RADIO I TV POSTAJA (2)
THE NEW YORK TIMES (19. I. 1993.) - "Uoči onoga što smatra odlučujućim
trenutkom u svojim petomjesečnim nastojanjima za nalaženje načina da se
zaustavi divljački rat u Bosni i Hercegovini, Cyrus R. Vance se prvi put u
životu nalazi u situaciji da ga oštro kritiziraju čak i kada pregovara o
miru", započinje svoj tekst David Binder.
Neki od starih Vanceovih obožavatelja među onima su koji tvrde da su
razočarani njegovom spremnošću da pregovara sa srbijanskim i
bosansko-srpskim vođama, koje je državni tajnik Eagleburger stavio na popis
ratnih zločinaca. Kritike upućene Vanceu odnose se na činjenicu da je u
želji da riješi krizu bio popustljiv prema agresorima u Bosni. Neki od
kritičara ne žele objaviti svoj identitet iz poštovanja prema zaslugama
75-godišnjeg diplomata koje je stekao tijekom dugogodišnjeg staža u
Ministarstvu vanjskih poslova SAD (...)" Autor članka zatim navodi kritike
koje su stigle od francuskog ministra vanjskih poslova Rolanda Dumasa,
kojem se pridružio Zbigniew Brzezinski u komentaru objavljenom u "The
Washington Postu" 17. siječnja.
"U interviewu koji je dao danas Vance je rekao da su te optužbe 'puko
naklapanje'. 'Ako iz takozvanih moralnih razloga odbijemo pregovarati sa
svim stranama umiješanim u sukob, kako bismo uopće i mogli riješiti bilo
koji problem? (...) Iskreno govoreći, već mi je dosta svih tih nerazumnih
kritika koje uopće ne uzimaju u obzir jednu ključnu činjenicu. (...) U
Bosni nema alternative rješenju koje se postiže pregovorima. Mi moravo
zaustaviti borbe i omogućiti put konvojima s humanitarnom pomoći kako bi
što manje ljudi umrlo." Autor teksta zatim navodi činjenicu da je "u
analogiji promicanoj od strane komentatora i urednika utjecajnih novina i
časopisa u SAD, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj aktualizirana
popustljivost Zapada prema njemačkoj okupaciji Čehoslovačke 1938. godine
te da se Miloševića uspoređuje s Hitlerom, a Vancea s Chamberlainom."
Što se tiče prigovora zbog uključivanja Miloševića u najnoviji krug
mirovnih pregovora, Vance drži da je na taj način htio "iskoristiti važan
utjecaj koji Milošević ima na Karadžića da bi ga privolio na prihvaćanje
mirovnog plana." U tekstu se zatim navodi Vanceova izjava kako su on i Owen
više puta javno podržali prijedlog za međunarodno suđenje ratnim
zločincima. "'Moguće je da među ljudima s kojima pregovaramo bude i ratnih
zločinaca', rekao je Vance, 'no o tome neka odluči sud.' Dodao je i to da
je već ranije pregovarao s ljudima optuženim za ratne zločine, npr. na
Srednjem istoku i u Rodeziji." Nadalje se navodi da Vance odbija prigovore
o tome da podjela Bosne sankcionira ratna osvajanja Srba te kako smatra da
će "Srbi morati odustati od oko četvrtine sadašnjeg teritorija, što će
zapravo biti proces koji vraća na stanje prije 'etničkih čišćenja', tijekom
kojih je najmanje milijun bosanskih Muslimana prognano iz svojih domova."
Kada mu je spomenuta činjenica da se među sadašnjim optužiteljima nalaze
ljudi koje je podupirao kao državni tajnik, Vance je odgovorio da je "time
razočaran, ali da mora činiti ono što čini". Govoreći o tome kako su Owen
i on bili aktivni 24 sata dnevno, Vance smatra da je "glupost tvrditi kako
vode politiku popustljivosti kada pregovaraju s ljudima koji bi mogli
pripomoći njihovim nastojanjima oko trajnog mirovnog rješenja. (...)"
(Hina - nastavlja se) sb
200330 MET jan 93
(Hina - nastavlja se) sb