ZAGREB, 4. rujna (Hina) - "Povremeni refren u dijalogu Hrvatska-amnestija
UNPROFOR, za građane srpske nacionalnosti u Republici, pomalo se pretvara u
famoznu točku na kojoj se lome politička i prognanička pogađanja. Kada,
gdje, tko i zašto je smislio amnestiju kao sadržaj pritiska na hrvatsku
pregovaračku stranu još nije do kraja jasno. Još bi se o onome zašto i
moglo spekulirati, ali za pravu istinu na prva tri pitanja nema ni nejasnih
odgovora", piše Vlado Rajić u današnjem "Novom Vjesniku", a zatim ističe
kako je "sigurno" da "amnestija, u smislu u kojem je neki dan koristi
unproforovski pregovarač o povratnicima u Novskoj, tvrdeći da sigurnost i
skori rok povratka ovisi o volji hrvatske strane da je proglasi,
jednostavno ne postoji". Rajić zatim navodi tri razloga: kao prvo,
"amnestija se ne može odnositi na čitav etnitet, dakle jedan narod u jednoj
sredini, jer protiv čitavog naroda nitko nije ni pokrenuo sudski postupak.
Amnestija se, zatim, kao državni čin milosti proglašava u korist već
osuđenih osoba (...) Treće, te osuđene osobe su poznate, dakle čin
amnestije ne predstavlja tri reda predsjedničke izjave već popis osoba koje
su osuđene, a tim aktom onda i amnestirane". Ističe da "sve ostalo što u
taj kontekst ne spada nije amnestija, a korištenje tog pojma obično je
'trućanje'". Razmatrajući zašto ga međunarodni pregovarač ipak koristi,
Rajić ocjenjuje kako je vjerojatno riječ "o diplomatskoj tezi koja se
raznim kanalima širi do svakog pojedinog pregovaračkog stola i koja se na
njega stavlja onda kad se ili razgovori nađu u slijepoj ulici ili kad neke
od rokova mirovnih snaga treba odgoditi. Amnestija, u smislu u kojem je
spominju pripadnici Zaštitnih snaga UN, pravno ne postoji, a eventualna
kolokvijalna uporaba toga pojma (hoće se reći generalni oprost kao znak
budućih 'dobrih odnosa' Srba i Hrvata u Hrvatskoj) u najmanju je ruku
neozbiljna", zaključuje Vlado Rajić.
(Hina) mć
040133 MET sep 92
(Hina) mć