"Prilično smo sigurni da možemo naći rješenje koje bi se moglo brzo usvojiti", rekao je izvor iz Komisije.
Na stolu je nekoliko scenarija. Jedan od njih je međuvladin sporazum, dakle izvan pravnog okvira EU-a, što predlažu neke zemlje članice. Komisija smatra da taj scenarij ima mnogo nedostataka, u prvom redu zbog toga što uzima previše vremena i drugo što bi u tom slučaju zajmovi kojima bi se financirao oporavak od posljedica pandemije koronavirusa povećali razinu zaduženosti zemalja članica koje u tome sudjeluju, a što je krajnje neprihvatljivo, pogotovo za zemlje koje već sada prezadužene.
Stoga Komisija preferira rješenje koje bi bilo unutar zakonodavnog i institucionalnog okvira EU-a. To može biti mehanizam pojačane suradnje ili rješenje u kojem bi zemlje članice koje sudjeluju u tome dale jamstvo za financiranje europskog proračuna. Svako od tih rješenja podrazumijeva da u njemu sudjeluju samo one članice koje to žele i na taj način se zaobilazi blokada.
Do prvih isplata sredstava iz novog instrumenta EU sljedeće generacije, koji je težak 750 milijardi eura, čak i da nema sadašnje blokade, najranije bi moglo doći u lipnju sljedeće godine. Da bi isplate bile moguće potrebno je ratificirati odluku o vlastitim prihodima u parlamentima svih zemalja članica. Osim toga, Mehanizam za oporavak i otpornost, novi fond kroz koji će se isplaćivati lavovski dio od 750 milijadi eura neće biti operativan dok Vijeće ne odobri nacionalne planove za oporavak. Rok za podnošenje tih planova je travanj sljedeće godine.
"I po osnovnom scenariju, u kojem nema blokade, prve isplate mogle bi ići od lipnja, ali i po alternativnim scenarijima mislim da bismo mogli biti tu negdje što se kalendara tiče", rekao je izvor u Komisiji.
Ova je godina posljednja godina u sadašnjem sedmogodišnjem razdoblju od 2014. do 2020. Bez dogovora o novom Višegodišnjem proračunskom okviru i plana za oporavak EU sljedeće generacije, paketa koja je praktički nerazdvojiv, nije moguće donijeti godišnji proračun za sljedeću godinu.
Trenutačno se vode pregovori o proračunu za 2021., ali pod pretpostavkom da će VFO i EU sljedeće godine biti usvojeni na vrijeme do kraja godine. U ponedjeljak, 7. prosinca, istječe trotjedni rok za dogovor između Vijeća i Parlamenta. U slučaju da dogovora nema, ponavlja se cijeli postupak donošenja godišnjeg proračuna.
To znači da Komisija mora izaći s novim prijedlogom, zatim Vijeće i Europski parlament svaki za sebe moraju dogovoriti svoja stajališta o tom prijedlogu. Kada se to napravi počinju pregovori, koji mogu trajati najviše tri tjedna, između dviju zakonodavnih institucija o usuglašavanju dvaju stajališta.
No, čak da se do ponedjeljka i postigne dogovor o godišnjem proračunu bez dogovora o VFO-u on se ne može primjenjivati.
Mađarska i Poljska blokiraju cijeli financijski paket težak preko 1800 milijardi eura, jer ne žele da se dodjela sredstava iz europskog proračuna uvjetuje poštivanjem načela vladavine prava.
Za dogovor o VFO-u i za odluku o vlastitim prihodima europskog proračuna potrebna je suglasnost svih zemalja članica, što znači da bez pristanka Mađarske i Poljske nema rješenja. Vjerojatno zadnja prigoda za prevladavanje blokade bit će samit čelnika zemalja članica koji se održava sljedeći tjedan, 10. i 11. prosinca.
Ako se blokada ne riješi, proračun za sljedeću godinu morat će funkcionirati po sustavu "privremenih dvanaestina", što se nije dogodilo još od 1988. godine. Taj sustav predviđa da se mjesečno ne smije potrošiti više od jedne dvanaestine proračuna iz prošle godine.
No, to sa sobom nosi i brojne negativne implikacije, među ostalim i znatno smanjenje sredstava. Naime, zbog izlaska Velike Britanije, proračun za sljedeću godinu mora biti manji za 25 do 30 milijardi eura u odnosu ovogodišnji. Najveće posljedice bile bi po kohezijsku politiku i za ruralni razvoj gdje bi došlo do kašnjenja u plaćanju za ugovore koji su potpisani i provode se u okviru sadašnjeg sedmogodišnjeg proračuna za razdoblje 2014-2020.
Dakle, prema sustavu privremenih dvanaestina ne bi bile zaustavljene isplate za provedbu projekata iz sadašnjeg VFO-a, ali bi isplate bile umanjene i odgođene. Druga posljedica takvog "prisilnog" proračuna jest da se ne mogu financirati novi programi jer za njih bez dogovora o VFO-u nema pravne podloge. To znači da proračun EU-a ne bi mogao preuzimati nove obveze, osim u području izravnih plaćanja poljoprivrednicima, zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, humanitarnoj pomoći i mehanizmu civilne zaštite.
Novi ugovori ne bi se mogli sklapati u kohezijskoj politici, zdravstvenom programu, istraživačkom programu Obzor Europa, za fond za upravljanje granicama, fond za pravednu tranziciju.
Mehanizam uvjetovanja dodjele sredstava vladavinom prava, za što nije potreban konsenzus svih zemalja članica, primjenjuje se i u slučaju da se koristi sustav privremenih dvanaestina, što znači da bi se već ugovorena sredstva koja još nisu isplaćena mogla naći pod udarom u slučaju da se aktivira mehanizam uvjetovanja.
Sustav privremenih dvanaestina također znači da nema ni rabata, na koje ima pravo više bogatijih zemalja članica. Rabati su svojevrsna korekcija doprinosa u zajednički proračun kako bi se izbjeglo da neke zemlje ne uplaćuju previše. Pravo na to imaju i zemlje iz "kluba škrtaca" koje se zauzimaju za što manji proračun, poput Nizozemske i Austrije.