Užasnuti turisti u bijegu od požara na grčkim otocima peku se na plažama, čekajući prijevoz u sigurno, toplinski valovi izmjenjuju se s intervalima nezapamćenih oluja, a ulicama Milana teku rijeke na kojima plutaju komadi leda.
Nemoguće je sve nabrojiti. Pogodan trenutak za izlazak iz tiska knjige pod naslovom ''Vrućina će te prvo ubiti: Život i smrt na spaljenoj planeti'', koja je stigla na listu bestselera u Sjedinjenim državama u samo dva tjedna. Tema ne može biti aktualnija.
Autor, čije intervjue vrijedi potražiti na Youtubeu poznati je novinar Jeff Goodell, znalac ekološke materije i globalno proslavljeni autor više knjiga o ekološkim temama.
Kritičari su uglavnom blagonaklono primili knjigu i ne nalaze joj mane, a teško ih je i naći kada se vrsni novinar prihvati posla pa gomilu pristupačnih, ali puku nerazumljivih znanstvenih podataka opiše jednostavnim riječnima i ''začini'' ljudskim pričama. Vrsno štivo.
Globalno zatopljenje – netočan termin
I narativ je originalan. Goodell se obračunava s terminom ''globalno zatopljenje''. Smatra da je netočan.
Jer, upravo se, kako podsjeća, nalazimo na više od pola puta do dva stupnja Celzijusa zagrijavanja u odnosu na predindustrijske temperature, za koje znanstvenici već dugo upozoravaju da je prag za opasne klimatske promjene.
Ali, pojašnjava Goodell, neznanstvenicima, odnosno, većini ljudi na planetu, to se ne čini toliko opasno.
Ni zima nije ugodna, stvara mnoge probleme pa možda topliji svijet ipak nije tako loša stvar.
Čak i izraz "globalno zatopljenje" po njemu zvuči nježno i umirujuće, kao da će najznačajniji utjecaj izgaranja fosilnih goriva biti bolje vrijeme na plaži.
Cilj knjige je, kako se jasno u pregovoru izjašnjava autor, uvjeriti čitatelje da razmišljaju o vrućini na drugačiji način.
To nije postupno povećanje žive u termometru, ili sporo klizanje proljeća u ljeto. To je vrućina kao aktivna sila, ona koja može saviti željezničke tračnice i ubiti vas prije nego što uopće shvatite da vam je život u opasnosti.
Znanstvenici ne razumiju u potpunosti koliko brzo se ova vrućina može kretati, ili gdje će se sljedeće pojaviti. No, ono što znaju jest da je to oblik topline koji je oslobođen izgaranjem fosilnih goriva.
Ekstremna vrućina potpuno je ljudski artefakt. Količinu topline generiranu potrošnjom fosilnih goriva teško je shvatiti: prema jednoj mjeri, ocean apsorbira ekvivalent topline oslobođene od tri nuklearne bombe svake sekunde. A budući da CO2 ostaje u atmosferi tisućama godina, neće se ohladiti kada konačno prestanemo ispuštati CO2 u atmosferu.
Sve što će učiniti jest zaustaviti povećanje zagrijavanja. Neće to preokrenuti. Sve dok ne smislimo način kako bismo isisali ogromne količine CO2 s neba, koji je pomalo ironičan, zaglavit ćemo s toplijim planetom.
Motor planetarnog kaosa
Goodell opisuje vrućinu vrlo plastično. Nevidljiva je. Ne savija grane drveća, niti vam puše u glavu. Tlo se ne trese. Samo vas okružuje i djeluje na vas na načine koje ne možete predvidjeti, ili kontrolirati.
Znojiš se. Srce ti lupa. Žedni ste. Vid ti se zamagli. Sunce se čini kao cijev revolvera uperena u vas. Biljke izgledaju kao da plaču. Ptice nestaju s neba i sklanjaju se u duboku hladovinu.
Nitko sa sigurnošću ne zna koliko je ljudi umrlo tijekom sedamdeset i dva sata ekstremne vrućine na pacifičkom sjeverozapadu. Službeni broj je, kako navodi Goodell, bio tisuću, ali vrućina je suptilni ubojica i ne dospijeva uvijek u smrtovnice. Stvarni broj je vjerojatno daleko veći.
Klimatski utjecaji o kojima najčešće čujemo, od porasta razine mora, preko suše do šumskih požara i nezapamćenih oluja i poplava, svi su učinci drugog reda toplijeg planeta. Učinak prvog reda je vrućina. To je motor planetarnog kaosa, nevidljiva sila koja otapa ledene ploče koje će možda preplaviti obalne gradove diljem svijeta?
Ekstremna vrućina prodire u svaku živu stanicu i otapa je poput sladoleda. Preokreće evoluciju, pokreće entropiju i nered.
Kao i kod većine toplinskih valova danas, ljudi koji su prvi umrli bili su stariji ljudi koji su živjeli sami, ili koji su bili presiromašni da bi priuštili sebi klima uređaj, ili koji su imali medicinski problem koji ih je činio ranjivima.
U tom smislu, toplinski val je predatorski događaj, onaj koji izbacuje najugroženije ljude. Ali, to će se promijeniti. Kako toplinski valovi postaju sve intenzivniji i češći, postat će demokratičniji, ironičan je Goodell.
Novac je, naravno, faktor. Dok radnici na otvorenom umiru jer se ne usuđuju skloniti u hlad da ne bi izgubili posao, gospoda u vilama namještaju termostat. No, stvari nisu baš tako jednostavne, ako je suditi po ovoj knjizi, čak ni za bogate i privilegirane.
Jer, kako piše autor, ne morate biti holivudski scenarist da biste zamislili kako će se naš svijet promijeniti zbog ekstremnih vrućina.
Nekoliko stvari je samorazumljivo. Kako temperatura raste, potaknut će veliku migraciju - ljudi, životinja, biljaka, poslova, bogatstva, bolesti. Svi će oni tražiti hladnije ekološke niše u kojima mogu napredovati. Neki će proći bolje od drugih.
Ljudima je bolje nego mnogim biljkama i životinjama. Uz pomoć tehnologije možemo se prilagoditi na puno toga pa i osmisliti nove načine života na vrućim mjestima.
U svijetu kaosa kojega pokreće toplina, duboke su pukotine nejednakosti i nepravde. Siromaštvo je jednako ranjivost.
Vrućina smanjuje rezultate dječjih testova i povećava rizik od pobačaja kod trudnica. Produljena izloženost povećava stopu smrtnosti od bolesti srca i bubrega.
Kada su ljudi pod stresom zbog vrućine, impulzivniji su i skloni sukobima. Rasne uvrede i govor mržnje na društvenim mrežama rastu. Samoubojstva rastu. Nasilje oružanim oružjem raste. Sve je više silovanja i više nasilnih zločina.
U Africi i na Bliskom istoku studije su otkrile vezu između viših temperatura i izbijanja građanskog rata.
Najgrublja istina o životu na pregrijanom planetu je sljedeća: kako temperature rastu, mnoga će živa bića umrijeti, a to može uključivati i ljude koje poznajete i volite, jasno upozorava autor.
Studija objavljena nedavno u The Lancetu, prestižnom medicinskom časopisu, procjenjuje da je 489.000 ljudi diljem svijeta umrlo od ekstremnih vrućina u 2019. godini.
To je daleko više od svih drugih prirodnih katastrofa zajedno, uključujući uragane i šumske požare.
To je također više od broja smrtnih slučajeva od oružja, ili ilegalnih droga. I to su samo smrti koje se mogu izravno pripisati vrućini.
Svega je bilo, ali prije nas
Povijest Zemlje puna je divljih promjena temperature, potaknutih vulkanskim erupcijama, udarima meteora i geološkim kaosom. Bilo je palmi na Arktiku i dvije tisuće stopa leda iznad New Yorka.
Ali, posljednja tri milijuna godina, dok su ljudi evoluirali, klima je bila relativno stabilna. U svakom slučaju, dovoljno stabilna da bi naši preci mogli migrirati, prilagoditi se i napredovati.
No, ti su dani možda prošli. Posljednji puta kada je Zemlja bila toplija nego što je danas, bilo je prije najmanje 125.000 godina, puno prije nego što se pojavilo bilo što što je nalikovalo ljudskoj civilizaciji.
Od 1970. godine, Zemljina je temperatura skočila brže nego u bilo kojem usporedivom četrdesetogodišnjem razdoblju u zabilježenoj povijesti.
Osam godina između 2015. i 2022., bile su najtoplije zabilježene.
Godine 2022., 850 milijuna ljudi živjelo je u regijama koje su doživjele povijesno visoke temperature.
Ekstremne vrućine pretvaraju naš planet u planet u kojemu bi veliki pojasevi mogli postati negostoljubivi za ljudski život.
Čak i ako prilično brzo prijeđemo na čistu energiju, polovica svjetske ljudske populacije bit će izložena po život opasnim kombinacijama vrućine i vlage do 2100. godine.
Život na Zemlji je poput fino kalibriranog stroja, koji je izgrađen evolucijom da vrlo dobro radi unutar svojih projektiranih parametara.
Vrućina lomi taj stroj na fundamentalan način, ometajući funkcioniranje stanica, odvijanje proteina, kretanje molekula.
Da, neki organizmi mogu napredovati na višim temperaturama od drugih. Ali, ekstremna vrućina je sila koja nadilazi sve s čime smo prije računali.
Možda je to ljudska kreacija, kaže Goodell, ali je božanstvena u svojoj moći i proročanstvu.
Zato što sva živa bića dijele jednu jednostavnu sudbinu: ako temperatura na koju su navikli, ono što znanstvenici ponekad nazivaju svojom ''Zlatokosom zonom'', poraste previše i prebrzo - oni umiru.
M. T. V.