ZAGREB, 7. siječnja (Hina) - Komentirajući posjet Vancea i Owena Beogradu
Stjepo Martinović u "Novom Vjesniku" piše: "Počinjući još jednu
'jugoslavensku turneju' pritrčavanjem čovjeku čija se sjena i te kako
vidjela tijekom prvoga dijela 'posljednje sjednice' u Ženevi, Vance i Owen
posvjedočili su - Realpolitik UN i EZ. Potvrdivši, istodobno, dvije
temeljne teze cinično-objektivnih promatrača natezanja uz Lemansko jezero.
Prvo je da nema konačnog sporazuma bez imprimature čovjeka u čijim je
rukama veći dio realne (čitaj: vojne) moći u ex-jugoslavenskome ratnom
amfiteatru, a druga je rješenje 'jugoslavenske krize' koje će Slobodan
Milošević (...) htjeti potpisati ono kojim se manje-više legalizira učinak
'etničkog čišćenja'. Pa možda i u Hrvatskoj, a ne samo u BiH".
"Ali, pošto su koncept 'kantonizacije' BiH mimo etničkoga kriterija
napustili u korist scenarija kojima se srpsko raskrajanje te republike ne
poništava onoliko koliko treba i za odlučno ne! agresiji i 'etničkom
čišćenju', Vance i Owen - odnosno UN i EZ - dolaze Miloševiću 'na noge'
lišeni zaštitinočkog učinka neokrnjenih načela. Zato više nije pitanje
(svih pitanja) mogu li oni natjerati vožda na popuštanje, nego - nakon što
su posegli za još jednim kompromisom - koliko još 'razumijevanja' za srpsku
stvar treba da bi Slobodan Milošević odobrio da Karadžić i Mladić (!!!)
potpišu ono što će potom i muslimanska strana morati prihvatiti", pita na
kraju Martinović.
(Hina)dd
070014 MET jan 93
(Hina)dd