U četvrtak je sa 646 glasova za, tri protiv i 39 suzdržanih usvojena rezolucija o “utjecaju morskog otpada na ribarstvo”, izvjestiteljice Catherine Chabaud iz kluba liberala (Renew Europe).
U rezoluciji se ističe da morski otpad, osim što ugrožava životinjske vrste u moru, vrlo negativno utječe i na sektor ribarstva, ali i dobrobit i zdravlje potrošača.,
Zastupnici su stoga zatražili niz mjera za smanjenje otpada u moru, poput dodatnog ograničenja uporabe jednokratne plastike, osnaživanja kružnog gospodarstvo kroz sakupljanje, reciklažu te prenamjenu i povećanje vrijednosti proizvoda, kao i oblikovanje ribolovne opreme na održiviji način.
U skladu s tim, izvješće naglašava da bi se ribari trebali "uključiti u utvrđivanje novih materijala, ekološkog dizajna, dizajna novog ribolovnog alata i recikliranje ribolovnog alata".
Kružno gospodarstvo u sektoru ribarstva moguće je ojačati "postupnim ukidanjem nepotrebne plastike i ambalaže i pretvaranjem otpada u resurse", navodi se u dokumentu.
EP smatra da luke trebaju imati važnu ulogu u pravilnom gospodarenju otpadom jer bi se na taj način "osigurali odgovarajući objekti za prihvat i skladištenje prikupljenog izgubljenog ribolovnog alata i morskog otpada" zbog čega zastupnici predlažu nadogradnju infrastrukture za lučke uređaje u svim europskim lukama.
Izvješće ističe da prosječni potrošač sredozemnih školjkaša svake godine proguta oko 11 000 komadića plastike.
U tekstu je, osim toga, navedeno da “prema procjenama morski otpad uzrokuje gubitak prihoda u visini od 1 do 5 posto ribarske industrije”.
Izvjestiteljica Chabaud je u srijedu predstavila ključne zahtjeve u svrhu smanjenja morskog otpada.
U izvješću EP poručuje da je potrebno steći dublje znanje o nano i mikro česticama plastike, tj. spoznati kako ona utječe na život riba i ljudsko zdravlje. Nadalje, europske politike trebaju uzeti u obzir poveznicu između mora i kopna, osobito kada je u pitanju gospodarenje otpadom.
Poželjno je ubrzati cirkularnu ekonomiju u sektoru ribarstva te povećati zastupljenost biorazgradivih materijala, misli parlament te ističe da je nužan i plan djelovanja protiv divljeg otpada, posebice na područjima ušća rijeka.
Jedan od ključnih problema jest prekomjerna uporaba plastike i neprimjereno odlaganje iste, istaknula je izvjestiteljica.
“Osam milijuna tona plastike završi u oceanima svake godine. (...) Govorimo o pet tisuća milijardi mikročestica plastike koje su raštrkane po moru”, kazala je Chabaud.
“Ovdje se radi o paradoksu. (...) Na plažama, 27 posto otpada koji sadrži plastiku potječe iz ribolovnih alata ili akvakulture”, rekla je izvjestiteljica istaknuvši važnost primjene kružnog gospodarstva koje podrazumijeva prikupljanje, recikliranje, nadogradnju i kvalitetniji dizajn ribolovnog alata.
S njome se složio Virginijus Sinkevičius, povjerenik Komisije, naglasivši da “otpad nije samo izravna prijetnja oceanima, morima i bioraznolikosti, već i budućnosti ribolovnog sektora”.
Osim ekološke štete postoji i veliki utjecaj na gospodarstvo EU-a, specifično na sektore ribarstva i turizma gdje, kako je procijenjeno, gubici iznose 476,8 milijuna eura godišnje.
Jadransko more čini više od 4 posto površine Sredozemnog mora, a morski otpad u Jadranu, pogotovo u sjevernom, zbog malih dubina 40-60 m kao i dugog vremena zadržavanja vode, predstavlja specifičnu opasnost zbog osjetljivosti i ekološke važnosti tog područja.
U Centru za istraživanje mora, Instituta Ruđer Bošković dugi niz godina provodi se sustavno praćenje morskog ekosustava sjevernog Jadrana, a unatrag nekoliko godina prati se stanje i opterećenost morskim otpadom. Podaci dobiveni kroz projekte i nacionalni monitoring u sklopu Referentnog Centra za more ukazuju da stanje u Jadranu ne odstupa od trenutačne globalne slike kao ni Mediterana.
Mirta Smodlaka Tanković, znanstvena suradnica u Centru za istraživanje mora u Rovinju Instituta Ruđera Boškovića, u izjavi za Hinu je pojasnila posljedice takovg otpada u ribarstvu.
“Morski otpad u Jadranu, osobito u sjevernom Jadranu (…) predstavlja specifičnu opasnost. (…) Negativni utjecaj morskog otpada na životinjski svijet je posebno zabilježen, gdje morske životinje i ptice unose otpad u tijelo umjesto hrane ili se u otpadu zapetljaju. Takvi slučajevi nerijetko završe ugibanjem životinja. Pretpostavka je da je morski otpad i jedan od čimbenika koji utječe na smanjenje ribljeg fonda“, rekla je Tanković.
Sastav morskog makro i mikro otpada koji se prati u različitim odjeljcima morskog ekosustava na istraženim postajama Jadrana je pretežito plastika, 60 do 90 posto.
Prisutnost morskog otpada, pogotovo plastike, je zabilježena u svim analiziranim uzorcima. Prema analizi ustanovljeno je da je većina otpada iz nepoznatog ili kopnenog izvora u Jadranu dok postotak koji otpada na izvore s mora (ribarstvo, nautički i transportni pomorski promet i marikultura) iznosi između 10 i 30 posto, ovisno o lokaciji.
Plastični otpad, tokom vremena se dijeli na manje komadiće veličine do 5 mm, odnosno mikroplastiku, i miješa s fitoplanktonom te tako ulazi u hranidbeni lanac a takve mikročestice mogu sadržavati toksične tvari koje dodatno mogu utjecati na morski ekosustav. Neke riblje vrste unose plastiku u organizam i nakon toga mogu završiti na našem tanjuru, međutim još uvijek njeni učinci na ljudsko zdravlje nisu u potpunosti utvrđeni.