NA SJEDNICI SPUPŠTINE GRADA ZAGREBA - ZAJEDNIČKO ZASJEDANJE
Štovani predsjedniče gradskog poglavarstva, štovano
Predsjedništvo, gospođe i gospodo, cijenjeni zastupnici i
gosti,
Nisam mislio govoriti, ali ne mogu ispustiti pri-
liku da pred vijećnicima, zastupnicima glavnog grada Hrvat-
ske ne prozborim.
Čestitam vam na izboru, koliko znam povijest ovog
Grada, ni jedno gradsko poglavarstvo nije izašlo s takvom
jednodušnošću iz izbora kao ovo. Imate povjerenje Grada,
ne smijete ga iznevjeriti, ne samo HDZ-a s čijim ste progra-
mom pobijedili. Predstavnici ste sveg pučanstva Grada Zagreba.
kao predstavnici čitavog Zagreba uvijek imajte na umu da ste
predstavnici glavnog grada Hrvatske. O tome bi nešto kazao,
o promjeni ustrojstva same organizacije gradske uprave. Bilo
bi pogrešno shvatiti da ukidanje prava djelokruga rada dosa-
dašnjih općina znači udaljavanje gradske uprave od lokalnih
problema, bilo koje općine koja sada postoji, ili rubnih-
Zaprešića, Sesveta, Velike Gorice, ili onih koje će se uklju-
čiti. Ne radi se samo o Dugom Selu, nego i o Stubici. Treba
rješavati lokalna pitanja svake općine, naselja i ulice, ali
trebamo imati i politiku Zagreba. Nismo imali politike Hrvat-
ske, u smislu kako je to hrvatski narod trebao, pa nismo
imali ni politike Zagreba. Treba podsjetiti i morate biti
svjesni da smo izašli iz jednog stanja kada se je o Zagrebu
govorilo da je sjedište bliže ili dalje okolice, a ne kao o
glavnom gradu svih Hrvata.
Kritici nam prigovaraju da u ovih pet mjeseci nismo
napravili ništa, a napravili smo čuda. Nismo još zadovoljni,
moramo iči dalje.
Jedan od koraka koje poduzimamo jest i to da grad ospo-
sobimo; da rješava svoje probleme. Moramo imati jednu djelotvor-
nu" svrhovitu gradsku upravu. Molim vas, nađite praktična
rješenja, a da istovremeno ne udaljimo rješavanje konkretnih
problema svakog naselja, svake ulice, općine.
Vraćanjem simbola ovog grada, spomenika Bana Jelačića
obavili smo vanjski dio. Preostaje da slobodu, demokraciju koju
smo politički ostvarili, oživotvorimo na svim područjima. Za-
greb, nije samo četvrtina ili polovina proizvodnje Hrvatske
na nekim područjima, on je ogledalo Hrvatske, budite toga
svijesni. Svaki se problem zrcali kroz Zagreb do posljednjeg
čovjeka Hrvata u svim dijelovima svijeta. Kako će se stvari
rješavati u Zagrebu - to će imati utjecaja i na naš rad u
vodstvu Hrvatske i na držanje svijeta prema nama.
U Zagrebu imate svakodnevne probleme običnog čovjeka,
ali i one od nacionalnog značaja. Imate probleme nezaposlenog,
bolesnog čovjeka, običnog radnika, ali i probleme najvećih znan-
stvenika i umjetnika. Treba imati sluha i za jedne i za druge,
za nezaposlenog, bolesnog, kao i za one vrijednosti u znanstve-
nom ili umjetničkom žiootu, koje se ne mogu podvesti pod sva-
kodnevna mjerila. Tu treba imati i sluha i smjelosti da se
i jedni i drugi problemi rješavaju na primjeren način u interesu
cijele Hrvatske.
Zagreb je izmijenio političko lice, od Cvjetne nedjelje
pa dalje, s vama svima zajedno. Promijenili smo lice Hrvatske,
treba promijeniti i konkretno lice ovog grada. Koga od nas ne
boli duša kad ide u Gornji Grad i gleda ruševne fasade? U svi-
jetu ima povijesnih spomenika, ali gotovo nigdje nema jedne
takve cjeline kao što je Gornji Grad. Ne dopustimo da to pro-
padne. Oživimo to, dajmo ljepotu, s malo napora i organizacije.
Susretao sam ljude koji su zainteresirani da se nešto napravi.
Predložite da ljudi koji imaju sredstava i žele očuvati svoje
ime u ovom gradu, narodu, budu donatori za obnovu kuća. Ili,
utemeljite fond za obnovu spomenika Gornjeg Grada. Naići ćete
na odjek, dajte inicijativu. Iskoristimo zanos, polet, obnav-
ljanja hrvatske nacionalne svjesti i samopouzdanja, ali uočite
račun da se ništa samo po sebi neće rješavati i da se zanos
može pretvoriti u suprotno, u nešto što nam se može osvetiti.
Tim više što se ne susrećemo samo sa starim protivnicima u
Zagrebu, nego i s onim političkim diletantima koje je narod
odbacio, ali koji ne silaze, već iz prikrajka, podzemlja kriti-
ziraju što bi trebalo i što ne bi trebalo. Moramo biti otvoreni
za svaku kritiku, unutar vlastitih redova i od strane svih
građana. Moramo biti ustremljeni prema rješavanju bitnih pita-
nja. Zagreb može postati u kulturnom, prometnom smislu središte
jugo-istočne Europe, ali pod uvjetom da budemo na visini svoje
zadaće.
Nema konkretnog, djelotvornog mjesta za rješavanje pro-
blema u gradu. Još uvijek ima puno birokracije. Tome moramo
stati na kraj, prije svega vi u gradu, kao i mi u republičkoj
vlasti, republičkom vrhovništvu.
Zagreb može postati privrednim i kulturnim središtem.
Svijest se za nas zanima, ali će nam toliko vjerovati, koliko
ćemo pokazati da smo u stanju provesti ovo što proklamiramo.
Spomenuta je zbirka Malnar. U Zagrebu imamo blago
nadbiskupije Metropolitane, koje je godinama skriveno. Ima i
drugih zbirki - rješite to. O tome se pričalo desetljećima,
ali se nije rješavalo. Nema prostora ? Ima prostora za koji ni
gradsko poglavarstvo, ni republička vlada ne znaju, a u njihovu
je vlasništvu. Dajmo povjerenje sposobnim ljudima i rješavajmo
stvari.
Pošto ste gotovo svi vi vijećnici članovi HDZ-a, nešto
bi molio. Dobili smo povjerenje na programu HDZ-a. Taj program
je program čitavog hrvatskog naroda. Sada kad ste na vlasti-
nemojte, nemojte usko gledati. Ako ima izvan načih redova spo-
sobnih ljudi, uključite ih. U Bibliji i guranu naći ćete, da
onaj koji je na vlasti, ako ne uzima najsposobnije i najpošte-
nije, čini grijeh, ne samo prema pojedincu kojeg zapostavlja,
već prema narodu u cjelini. Vodimo računa o tome. Mi moramo
postići da više ne smjenjujemo ljude po tome, da li je netko
nekome simpatičan ili nije, ne smijemo to raditi mi u Zagrebu.
Što se u Zagrebu čini, zrcali. Prema tome, nemojte to činiti.
Ne može biti smjenjivanja ljudi, ili imenovanja, po osobnim
ocjenama pojedinaca. Sprovodit će se javni natječaj, a tamo
gdje naša imenovanja nisu provedena po javnim natječajima,
ići ćemo za tim da ih poništimo. Ne činimo greške koje je
činio bivši režim. To možemo izbjeći principijelnom i načelnom
politikom. Ako želimo privući naše iseljenike koji su otišli
zbog bjede ili političkog prognanstva, moramo im stvoriti
uvjete za slobodan rad i razvitak, kao što su ih imali u slo-
bodnom svijetu.
Trebaju nam sposobni, karakterni ljudi, ljudi odgo-
vornosti. Svatko treba da odgovara za svoj rad i da se ne
krije iza bilo koga, niti iza mene, niti iza imena HDZ-a.
Birokratska rješavanja, kojekakve zelene kuverte, čuo sam da
toga još ima u našim općinskim upravama - u koliko dade mito
dobit će rješenje - borimo se protiv toga.
Istaknimo ljude koji postižu rezultate, koji požrtvo-
vano rješavaju ljudske i gradske probleme, ali idimo i na "stup
srama" s onima koji sramote našu slobodu, našu hrvatsku demo-
kraciju - inače nećemo postići ono što želimo.
U koliko pogrešimo, nemojmo krzmati priznati grešku,
ispravimo je.
Na imenovanju ulica dali smo ime kardinala Stepinca
Kaptolu, ne čitavom Kaptolu, već dvijema kućama. Time vrhov-
ništvo katoličke crkve nije zadovoljno. Kardinal mi osobno
kaže đa ga nitko ništa o tome nije pitao. Netko je nekoga
pitao na nekoj razini. Promjenimo to, dajmo kardinalu Stepincu
nešto što je vezano za njega, u Novom Zagrebu ili drugdje.
Kaptol je povijesno ime. Rekli smo da ćemo čuvati povjesni
identitet grada. Moramo znati za što je tko odgovoran, od vas
ovdje odbornika, pa do mene. Ima stvari koje se rješavaju i
bez mene, a pripisuju se meni.
Demokracija da, u smislu slobode, u smislu inicijative,
ali i u najdemokratskijim zemljama zna se što je tko i za što
je tko odgovoran. Dopustite, među nama ima još uvijek, po starom,
da se svatko bavi i unutrašnjom i vanjskom politikom, To su
dvije delikatne službe, a svatko misli da može o svemu suditi,
da zna bolje riješiti. Kad bi dopustili da svatko sve radi,
nitko ne bi napravio ono što mu je dužnost.
Želio bih, a u tome ćete imati moju osobnu potporu,
potporu čitave hrvatske Vlade, Hrvatskog Sabora, da idete u korak
sa svjetskim dostignućima. Imajte ambicije da prevladamo nešto
što se uvuklo u našeg čovjeka - nepovjerenje prema vlasti, čak
pomanjkanje volje i želje da sudjeluje konstruktivno u toj vlasti.
Dobrom je djelu naših ljudi laganije da kritizira i da bude po
strani, nego da preuzme odgovornost. Sudbina je danas u našim
rukama, prema tome i rješavanje svih problema. Naučimo našeg
čovjeka na to. Stvarajmo uvjerenje, od dječjih vrtića, preko
škola, suda, da sami moramo rješavati sve svoje probleme. Onima,
koji nisu za to ili koji nas smetaju, kažimo - oprostite, sklanjajte
nam se gospodo, da bismo mogli ići svojim putom!
Ima u tom smislu dvostrukih stvari - osim pomanjkanja
volje i odlučnosti da se sudjeluje u rješavanju, još uvijek nekih
isčekivanja. Ima potpadanja pod različite utjecaje. U jednom
prijelaznom razdoblju to je neizbježivo. Neka stara stanja trpimo
već dugo, kolebljivi smo da izvršimo neke kadrovske promjene,
a negdje odveć brzopleti. Prema tome, objektivno - to i nije
tako lagano. Moramo naći ljude koji će biti odmjereni i u jednom
i u drugom pravcu. Dođemo li do zaključka, da neki nisu dovoljno
potkovani da rješavaju probleme, zamijenimo ih sa drugim ljudima.
To ne trebamo smatrati političkom i ljudskom degradacijom, nego
da traženjem rješenja koja će naš novi demokratski stroj ospo-
sobiti za normalno djelovanje. Imajmo ambicije, da učinimo od
Zagreba, ne samo glavni grad Hrvata, kojim će se svaki Hrvat
ponositi, ne samo mjestom u koji će strani svijet rado dolaziti.
Imamo otvorena vrata da Zagreb postane jedno od vidnih središta,
prometnih i kulturnih i trgovinskih, jugoistočne Europe.
Imajmo ambicija da napravimo neke stvari. Da sam u gradskom
poglavarstvu, osobno se ne bih bavio pitanjem da li ćemo danas
graditi metro, jer sam čuo da ima takvih ambicija - ali bih imao
ambicija da prokopam tunel kroz Zagrebačku goru. To bi otvorilo
nove horizonte zagrebačkom čovjeku. Ako je netko želio ići na
izlet, išao je u Sloveniju, nije koristio zagorske toplice ili
Zagrebačku goru. Na Pohorju naći ćete desetak hotela, planinarskih
kuća, a zagrebačka Medvednica je na Zagreb još uvijek, kao da je
neznam gdje. Istina, ima entuzijasta, starih Zagrepčana, koji
pješače gore. Još uvijek nismo iskoristili ono što priroda daje
Zagrebu. Prema tome tražite, rješavajte, učinite Zagreb ljepšim
za Hrvatsku i svijet.
S muzejom Mimara dobili smo središte s kojim se možemo
ponositi. Propustili smo priliku - to ide na račun aovog pogla-
varstva - da možda s Jelačićem dobijemo svjetsku atrakciju.
Bilo je prijedloga da se spomenik bana Jelačića vrti. Naši
ljudi iz vana bi platili radove. Kad je došlo do mene da pre-
sudim, već sam imao na leđima Knin. Nisam htio donositi još
jednu odluku koju jedan dio ne bi shvatio, a i radovi su već
bili u toku. Koliko moramo čuvati povijesni identitet, koliko
moramo na svoj način biti konzervativni - jer konzervativnost
znači i jednu postojanost, toliko moramo biti dinamični i
otvoreni novim stvarima, novim vidicima i traženjima, kako bismo
sačuvali staro i udahnuli novo.
Ja vjerujem da ćete svi vi, kao i svi mi, ispuniti svoju
povijesnu zadaću. Nadam se da će ova reorganizacija, koju sada
činite u ustrojstvu gradske uprave, biti dobra - ali čim uočite
greške ispravljajte ih. Osobito bih vas molio da Zagreb prednjači
u nećemu čime se inače dičimo - tisućgodišnjom kulturom. Sada nemam
prilike sam pješke obilaziti naše trgovine, u kavane nisam zalazio,
ali ćesto sam bio zapanjen koliko smo se balkanizirali. Neka Zagreb
bude na vrhuncu kulture, od uređenja fasada, čistoće grada do kulture
vladanja. Jednom rekoh redarstvenicima, ali to treba govoriti i u
gradskoj upravi prije svega. Neka u bankama, pred svakim šalterom bude
crvena crta, da se ljudi nauče stati u red tako da jedan drugome ne stanu
na nogu, ne prenose prehladu i da se kulturno vladaju, kao što se vladaju
ljudi u svijetu. To ništa ne košta, ali ćemo postati kulturniji.
Što nas košta, da se svaki činovnik u gradskoj upravi prema svakoj
stranci vlada na kulturan i uljudan način, a ne kako još uvijek čujem
- bezobrazan, kao da je stranka zbog njega a ne on zbog nje.
Te stvari rješavajte, to su sitne stvari, kojima se odmah
mijenja slika grada.
Vladanje u trgovini je dio slike našeg grada.
Kada sam poslije 17 godina prvi puta išao u grad kupovati
košulje, od deset trgovina u kojima sam bio, u jednoj jedinoj
sam dobio takvu uslugu zbog koje bih se želio ponovno vratiti.
Sve drugo bilo je kao da sam neznam gdje, samo ne u Zagrebu.
I toga još uvijek ima previše. Mjenjajmo to, tražimo od šefova
od odgovornih načelnika ili kako se već zovu. Osim toga pročitao
sam neki dan - sekretar Gradskog sekretarijata, molim vas lijepo,
donijeli smo načelnu odluku da mijenjamo socijalističke oznake,
Nazovite normalnim hrvatskim nazivima svoje institucije.
Nemojte trpjeti ono što ne treba trpjeti, ali istovremeno budimo
i demokratski, osobito vas molim.
Imamo problem Srba u Hrvatskoj. U Zagrebu ga također treba
rješavati. Treba postići da naši sugrađani, koji su pravoslavne
vjere ili srpske nacionalnosti, da nemaju razloga da se osjećaju
ugroženim. To treba u praksi dokazati, ali isto tako od njih
zahtijevati da to i kažu, posvjedoče, - da zaslužuju takav
demokratski odnos.
Ja od vas, kao i od svih drugih, zahtijevam da
budemo do kraja demokratski. Ni u čemu ne smije biti nikakve
deiskriminacije. Razumije se, nećemo dopustiti takvu situaciju
kao što je bila do sada - negdje smo imali, što nije bilo samo
na štetu Zagreba i Hrvatske: 30, 40, 50, 60 Srba na najdelikat-
nijim mjestima. Gradonačelnik jednog starog hrvatskog grada
rekao mi je da zna poduzeće koje ima filijale po čitavoj Hrvat-
skoj, Jugoslaviji i svijetu, a od tisuću zaposlenih je 12 Hrvata.
Jasno da ćemo takvu situaciju mijenjati i to ne samo u interesu
Hrvatske, nego i u interesu Srba u Hrvatskoj. Ali bit ćemo
krajnje principijelni i niti jednog Srbina, niti Židova, ili
bilo kojeg pripadnika druge nacionalnosti, ako je sposoban, ako
je lojalan građanin, nećemo dirati. Naprotiv, dat ćemo mu puno
poštovanje, ali od njih moramo zahtjevati poštovanje, te i takve
naše sredine i naše načelnosti. Želio bih da Zagreb bude na visini
svoje demokratske pobjede, da bude ogledalo Republike Hrvatske,
da u svemi prednjači. Imat ćemo teških problema, no nema
problema koje slobodan čovjek, slobodan narod ne može svladati.
Naši ljudi u svijetu postigli su zamjetne rezultate, spadaju
među najuspješnije ljude na kulturnom, znanstvenom i podu-
zetničkom području. Zašto to ne bismo mogli postići u svojoj
domovini?
Upregnimo, izvršimo svoj zavjet kojim smo ušli u
borbu za promjenu jednostranačšog sustava. Nije sve što se
zbilo za 45 godina za odbaciti, ali mnogo toga moramo mijenati
i odlučno se okrenuti prema onim idealima za koje je naš čovjek
živio, patio, bio zatvaran. I prema onim pretpostavkama za
život dostatan čovjeka i život dostojan naroda na kojima se
slobodni svijet zasniva. Ja sam uvjeren da ćete svi sa Zagrebom
takvim, kakav jeste uspješno rješavati svoje zadaće.
Želim vam sve najbolje! Živjeli.
(Hina - svršetak)
230000 MET oct 90
(Hina - svršetak)