Činjenice i dokazi što su ih prikupili mnogi međunarodni promatrači koji
su posjetili Kosovo, ali i Vojvodinu i Sandžak, govore o tamošnjoj
napetosti situacije. Nepriznavanje Makedonije pridonosi opasnom razvoju
događaja na tom području. Sve to, kao i dosadašnja srpska upornost u
težnji ka teritorijalnoj ekspanziji, uz zanemarivanje svih međunarodno
priznatih načela i mjerila ponašanja, ukazuje da je opasnost od proširenja
sukoba na područja izvan granica bivše Jugoslavije i množenja negativnih
posljedica za regionalni mir i sigurnost stvarna i vrlo vjerojatna.
...
Moramo odgovoriti na taj izazov. To je naša moralna i politička obveza.
Posljednje konferencije balkanskih zemalja i zemalja ove regije u
Istanbulu, kao i konferencija Organizacije islamske konferencije u Džedi
naglasile su hitnost potrebe za snažnijom i koordiniranijom međunarodnom
akcijom kako bi se dinamizirala primjena načela i odluka Vijeća sigurnosti
UN-a, KESS-a, te londonske konferencije o bivšoj Jugoslaviji i rješenju
sukoba u Bosni i Hercegovini. Način na koji ćemo djelovati može ne samo
zaustaviti ljudsku i političku katastrofu u Bosni i Hercegovini, već
također i definirati političku budućnost Europe i održivost KESS-a kao
posrednika stabilnosti i sigurnosti na ovom kontinentu.
Možemo li to učiniti? Vjerujem da možemo, ako prizovemo političku volju i
odlučnost kako bi djelotvorno upotrijebili sredstva i mehanizme koje smo
sami stvorili na helsinškom summitu za sprečavanje sukoba i razrješavanje
krize:
Prvo, smatram da bi KESS trebao donijeti odluke koje bi, polazeći od
njegove odgovornosti i utjecaja kao regionalne organizacije u smislu 8.
poglavlja Povelje UN-a, morale potaknuti Vijeće sigurnosti da hitno uputi
zahtjev srpskim vlastima u Bosni i Hercegovini i Srbiji da zaustave rat
usmjeren ka teritorijalnom osvajanju i etničkoj hegemoniji i tako bez
daljnjih odgađanja i preduvjeta ispune zaključke svjetske organizacije.
Dok ne postupi u skladu s time, Srbija ne može pripadati nijednoj zajednici
miroljubivih naroda. Također vjerujem da se KESS mora pobrinuti da se za
ispunjenje zahtjeva Vijeća sigurnosti utvrdi točan rok.
Glede neprestanog odbijanja Srbije da se pridržava rezolucija Vijeća
sigurnosti Ujedinjenih naroda i međunarodno utvrđenih pravila ponašanja,
KESS i njegova upravljačka tijela također bi u Vijeću sigurnosti UN-a
trebali predložiti rezoluciju koja bi ovlastila upotrebu svih nužnih
sredstava protiv agresora, uključujući i odgovarajuću vojnu akciju. U tom
kontekstu, svjetska organizacija bi također trebala ponovo razmotriti
pitanje embarga na oružje protiv Bosne i Hercegovine i Hrvatske, priznajući
temeljno pravo svake zemlje na samoobranu. Naime, uistinu se radi o životu
i smrti, o miru i vladavini zakona ili o vladavini brutalne sile u Europi.
Drugo, humanitarna situacija je prema svim mjerilima katastrofalna.
Okončanje rata je najbitnije, no čak i u ovom trenutku mora se, u
koordinaciji s agencijama Ujedinjenih naroda i Međunarodnim Crvenim križem,
hitno sastaviti program snažnije i složnije akcije humanitarne pomoći.
Prema svjedočenjima visokog komesara UN-a za izbjeglice, oko 3,000.000
ljudi ovisi o međunarodnoj humanitarnoj pomoći. Hrvatska je izložena
glavnom udarcu izbjegličke krize. Sa 750.000 iseljenih osoba i izbjeglica,
od kojih je 500.000 iz Bosne i Hercegovine, Hrvatska, koja ima ukupno
4.700.600 stanovnika, po broju je izbjeglica četvrta zemlja svijeta. Naše
gospodarstvo, razdirano ratom i opterećeno problemima prijelaznog
razdoblja, ne može više izlaziti na kraj s problemom izbjeglica bez
konkretnije međunarodne pomoći i ravnomjernijeg raspoređivanja izbjeglica u
zemljama Europe i svijeta. Cijenimo dosadašnju pomoć koju su pružile
zemlje KESS-a, no ona nije ni približno dostatna za zadovoljavanje osnovnih
ljudskih potreba stotina tisuća ozbiljno ugroženih ljudi.
(Hina - nastavlja se) rb
151523 MET dec 92
(Hina - nastavlja se) rb