DEKGARACIJA SABORA O ODRICANJU PRAVA NARODNOJ SKUPŠTINI +
$SRBIJE NA MIJEŠANJE U UNUTARNJE STVARI REPUBLIKE HRVATSKE
$
ZAGREB, 16. travnja (Hina) - Na temelju članka 2. Ustava Republike
Hrvatske i članka 6. Ustavnog zakona za provedbu Ustava Republike
Hrvatske, Sabor Republike Hrvatske na današnjoj je zajedničkoj
sjednici svih vijeća oštro prosvjedujući protiv Deklaracije Narodne
skupštine Republike Srbije od 2. travnja 1991. o mirnom rješavanju
jugoslavenske krize, protiv građanskog rata i nasilja, podržavajući
i u cijelosti odobravajući Izjavu Predsjedništva Sabora Republike
Hrvatske od 8. travnja 1991. o tcj deklaraciji, kaneći zaštititi
suverenitet, cjelovitost, jedinstvenost i neovisnost Republike
Hrvatske, donio Deklaraciju o odricanju prava Narodnoj
skupštini Republike Srbije na miješanje u unutarnje stvari
Republike Hrvatske, u kojoj stoji:
"Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije, prema kojoj se
navodno u Republici Hrvatskoj primjenjuje nasilje nad srpskim
narodom od strane državnih vlasti, utemeljena je na proizvoljnim
i neistinitim tvrdnjama.
U općini Titovoj KorenŤci odnosno Plitvicama, Pakracu i drugim
mjestima na teritoriju Republike Hrvatske u kojima su tijela
državne vlasti Republike Hrvatske djelotvorno uspostavila javni
red i mir, nije upotrijebljena sila protiv "interesa srpskog
naroda" već protiv terorističkih pojedinaca i skupina koje,
narušavajući pravni poredak Republike Hrvatske, onemogućavaju
miran život njenih građana.
Republika Hrvatska odlučno će, svim sredstvima pravne države
koja joj stoje na raspoložbi, suzbijati napade na svoj pravni
poredak.
Ometanjem prometa osoba i stvari, miniranjem pruga, oružanim
pljačkama, razbojstvima pa i ubojstvima te drugim zločinačkim
djelovanjem, teror na pojedinim dijelovima Republike Hrvatske
poprimio je takve razmjere da Hrvati a ni svi drugi njeni
građani to više ne mogu trpjeti. Nad tim se terorom zgraža cijeli
civilizirani svijet.
Idejni začetnici, stvarni pokretači i neposredni izvršitelji
toaa razbojničkog zlosilja izdanci su velikosrpske, osvajačke
i hegemonističko-unitarističke politike, koja svoj stožer ima
u glavnom gradu Beogradu, što deklaracija o kojoj je riječ očito
potvrđuje. Neposredni je cilj te politike rušenje demokratski
uspostavljenog pravnog poretka u Republici Hrvatskoj i njenih
zakonito izabranih državnih tijela te stvaranje Velike Srbije na
štetu svih drugih republika i autonomnih pokrajina, a osobito
na štetu Republike Hrvatske.
Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije pokušava pružiti
legalitet i legitimitet tzv. SAO Krajini i tijelima te
protuustavne, nezakonite i pravno nepostojeće tvorevine.
Ta je tvorevina nastala kao rezultat separatističke politike
vrlo uskog i krajnje militantnog dijela srpskog pučanstva u
Hrvatskoj, a predstavlja najgrublji i najorganiziraniji napad
na suverenitet i teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske,
za što velikim dijelom odgovornost snosi Srpska demokratska
stranka.
Većina, međutim, srpskog pučanstva u Hrvatskoj lojalna je
Republici Hrvatskoj kao svojoj domovini i štuje njena demokratski
izabrana državna tijela.
Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije predstavlja
državno-pravno neprihvatljiv akt miješanja u unutarnje stvari
Republike Hrvatske. Njome se pokušava zakonito djelovanje
redarstvenih snaga Republike Hrvatske ne samo izjednačiti s
terorističkim djelovanjem pojedinaca i grupa već se, što je još
apsurdnije, pokušava odrediti način na koji bi redarstvene
snage Republike Hrvatske imale postupati.
Premda ju je donijela Skunština kao predstavničko tijelo svih
njenih građana, Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije
ima u vidu samo interese srpskog naroda, čime se svjesno
zapostavljaju interesi Hrvata, Albanaca, Madžara i svih drugih
koji žive u Republici Srbiji.
S druge strane, Narodna skupština Republike Srbije prisvaja sebi,
ničim utemeljeno, pravo govoriti u ime cijelog srpskog naroda,
pa i onih Srba koji nikada nisu živjeli u Srbiji. Ni jedan
narod, pa tako ni srpski, ne može zahtijevati da u cijelosti
živi u jednoj državi, jer time negira isto takvo pravo drugim
narodima. Srpski narod ima svoju državu, a to je Republika Srbija.
Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije utemeljena je na
teritorijalnim pretenzijama prema Hrvatskoj.
S obzirom na to, ako se otvori pitanje unutarnjih granica,
Hrvatska pridržava pravo da zahtijeva ukupni hrvatski etnički
i povijesni teritorij.
Deklaracija Narodne skupštine Republike Srbije otvoreno poziva
Jugoslavensku narodnu armiju i tzv. štab Vrhovne komande oružanih
snaga SFRJ na intervenciju, iako su Predsjedništvo SFRJ i JNA,
priznajući legalno izabranu vlast u republikama, nedvosmisleno
i opetovano izjavili da se JNA neće miješati u rješavanje
jugoslavenske državne i ustavne krize.
Zbog toga je ta deklaracija po svom duhu i poruci militantna.
Republika Hrvatska, držeći se načela i ciljeva Rezolucije o
prihvaćanju postupka za razdruživanje SFRJ i o mogućem
udruživanju u savez suverenih republika koju je Sabor Republike
Hrvatske donio 21. veljače 199I., taj će postupak i provesti,
štiteći svoj suverenitet i svoje interese.
Polazeći od činjenice da je Republika Hrvatska suverena i
demokratska država u kojoj su svim njenim građanima, pa tako i
pripadnicima srpskog naroda, zajamčena sva nacionalna, građanska
i druga ljudska prava, kao i od činjenice da je Deklaracija
Narodne skupštine Republike Srbije utemeljena na neistinama,
militarizmu i velikosrpskom ekspanzionizmu, Sabor Republike
Hrvatske, ocjenjujući je aktom miješanja Republike Srbije u
unutarnje stvari Republike Hrvatske, u cijelosti je odbacuje.
Ova će se deklaracija objaviti, "Narodnim novinama", službenom
listu Republike Hrvatske i dostaviti skupštinama svih jugoslavenskih
republika i pokrajina.
(Hina) ds
160000 MET apr 91
(Hina) ds