tako, ovo je mir" naslov je podužeg izvješća koje je "The Sunday
Timesu" iz Mostara poslala Janine di Giovanni. Krupan nadnaslov rječito
govori o sadržaju izvješća: 'Dok vlade Zapada plješću svom planu za
rješenje u Bosni, stvarnost Mostara pokazuje da užas ni izdaleka nije
završen'. Janine di Giovanni piše o tamošnjim sukobima bosanskih Hrvata i
Muslimana i o etničkom čišćenju koje provode Hrvati u području koje im
pripada po Vance-Owenovu planu.
Na istoj je stranici i članak Michaela Johnsa, političkog urednika lista,
pod naslovom 'Premalo izgovora za pasivnost'. I taj naslov podosta govori
o sadržaju članka. 'U stajalištima zapadnih Europljana prema patnjama
ljudi koji žive u okupiranim mjestima BiH postoji neka nevidljiva struja
rasizma. Činjenica da su oni koji su najviše izgubili ujedno i Muslimani
pothranjuje našu predrasudu da se to ne događa u našem dvorištu, iako su
oni isto toliko Slaveni koliko i Srbi koji ih napadaju. Da kršćanskim
Srbima prijeti uništenje, mi u našoj srži znamo da bismo drugačije
osjećali', piše među inim Michael Johns.
"The Sunday Telegraph" piše o razočaranju bosanskih Muslimana zbog
najnovije inicijative za dovršavanje rata u BiH. Dopisnik iz Zenice piše
da su Srbi međunarodno priznane moralne propalice sukoba u BiH, ali da su
potpisnici washingtonskog sporazuma, čini se, potpuno zaboravili činjenicu
da glavna prijetnja životima Muslimana sada dolazi od postrojba bosanskih
Hrvata, više negoli od postrojba bosanskih Srba.
"The Observer" piše, na naslovnoj stranici, da su i Srbi i Hrvati na
osnovi izvješća britanskih, američkih i francuskih izvora, kao i izvješća
svjedoka, do pet stotina puta prekršili zonu zabrane leta nad BiH otkako se
ona počela provoditi, prije šest tjedana.
List je objavio i članak Mishe Glennya, bivšeg dopisnika BBC-a iz Istočne
Europe, pod naslovom 'Zašto su zaštićene zone recept za anarhiju'. U svom
viđenju onog što se dogodilo i što se događa, Glenny upozorava da bi
washingtonski dogovor mogao Srbima i Hrvatima biti bianco-ček za komadanje
BiH. Kažu da je ideja o zaštićenim zonama dobra, no Glenny tvrdi da ona
nema neki dugoročni cilj, pa washingtonska inicijativa samo podcrtava
beznadne podjele koje razdvajaju velike sile u njihovu pristupu krizi na
prostoru bivše Jugoslavije. Sve dok postoji to nejedinstvo postoji
opasnost da sukob zahvati veliki dio balkanskog polutoka, drži Glenny i
piše da su rad Cyrusa Vancea i lorda Davida Owena uporno potkopavali
zaslijepljeni interesi SAD i EZ, kao i - u mnogo manjoj mjeri - Rusije i
Turske. Amerikanci su washingtonskom deklaracijom priznali poraz, ali
odbijaju dati zadovoljštinu Vanceu i Owenu. Ako Vance-Owenov plan zaista
umre, Europa i Amerika će jednostavno biti svjedoci onoga što taj plan
pokušava spriječiti: podjelu BiH između dvije lokalne imperije Zagreba i
Beograda. Europska diplomacija ne treba se glupo smijuljiti načinu na koji
Clintonova vlada postupa i na koji je postupala u vezi s BiH. Glenny drži
da do rata ne bi ni došlo da Njemačka nije kao buldožer natjerala ostale
zemlje EZ da se početkom 1992. pridruže njenom križarskom ratu priznavanja
BiH. Glenny drži da je poslije priznavanja Hrvatske međunarodna zajednica
trebala, ako je htjela spriječiti rat u BiH, uvesti protektorat UN nad tom
republikom. Članak Glenny završava s pitanjem: 'Kamo sada krećemo? Sjedimo
i čekamo. Gledamo je li bilo koja nacija spremna poslati svoju vojsku koja
će štititi zaštićene zone, koje ne uključuju teritorije oko kojih se
sukobljuju Muslimani i Hrvati, i na kojima će se borbe zasigurno nastaviti.
Također moramo sjediti besposleni dok Srbija i Hrvatska klize u ekonomsku
anarhiju sa svim opasnostima koje to podrazumijeva'.
'Amerika i Europa će platiti svoj cinizam oko Bosne' kaže se u podnaslovu
komentara Noela Malcolma, koji je objavio "The Sunday Telegraph". 'Ako
postoji ijedna lekcija koju je potrebno utuviti u tvrde lubanje naših
političara, to je da politika koju mi primjenjujemo u Bosni nije politika -
kako se oni hvale - neposredovanja. Embargo na dostavu oružja svim
zaraćenim stranama znatno je posredovanje u ovom ratu. Tijekom dugoga niza
mjeseci embargo je bio najbitniji čimbenik koji je odlučivao o vojnom
rezultatu. Pa ipak, umjesto priznanja da embargo jest posredovanje, naši
su političari, izvrćući zakone logike naglavce, izjavili kako oni ne žele
posredovati te da bi ukidanje embarga za Muslimane bilo posredovanje.
Nitko nije bio uporniji u tom stajalištu od britanske vlade koja je
udružila svoje snage s Francuskom i Rusijom kako bi blokirala bilo kakav
potez koji bi u tom smjeru poduzeli Amerikanci. Dopuštajući Srbima da
stvore srpsku republiku u Bosni, mi istodobno osnažujemo i srpske ambicije
u okupiranim dijelovima Hrvatske, gdje sada vođenje drugoga rata postaje
sve vjerojatnijim. Mi smo istodobno dali zaleno svjetlo srpskom
predsjedniku Miloševiću da nastavi provoditi iduće faze svojega plana, koje
će vjerojatno uključivati jačanje etničkog čišćenja na Kosovu i zametanje
građanskoga rata u Makedoniji. Washingtonski plan, naravno, sadrži i
strogu frazu kako će svijet tretirati bilo kakvo širenje sukoba s najvećom
ozbiljnošću, ali nakon što smo vidjeli kako se svijet ponašao kad je bio
ozbiljan prema Bosni, zašto bi se gospodin Milošević prema takvoj frazi
odnosio bilo kako osim s potpunim prezirom', zaključuje svoj komentar Noel
Malcolm.
'Lutajući balkanskim zabludama' naslov je članka urednika za istočnu
Europu "Tonya Barbera" u "The Independent on Sunday". Ispod članka su
objavljene fotografije devetero svjetskih političara, koje list naziva
'arhitektima neuspjeha'. Na fotografijama prepoznajemo lica Jamesa Bakera,
bivšeg američkoga državnog tajnika, zatim mirovnih pregovarača Cyrusa
Vancea i lorda Davida Owena, bivšeg njemačkog ministra vanjskih poslova
Hansa Ditricha Genschera i sadašnjeg britanskog obnašatelja iste dužnosti
Douglasa Hurda, kao i trojice pregovarača EZ iz rane faze rata u Hrvatskoj,
Hansa van den Broeka, Giannia de Michelisa i Jacquesa Poosa. Kako je Zapad
sebe mogao dovesti u stanje sadašnjeg nereda, pita se autor i nastavlja:
'Kad bi jedan dan mogao sumirati potpunu zbrku koja je zahvatila zapadnu
politiku, mnogi bi izabrali petak 21. lipnja 1991. Toga je dana James
Baker, tadašnji državni tajnik SAD, doletio u Beograd i rekao kako SAD i
njihovi europski saveznici vjeruju da Jugoslavija, tj. područje o kojemu
danas govorimo kao o bivšoj Jugoslaviji, treba ostati jedinstvena država'.
Pozirajući fotografima, do njega je stajao jugoslavenski premijer Ante
Marković. On je gospodina Bakera pozdravio riječima: 'Vi svakako znate
odabrati pravo vrijeme da biste povukli pravi potez'. Rat je tada bio
udaljen samo pet dana, a ta će izjava ostati u povijesti zabilježena kao
najgorči primjer nesvjesne ironije. 25. lipnja Slovenija i Hrvatska su
proglasile neovisnost, a 26. lipnja izbili su sukobi između Slovenije i
JNA, a mjesec dana kasnije već je buktio rat u Hrvatskoj. Nakon potpore
ujedinjenoj Jugoslaviji sa Zapada je uslijedila potpora neovisnoj BiH, a
danas se podupiru zaštićene zone za Muslimane. Na kraju svega glavna
lekcija bosanskog sloma jest da je Zapad ostao bez vjerodostojne
sveobuhvatne politike za područje istočne Europe i bivši Sovjetski Savez.
Nedostatak predodžbe i nespremnost da uloži vlastite kapacitete učinili su
našu ulogu uglavnom pasivnom. U povodu izbijanja jedne krize za drugom, mi
smo se svaki put uzbuđivali, a obično smo nudili neprimjerene odgovore.
Ako Zapad ne počne iskazivati veću vještinu i viziju, BiH će biti samo prva
tragedija od mnogih koje će se tek dogoditi.
GLAS AMERIKE - VOA =30. V. 1993.
U emisiji 'Oči u oči' televizijske mreže NBC gosti su bili Muhamed
Šaćirbej, veleposlanik BiH u UN, Petar Šarčević, veleposlanik Hrvatske u
SAD, i Nebojša Vujović, predstavnik za tisak jugoslavenskog veleposlanstva
u Washingtonu. Kratak prikaz emisije pripremio je Đorđe Putić.
"Zamoljen da komentira najnoviji plan o BiH, koji su predložile savezničke
zemlje sa SAD na čelu, veleposlanik BiH pri UN Muhamed Šaćirbej izjavio je
da je to institucionalizacija statusa quo što je po njegovu mišljenju
neprihvatljivo jer potvrđuje osvajanja i zločine što su u toj zemlji
počinile srpske postrojbe. Za predložene zaštićene zone gospodin Šaćirbej
je rekao kako izgleda da nikome nije jasno što one zapravo predstavljaju,
ali da bosansko-hercegovačka vlada drži kako se one svode na etnička geta.
Tajnik za tisak jugoslavenskog veleposlanstva u Washingtonu Nebojša
Vujović izjavio je da Jugoslavija program zajedničke akcije zapadnih
zemalja smatra čvrstim temeljem za političko rješenje. U njemu se napušta
jezik sile i usmjerava na politička sredstva za postizanje mira. Mi,
naravno, ne podržavamo sankcije, rekao je gospodin Vujović.
U nastavku razgovora voditelj emisije napomenuo je da se u programu
zajedničke akcije zapadnih zemalja uopće ne spominje hrvatski teritorij u
srpskim rukama. Veleposlanik Republike Hrvatske u Washingtonu Petar
Šarčević izjavio je kako bi bio mnogo sretniji kada bi to bilo uključeno u
spomenuti plan. 'Nažalost, to nije slučaj', rekao je Šarčević i nastavio -
'ja se nadam da će se to promijeniti. To se mora promijeniti jer u
suprotnom ne možemo očekivati da će to područje ponovno biti mirno i
ponovno se vratiti normalnom životu. Iz tog područja protjerano je oko
trista tisuća Hrvata, Mađara i drugih, i sada su oni izbjeglice u vlastitoj
domovini. To je razlog zbog kojega mi ustrajavamo na njihovu pravu da se
vrate svojim kućama', rekao je Šarčević.
U nastavku je tajnik za tisak jugoslavenskog veleposlanstva Nebojša
Vujović istaknuo da Srbi nisu okupirali dijelove Hrvatske već da na tom
području žive već stoljećima, na što mu je hrvatski veleposlanik zamjerio
što pri tome ne spominje pripadnike hrvatskog i drugih naroda koji su
odatle morali otići".
(Hina) lv
310539 MET may 93
(Hina) lv