Tim predvođen Tobiasom Kind-Rieperom iz WWF-a ispitao je koliko je šuma uništeno diljem svijeta između 2000. i 2020. godine zbog iskopavanja ugljena, metalnih ruda i industrijskih minerala.
Njemačka i Britanija bile su u tom razdoblju najveći pokretači uništavanja šuma povezanih s rudarenjem na razini EU-a, s udjelom od oko 19 posto svaka, prema studiji.
Britanija je napustila EU u siječnju 2020.
Za Njemačku to odgovara površini od 265 četvornih kilometara šume.
U Njemačkoj se uvozne sirovine koriste, između ostalog, u automobilskoj industriji (17 posto), ili u izgradnji strojeva i postrojenja (11 posto).
"Naša glad za sirovinama uništava šume drugdje, truje podzemne vode i ljudima i životinjama oduzima mogućnost života", rekao je Kind-Rieper.
U tim procesima prašume su često uništene.
Više od 80 posto izravne deforestacije uzrokovane rudarenjem dogodilo se samo u deset zemalja tijekom razdoblja istraživanja.
Najviše šuma posječeno je u Indoneziji (oko 3500 četvornih kilometara), Brazilu (oko 1700 četvornih kilometara) i Rusiji (oko 1300 četvornih kilometara).
Najodgovorniji su Kina (18 posto), EU (14 posto) i SAD (12 posto). Veliki dio (71 posto) uništene šumske površine rezultat je iskopavanja ugljena i zlata.
Za izračune, istraživački tim ispitao je međunarodne trgovinske tokove i analizirao satelitske slike.
Za studiju je izračunato ne samo izravno, već u nekim slučajevima i neizravno uništavanje šuma u krugu od 50 kilometara. To uključuje, na primjer, transportne rute oko rudnika.
Prema izračunima, između 2000. i 2020. u svijetu je u blizini rudnika sirovina iskrčeno ukupno oko 755.900 četvornih kilometara šuma.
To odgovara površini dvostruko većoj od Njemačke.
Ipak, s podacima o neizravnoj deforestaciji treba postupati s oprezom, stoji u studiji.
Ne može se uvijek jasno utvrditi može li se sječa stabala u blizini rudnika izravno pripisati toj operaciji.
Kako se može smanjiti šteta za okoliš? Prema geoekologinji Gudrun Franken iz Saveznog instituta za geoznanosti i prirodne resurse, ekološki prihvatljivo rudarenje svakako je moguće.
"Ako se odrede visoki ekološki standardi i prate se", kaže Franken.
Procjena utjecaja na okoliš obavezna je u rudarskim zemljama diljem svijeta, a za smanjenje šteta za okoliš potrebno je i veliko znanje nadležnih tijela i provođenje odgovarajućih mjera.
Prema Franken, kako bi šteta za okoliš bila što manja, također je važno renaturalizirati područja i obnoviti staništa.