Pregovarači se nadaju da će dvotjedni samit, poznat kao COP15, uroditi sporazumom koji bi zajamčio da će 2030. biti više "prirode" - životinja, biljaka i zdravih eko sustava, nego što ih ima sada.
No, kako će se raditi na tom napretku i kako će ga se mjeriti morat će se složiti svih 196 vlada potpisnica Povelje UN-a o biološkoj raznolikosti (CBD).
Basile van Havre, jedan od supredsjedatelja skupine zadužene za izradu nacrta sporazuma, priznaje da će to biti zahtjevan zadatak koji će nastojati riješiti postavljanjem novih ciljeva.
Na samitu koji počinje u srijedu i traje do 19. prosinca okupit će se više od 10.000 sudionika, uključujući vladine dužnosnike, znanstvenike i aktiviste.
No za razliku UN-ovih pregovora o klimi, na skupu u Montrealu će sudjelovati tek nekolicina vodećih svjetskih čelnika, a i premijer zemlje domaćina Justin Trudeau tek će se sporadično pojaviti na samitu što zasigurno neće, smatraju pregovarači, pomoći postizanju ambicioznog sporazuma.
Ovaj skup je nastavak dugogodišnjih pregovora i poziva stručnjaka za zaštitu prirode i poslovnog sektora da se zaštite prirodna bogatstva i zaustavi, kako to nazivaju znanstvenici, šesto masovno izumiranje.
Najnovija izvješća UN-a pokazaju da bi do 2100. godine 50% afričkih vrsta ptica i sisavaca moglo nestati.
U ovom trenutku, više od milijun vrsta je pod prijetnjom izumiranja i nestaju brzinom koja nije viđena u posljednjih 10 milijuna godina. Prema UN-ovoj procjeni, čak 40 posto kopnene površine planeta se smatra "oštećeno".
"Potrebno je da vlade prihvate jasnu i hitnu misiju kojom bi se do 2030. ne samo zaustavio već i preokrenuo trend gubitka biološke raznolikosti", rekla je Eva Zabey, izvršna direktorica udruženja "Business for Nature", globalne koalicije tvrtki i skupina za očuvanje prirode.
Ona poziva na ambiciozan i provediv sporazum, sličan Pariškom sporazumu o klimi i upozorava da si "ne možemo dozvoliti da protratimo ovaj povijesni trenutak".
UN-ovi pregovori o bioraznolikosti nikada nisu privukli istu pažnju kao godišnji samiti UN-a o klimatskim promjenama iako je jasno da zaštita prirode i kontrola klimatskih promjena idu ruku pod ruku.
Zdravi eko sustavi poput šuma i morskog dna obraslog morskim travama su ključni za kontroliranje globalnog zatopljenja.
Istovremeno porast globalne temperature predstavlja prijetnju brojnim eko sustavima i vrstama koje se ne mogu brzo prilagoditi ili premjestiti u hladnija klimatska područja.
Ukratko, UN se nada da će uvjeriti zemlje da se obvežu da će do 2030. najmanje 30 posto kopnene površine i 30 posto površine podmorja biti zaštićeno. Radi se o tzv. globalnoj kampanji "30×30".
Sadašnje stanje pokazuje da je donekle zaštićeno tek 17 posto svjetske kopnene površine i manje od osam posto oceana.
Netaknute svjetske šume izrazito su važne za očuvanje bioraznolikosti i za borbu protiv klimatskih promjena i ta područja predstavljaju neka od posljednjih mjesta na Zemlji koja još uvijek imaju obilje vrsta na gotovo prirodnoj razini.
Nažalost, studija međunarodnog Društva za zaštitu divljih životinja (WCS) i Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF) otkriva poraznu činjenicu, a ona glasi da se gotovo 20 posto netaknutih tropskih šuma preklapa s koncesijama eksploatacijskih tvrtki, poput onih koje se bave rudarstvom te eksploatacijom nafte i plina.
Riječ je o području netaknutih tropskih šuma koje ukupno iznosi 975.000 četvornih kilometara, što otprilike odgovara veličini Egipta.
Većina tih koncesija pripada rudarskim kompanijama (11,33 posto navedenih područja), dok 7,85 posto od ukupne navedene površine tih tropskih šuma pripada tvrtkama za eksploataciju nafte i plina.
Unatoč velikoj važnosti tih šumskih površina za bioraznolikost i čovječanstvo, njihova površina se smanjuje alarmantnom stopom. Samo od 2000. do 2013. godine izgubljeno je preko 7 posto tog dragocjenog područja.
Uz zaštiti kopnenih površina i podmorja, jedan od 22 cilja samita u Montrealu uključuje i smanjenje upotrebe pesticida te uskraćivanje oko 500 milijardi dolara subvencija za aktivnosti koje nanose štetu prirodi.
Također će se stremiti smanjenju za 50 posto stope širenja stranih vrsta diljem svijeta, smanjenju unošenja tvari poput gnojiva u okoliš za najmanje polovicu, a pesticida za najmanje dvije trećine, eliminiranju plastičnog otpada te korištenje prirodnih rješenja za smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 10 milijardi tona CO2.
Kako sada stvari stoje, postoje prijepori oko stotinjak točaka. Najteže će, kako se čini, biti pitanje financiranja siromašnih zemalja kako bi mogle obnoviti oštećene površine te određivanje krajnjeg roka za postupno ukidanje pesticida.
"Puno toga nije dogovoreno. Biti će to izatovan proces", kazala je Said Sue Lieberman, potpredsjednica neprofitne udruge "Wildlife Conservation Society".
Dogovoreno je, međutim, da će se oko Kongresne palače u kojoj se održava samit podići tri metra visoka ograda kao zaštita od mogućih prosvjeda.