Dakle, ekoturizam je vrsta turizma koja promiče odgovorno putovanje u prirodna područja, promiče očuvanje i podržava lokalne zajednice. Cilj je stvoriti pozitivan utjecaj na okoliš i lokalne zajednice.
Podupirući ekoturizam i održive prakse, putnici ne samo da iskuse jedinstvena odredišta već i doprinose očuvanju planeta.
Razvoj ekoturizma je utemeljen na prirodnim resursima destinacije. Podjele posebnih oblika turizma, ekoturizam svrstavaju među oblike s jednostavnim motivima nevelikog broja dolazaka turista u destinaciju.
Svijest o lokalnoj zajednici
Međutim, taj jednostavan motiv nije nimalo jednostavan u praksi. Niti je broj ekološki osviještenih turista malen. Sve je više gostiju kojima je zaštita okoliša i prirode važna kroz tzv. local experience (lokalno iskustvo), odnosno upoznavanje tradicije i kulture destinacije.
Drugim riječima, takvi turisti ne razmišljaju samo o tome da za uloženi novac dobiju što više, već žele što manje utjecati na područje koje su odlučili posjetiti, pritom pazeći da i lokalna zajednica zauzvrat dobije prihod koji joj osigurava egzistenciju.
To znači da će preferirati konzumaciju domaćih, autohtonih proizvoda, iz ekološkog i organskog uzgoja, kao i upoznavanje s običajima i kulturom tamošnjeg stanovništva.
Često se takav oblik turizma veže uz posjet nekim zaštićenim prirodnim vrijednostima, kao, primjerice, nacionalni turizam.
''Eko'' putnici pazit će i na način prijevoza pa će se mnogi, imaju li mogućnosti, odlučiti za željeznicu, jer ona manje utječe na okoliš od automobila.
Načela održivog (ekološkog) turizma:
Prepoznavanje važnosti baštine;
Briga o lokalitetima baštine;
Razvoj partnerstva za višestruku korist;
Ugradnja pitanja baštine u poslovno planiranje;
Ulaganje u ljude i lokalitete;
Oglašavanje i promoviranje odgovornosti u oblikovanju turističkih proizvoda;
Pružanje visoko kvalitetnih doživljaja posjetiteljima;
Uvažavanje prava i obaveza lokalnoga, autohtonog stanovništva.[1]